Edvard Munch – Golgota

Golgota

Golgota Edvarda Muncha ulje je na platnu iz 1900. godine, koje se pod inventarnim brojem MM.M.00036 čuva u Muzeju Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 120 x 80 cm i ležećega je formata. Nad gustim mnoštvom lica diže se križ s razapetim tijelom, a cijeli se prizor odvija pod tamnomodrim noćnim nebom.

Gornja je polovica platna ultramarinski modra. Slijeva se nebom proteže pojas tupo crvenkastoružičastih oblaka, a uz oba se ruba dižu tamne modrocrne mase brežuljaka ili stabala. U sredini stoji žuti križ, a na njemu tijelo naslikano žutom, narančastom i crvenom bojom, izrazito izduženo i tanko; glava je nagnuta u stranu pod tamnocrvenim pokrovom. Lik je malen u odnosu na platno i postavljen visoko. Križ svojim krakovima seže gotovo do obiju bočnih stranica i time gornju polovicu dijeli na tri polja. Žuta boja križa jedini je topli naglasak u gornjoj polovici platna.

Donja je polovica posve ispunjena glavama. Lica se tiskaju od ruba do ruba u žutoj, bijeloj, crvenoj, oker i zelenoj boji, većinom nalik krinkama, neka u profilu, druga gledaju ravno van. Među njima se vidi tamna modrocrna odjeća. Zdesna u prvom planu stoji zakukuljeni lik u tamnomodrom sa zelenkastim licem, a slijeva bradati muškarac svijetle brade i crvenkasta obraza. Točno na sredini donjega ruba veliko blijedo žutozeleno lice sa šiljastom bradom zuri izravno u gledatelja i najizloženija je glava prizora. U gornjem desnom kutu tamnom je bojom ispisan natpis koji sadrži i godinu. Donji rub prepolavlja glave, pa se čini da se mnoštvo nastavlja izvan slike. Prizor nema vidljivoga tla, a omjer stranica je tri prema dva.

Djelo je nastalo 1900. godine, dok se Munch liječio u sanatoriju u dolini Gudbrandsdalen. Razapeti se lik često čita kao autoportret, kao slika umjetnika okruženoga i prosuđivanoga od mnoštva; to je ustaljeno tumačenje, a ne muzejska činjenica, i samo slikarstvo to ne potvrđuje. Munch je motiv raspeća obradio tek rijetko, pa Golgota u njegovu opusu stoji pomalo zasebno.

Boja je nanesena tanko i brzo, mjestimice toliko tanko da probija tkanje platna. Lica su građena od nekoliko širokih poteza, bez crteža ispod njih, i upravo ta žurba daje mnoštvu nemiran, valovit izgled. Nebo je naslikano dugim vodoravnim zamasima koji se ne skrivaju. Površina je mat, bez laka. Proporcije tijela namjerno su izobličene, trup je dulji od prirodnoga. Brežuljci u pozadini pojavljuju se samo kao tamne siluete. Boje mnoštva hladnije su od žutila križa, što pogled vodi prema gore.

Naše su slike na platnu ručno slikane uljem, potez po potez, i nikada nisu tiskane. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška.

Golgoti treba prostora, jer je donja polovica vrlo gusta i izbliza se čita kao zbrka. Najbolje djeluje na duljem zidu, obješena nešto više, tako da glava na križu bude blizu razine očiju gledatelja koji stoji. Traži miran svijetao temelj, bijel ili svijetlosiv, koji pušta modrinu neba da diše; taman je zid proguta. Umjetno svjetlo neka bude toplo i usmjereno malo sa strane, da žuti križ zasvijetli. Uz reprodukcije poznatih slikara iz istoga desetljeća stoji vrlo dobro.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.