Edvard Munch – Autoportret kraj prozora

Autoportret kraj prozora

Autoportret kraj prozora Edvarda Muncha nastao je 1940. godine kao uljana slika na platnu, a pod inventarnim brojem MM.M.00446 čuva ga Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 108 x 84 cm. Slikar stoji kraj prozora svoje kuće, u lijevoj polovici platna, dok desnu polovicu zauzima pogled na snježnu zimu vani.

Munchovo je lice naslikano u snažnoj narančastocrvenoj, gotovo ciglastoj boji, i to je najneobičnija crta cijeloga djela. Na tjemenu je ćelav, a sa strana ima rijetku blijedu sivozelenu kosu. Obrve su teške, oči blijedo modrosive, a usta povučena prema dolje; izraz je ozbiljan i bez osmijeha. Ispod brade vidi se svjetlija zelena košulja s tamnom kravatom, a preko svega nosi širok tamni modrozeleni sako koji ispunjava cijeli donji lijevi dio. Zid iza njega toplo je lososovo ružičast.

Desnu polovicu zauzima velik prozor u zelenom okviru. Kroz njega se vidi zima: tamnozelene smrekove grane povijene pod snijegom, gola crvenkastosmeđa mladica i široke plohe bijeloga snijega u hladnim sivim tonovima. Ispod prozora teče zelena klupčica s blijedim ovalnim potezima. Djelo je time podijeljeno na dvoje: lijeva je polovica topla, desna hladna, i upravo je ta podjela njegova građa. Prozor zauzima točno polovicu širine, pa su unutrašnjost i vanjština ravnopravne. Slikar ne gleda kroz prozor, nego ravno prema nama. Zimsko svjetlo zdesna jedini je izvor svjetla u prizoru.

Munch je 1940. imao oko sedamdeset sedam godina i živio je na imanju Ekely iznad Osla; umro je u siječnju 1944., pa ovaj autoportret pripada među posljednje. U kasnim se godinama slikao iznova i iznova, često u vlastitim sobama i često uz prozor ili vrata. Naša reprodukcija slijedi inačicu iz Muzeja Munch veličine 108 x 84 cm.

Boja je nanesena brzo i vidljivo, dugim potezima koji se ne skrivaju. Sako je građen od okomitih zamaha, a snijeg vani od kraćih i položenijih. Obrisa gotovo nema; lice se od zida odvaja samo time što je crvenije od njega. Na više mjesta, osobito uz rubove, boja je tanka i ispod nje se nazire podloga. Na platnu nema nijednoga drugog predmeta, ni stola ni stolice. Zelena i crvena međusobno su suprotne i pojačavaju jedna drugu. Lik seže od lijevoga ruba do sredine platna, a bjelina snijega nigdje nije čista.

Naša je inačica ručno slikana uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška. Kod ovoga je motiva najteže pogoditi narančastocrvenu boju lica, koja mora ostati topla i ne smije skliznuti u smeđe.

Djelo je uspravno, mirno i za kasnoga Muncha neobično svijetlo, pa dobro djeluje u prostoriji s pravim dnevnim svjetlom: uz prozor, u radnoj sobi ili u blagovaonici. Zbog spoja zelene i lososne najbolje ga je objesiti na neutralan zid – bijel, svijetlosiv ili pješčan – koji ne udvostručuje nijednu od tih boja. Za zidnu dekoraciju postavite ga u razinu očiju; budući da je riječ o autoportretu, prizor djeluje tek kada se pogled susretne sa slikarevim. Hladno svjetlo njegovu licu ne odgovara, dok toplo pojačava razliku između unutrašnjosti i zime vani.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.