Edvard Munch – Zimska noć

Zimska noć

Zimska noć Edvarda Muncha ulje je iz 1900. godine, koje se pod inventarnim brojem 2204 čuva u Kunsthausu u Zürichu. Izvornik mjeri 120 x 80 cm i ležećega je formata. Prizor pokazuje snijegom pokrivenu padinu s gustim tamnim stablima, kroz koja se otvara pogled na fjord i na suprotnu obalu.

Gornji rub zauzima blijedo modrosivo nebo, a ispod njega suprotna obala teče kao uzak pojas niskih zasniježenih uzvisina. Grebenom te obale prolazi izrazita crvenkastosmeđa crta, jedini topli naglasak u cijelom djelu. Sredinu ispunjava široka ploha fjorda u prigušenoj modrosivoj boji, mirna i bez valova, prošarana svjetlijim prugama.

Gotovo crn niz smreka presijeca srednji plan i odvaja vodu od padine, povlačeći oštru granicu među njima. Voda je Oslofjord, gledan s pošumljene padine. Stabla u prvom planu zauzimaju gotovo cijelu visinu platna, a debljina boje na tamnim dijelovima je opipljiva. U prvom planu stoje velike tamne mase stabala, naslikane modrocrnom i tamnom smeđezelenom bojom; boja je nanesena toliko gusto da u njoj ostaju vidljivi vrtlozi i zaokreti kista. Lijevo od sredine diže se vitko deblo u crvenkastosmeđoj boji, a na krajnjoj lijevoj strani stoji nekoliko manjih smreka u svjetlijem zelenilu. Snijeg među stablima blijedo je modrobijel i ljubičastobijel, s hladnim plavim sjenama, jer snijeg nigdje nije čisto bijel, nego je posvuda obojen plavim ili ljubičastim, a u donjem lijevom kutu nekoliko sitnih svijetlih krugova leži u snijegu ondje gdje je kist zaokrenut.

Na ovom djelu nema nijednoga ljudskog lika, što je na ovoj polici rijetkost: Munch je prije svega bio slikar ljudi, a ovdje ostaje sam sa stablima, snijegom i vodom. Nebo zauzima tek uzak pojas uz gornji rub, a kompozicija je građena u tri vodoravna pojasa. Snježni brežuljci daleke obale gotovo se stapaju s nebom. Motiv zimske noći zaokupljao ga je desetljećima i postoji u više inačica koje se razlikuju mjestom, formatom i godinom; naša reprodukcija slijedi onu iz Kunsthausa u Zürichu, nastalu 1900. Upravo se tih godina Munch, nakon zahtjevnoga desetljeća Friza života, sve više okretao krajoliku.

Površina je za Muncha neobično gusta. Tamna su stabla građena težim nanosom, dok su voda i nebo naslikani tanko i ujednačeno, pa je razlika među njima i fizička. Obrisa nema; oblici nastaju iz razlike među tonovima, a snijeg je često jednostavno svjetlija podslika ostavljena nepokrivenom. Upravo se zbog te razlike u debljini djelo čita drukčije pri bočnom nego pri čelnom svjetlu.

Naša ručno slikana reprodukcija nastaje uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Svaka umjetnička reprodukcija izrađuje se posebno za pojedinu narudžbu. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Ovo je motiv koji najviše dobiva u većoj veličini.

Budući da je djelo hladno i gotovo posve plavo, najbolje djeluje na toplom zidu: pješčanom, zobenom ili u svijetlom drvu, što uravnotežuje modrinu. Na bijelom zidu postaje pomalo tvrdo. Objesite ga ondje gdje gledatelj može odstupiti nekoliko koraka, jer se mase stabala tek izdaleka razlažu na pojedina stabla. Dobro podnosi dnevno svjetlo, kao i hladnije umjetno osvjetljenje koje čuva plave tonove. Kao zimski motiv dobro stoji uz tamno drvo i tkanine u prirodnim bojama.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.