Edvard Munch – Večer na Karl Johanu

Večer na Karl Johanu

Večer na Karl Johanu Edvarda Muncha slika je iz 1892. godine, koju pod inventarnim brojem RMS.M.00245 čuvaju Umjetnički muzeji u Bergenu (KODE), u Zbirci Rasmusa Meyera. Izvornik je naslikan uljem na platnu i mjeri 121 x 84.5 cm. Glavnom ulicom tadašnje Kristianije prema gledatelju nadire mnoštvo građana, dok zdesna kolnik ostaje prazan.

Lijevu stranu zauzima niz visokih kuća u blijedom ružičastom okeru, koje se u strmoj perspektivi povlače u dubinu; u više prozora gori toplo žuto svjetlo. Zdesna se pruža širok i prazan kolnik u sivozelenoj boji, a iza njega stoji niža tamna zgrada s nizom svijetložutih prozora. Još dalje zdesna diže se velika tamna zelenocrna masa stabla. Nebo je duboko modrosivo, večernje. Ulica se prema sredini sužava, pa se cijelo mnoštvo stišće u lijevu trećinu platna.

U prvom planu i lijevo od sredine mnoštvo dolazi ravno prema nama i ispunjava cijeli donji lijevi dio platna. Lica su blijedo žućkastobijela i nalik krinkama, oči velike, tamne i ukočene, a usta ih gotovo nemaju. Muškarci nose visoke crne cilindre; u sredini se ističe velik blijedožut šešir, a u donjem lijevom kutu širok krem i crven obod nosi crveno cvijeće. Sprijeda zdesna stoji žena u tamnoj haljini i širokom šeširu, s crvenkastonarančastim brošem uz vrat, i gleda ravno van. Tijela se dolje stapaju u jednu tamnu masu i nogu se ne vidi.

Zdesna od sredine, sam na praznoj cesti, jedan tamni lik odlazi od nas. Taj mali obrat srž je djela: mnoštvo se kreće prema gledatelju, a jedan čovjek u suprotnom smjeru. Munch je prizor poslije razvio u Tjeskobi, gdje je isto mnoštvo postavio pod zapaljeno nebo nad fjordom. Naša reprodukcija slijedi bergensku inačicu veličine 121 x 84.5 cm.

Boja je nanesena tanko i suho, mjestimice gotovo utrljana u platno, pa tkanje probija kroz nebo i cestu. Lica nastaju od nekoliko poteza, bez crteža ispod njih; oči su često samo dvije tamne točke. Perspektiva kuća naglašena je i pomalo pretjerana, što mnoštvo gura naprijed prema rubu. Žuti prozori jedine su tople boje u prizoru i ponavljaju se s obiju strana ulice. Nijedan lik ne gleda u drugoga; svi gledaju ravno van ili nikamo.

Naše slike na platnu nastaju kao ručno slikano ulje na platnu, potez po potez, i nikada nisu tiskane. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Kod ovoga je motiva najteže zadržati razliku između blijedih lica i tamne mase tijela, jer pri pregustom nanosu lica se stope u jednu plohu, a upravo o toj razlici ovisi cijeli dojam prizora.

Ovo je jedno od rijetkih Munchovih djela koje dobro djeluje i u zajedničkoj prostoriji: format je ležeći, prizor pripovjedan, a boje suzdržane. Objesite ga na dulji zid gdje ima nešto praznine sa strana, primjerice iznad blagovaoničkoga stola ili u predsoblju. Budući da je nebo modrosivo, pristaje mu topao zid – pješčani, zobeni ili u svijetlom drvu – koji ne gasi žutilo prozorskoga svjetla. Svjetlo neka bude toplo; hladna rasvjeta prizoru oduzima večernji značaj. Uz Tjeskobu stoji vrlo dobro, jer je riječ o istom mnoštvu u dvama različitim prizorima.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.