Edvard Munch – Djevojka koja zijeva

Djevojka koja zijeva

Djevojka koja zijeva Edvarda Muncha naslikana je 1913. godine kao ulje na platnu, a pod inventarnim brojem SS.00046 čuva je Zbirka Rolfa Stenersena u Bergenu. Izvornik mjeri 100 x 110 cm. Mlada žena sjedi na rubu kreveta uhvaćena usred zijevanja: glava joj je zabačena, usta širom otvorena, oči zatvorene.

Lik sjedi na sredini platna, okrenut prema gledatelju. Tamna joj je kosa raspuštena i slobodno pada s obiju strana lica. Gornji dio tijela je nag, naslikan u blijedim žućkastokremastim i bijelim tonovima s ružičastim naglascima. Preko krila i bedara položena je bijela plahta. Noge su bose i pružaju se naprijed i naniže u kremastožutim i ružičastim tonovima; ruke joj vise uz tijelo, a dlanovi počivaju na krevetu.

Posteljina je slijeva i zdesna snažno grimizno crvena, nanesena širokim potezima i pretkana ružičastim i bijelim. U gornjem desnom kutu leži velika tamna sivoljubičasta masa s ljubičastim potezima i blijedim znakom u obliku slova X. Zid iza nje blijedo je ružičast, sljezast i krem, slobodno naslikan. Uz lijevi rub teče tamna zelenotirkizna vrpca, a zdesna stoji blijedo tirkizni uglati oblik s vidljivim nogama – stol ili stolica – iza kojega probija ružičastocrveno. U gornjem desnom kutu nalazi se potpis. Prizor nema dubinu u uobičajenom smislu; krevet, zid i namještaj leže gotovo u istoj ravnini. Zato djeluje više kao ploha boje s jednim likom nego kao unutrašnjost.

Muzejski zapis vodi djelo pod naslovom Jutarnje zijevanje, dok ga naša polica navodi kao Djevojka koja zijeva; oba se imena odnose na istu sliku, a određuje je inventarni broj. Prizor je svakodnevan i bez simbolike, što ga odvaja od Munchovih radova iz devedesetih godina: ovdje nema fjorda, nema mnoštva i nema smrti, nego samo trenutak nakon buđenja. Naša reprodukcija slijedi bergensku inačicu veličine 100 x 110 cm.

Boja je nanesena tanko, brzo i u visokom tonu; to je kasni Munch, koji slika s mnogo bijeloga i rijetkim, gotovo prozirnim slojem. Potezi su dugi i vidljivi, rubovi se nikada ne zatvaraju, a na više mjesta probija tkanje platna, osobito u zidu iza lika. Crvena je posteljina jedini dio jače zasićenosti i drži cijelu kompoziciju na okupu. Svijetla mrlja tijela i crvenilo posteljine dodiruju se bez ikakva prijelaza.

Naša je reprodukcija ručno slikana uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Kod ovoga je motiva svjetlo najteže: boja mora ostati tanka i prozirna, jer gust nanos prizoru oduzima jutarnji značaj.

Za zidnu dekoraciju ovo je jedan od rijetkih Munchovih motiva posve prikladnih za spavaću sobu ili svijetao dnevni prostor: prizor je miran, a boje svijetle i tople. Format je gotovo kvadratan, pa dobro stoji sam na užem zidu ili iznad niske komode. Budući da su crvena i tirkizna suprotnosti, traži miran svijetao zid; jako obojena podloga prizor pretrpava. Svjetlo neka bude prirodno ili toplo bijelo, jer hladno svjetlo crvenu posteljinu gura prema ljubičastom. Dobro se slaže sa svijetlim drvom i tkaninama u prirodnim bojama. Uz kasne Munchove motive stoji prirodno, jer dijele istu svijetlu paletu.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.