Edvard Munch – Na operacijskom stolu

Na operacijskom stolu

Na operacijskom stolu Edvarda Muncha uljana je slika na platnu nastala između 1902. i 1903. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00022 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 149 x 109 cm. Scena je ležeća i pokazuje golog muškarca koji leži na leđima na operacijskom stolu.

Tijelo se proteže cijelom širinom platna, glava zdesna, a stopala slijeva. Leži plosnato na bijeloj plahti, ruku uz tijelo, dok su prsa i trbuh okrenuti prema gledatelju. Ta duga vodoravna figura okosnica je cijele građe.

Glava je zabačena unatrag, brada podignuta, usta blago otvorena. Kosa je tamna i gusta te se razlijeva po plahti. Lice je naslikano u blijedoj žućkastoj puti s tamnim sjenama u očnim dupljama, pa djeluje odsutno i bez svijesti.

Slijeva stoji bolničarka u bijeloj kuti s tamnim ovratnikom i pregačom. U objema rukama drži plitku posudu sa živo crvenom tekućinom. Ona je najzbijeniji i najtamnije obrubljen lik u sceni te zatvara lijevi rub.

Iza stola stoje tri figure u bijelom. Glave su im naslikane kao tamni ovali gotovo bez crta; jedna je okrenuta prema dolje, prema tijelu. Nisu pojedinci nego niz bijelih oblika koji se uzdižu iza vodoravnog stola.

Nasred plahte leži velika crvena mrlja. Naslikana je gusto i zasićeno, oštra ruba, i cijedi se u tankim mlazovima preko ruba stola. To je najjača boja na cijelome platnu i prvo što pogled uhvati.

U gornjem desnom kutu, u pravokutnom polju obrubljenu tamnom crtom, tiska se niz glava. Riječ je o gledateljima iznad zbivanja. Lica su naznačena s nekoliko ružičastih i smeđih poteza i nemaju očiju; čitaju se kao mnoštvo, a ne kao osobe.

Zid je oker žut, nanesen dugim kosim potezima koji se ne stapaju. Tkanje platna svugdje se nazire kroz boju, a mjestimice podloga uopće nije pokrivena. Nanos je tanak i brz, bez ikakva zaglađivanja.

Kolorna građa počiva na trima pojasima: topao oker zid gore, niz bijelih figura u sredini i bijeli stol s tijelom dolje. U tu mirnu ljestvicu smještena su samo dva jaka naglaska, crvena mrlja na plahti i crvena posuda u rukama bolničarke.

Pozadina zbivanja je poznata. U jesen 1902. slikar je ranjen u ruku kada je tijekom svađe opalio revolver, pa je morao na zahvat. Scena nije zapisnik toga događaja; Munch ju je preoblikovao u arenu s gledateljima, u kojoj je tijelo na stolu izloženo pogledima.

To povišeno očište smješta gledatelja među studente. Vodoravno tijelo, okomite bijele figure i polje glava u kutu tvore trokut koji vodi pogled od stopala preko crvene mrlje do lica, a zatim gore prema promatračima. Zato scena djeluje kao predstava, a ne kao izvještaj.

Naša je izvedba ručno naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje po narudžbi, dva se nikada ne podudaraju u svakoj pojedinosti; sitne razlike znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Najzahtjevnija je ovdje crvena mrlja, koja mora ostati gusta i ne smije prijeći u smeđe.

Format je ležeći, a boje tople i zemljane s jednim jakim naglaskom, pa slika dobro djeluje u radnoj sobi, u knjižnici ili u mirnom hodniku. Zid iza nje neka bude svijetao i neutralan; na žutom ili crvenom zidu oker podloga stapa se sa zidom. Objesite je u visini očiju, uz ravnomjerno svjetlo.

Dostupno je devet veličina, od 50 x 37 cm do 150 x 115 cm, uz mjeru po želji; svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.