Edvard Munch – Autoportret sa španjolskom gripom

Autoportret sa španjolskom gripom

Autoportret sa španjolskom gripom Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1919. godine, koju pod inventarnim brojem NG.M.01867 čuva Nasjonalmuseet u Oslu. Izvornik mjeri 131 x 150 cm. Prizor je uspravan i donosi samoga slikara kako sjedi u pletenom naslonjaču nasred sobe, umotan u teški kućni ogrtač.

Lik sjedi desno od sredine i okrenut je izravno prema gledatelju. Glava je malo nagnuta, lice upalo, oči duboko usađene i tamne, a usta otvorena kao da nedostaje daha. Kosa je rijetka i raščupana, koža blijeda sa zelenim i ljubičastim sjenama. To je lice najrazrađeniji dio slike.

Preko tijela pada tamnosmeđi ogrtač u dubokim naborima, a ispod njega proviruje bijela košulja s labavim ovratnikom. Ruke počivaju u krilu, naslikane blijedo i gotovo bez pojedinosti. Preko nogu je prostrt pokrivač sa širokim okomitim prugama u crvenoj, zelenoj i tamnoplavoj boji, najjača bojena ploha donje polovice.

Lijevo straga stoji raspremljen krevet sa svijetlom posteljinom, po kojoj se povijaju široke zelene petlje prekrivača. Te su zelene crte povučene jednim potezom i ostaju vidljive kao crtež. Zid iza lika topao je narančasti oker i naslikan tako štedljivo da se kroz njega vidi tkanje platna.

Gore lijevo crvenom su bojom ispisani potpis i godina, a uz desni rub teče okomit zelenoplavi pojas koji se čita kao dovratnik ili zavjesa. Pod je zelen i plav, u dugim potezima, a dolje desno rasuto je nekoliko sitnih crvenih, narančastih i plavih mrlja.

Naslonjač je od svijetlog žutozelenog pletiva i nacrtan otvorenim potezom; obrisi mu se ne zatvaraju posvuda, pa se naslon mjestimice otvara u zid iza njega. Nanos je posvuda tanak i brz, bez mekih prijelaza. Boja leži u širokim slojevima, a podlozi je dopušteno sudjelovati u boji. Tkanje platna tako postaje dijelom slike, a površina ostaje nemirna od ruba do ruba, kao da je posao dovršen u jednome dahu.

Djelo je nastalo kad je Europom prolazila epidemija gripe nakon Prvoga svjetskog rata i kad se razbolio i sam Munch. Naslikao se za oporavka, u vlastitoj sobi i vlastitu ogrtaču, bez uljepšavanja. Prizor stoga nije portret uglednog slikara, nego lik bolesnika koji se jedva podigao na noge.

Ustroj je jednostavan i čvrst. Okomica lika stoji nasred platna, s lijeva je uravnotežuje svijetla vodoravna masa kreveta, a s desna tamni pojas uz rub. Topao zid straga i hladan pod sprijeda zatvaraju lik s dviju strana, pa djeluje osamljeno premda soba oko njega nije prazna.

Naša izvedba ručno je naslikana uljanim bojama na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do posljednje pojedinosti; sitne razlike u nanosu znak su ljudske ruke, a ne pogreška. Na ovom je motivu najzahtjevnije lice, građeno od rijetkih, brzih poteza; ako se previše zagladi, bolesnik nestaje i ostaje tek gospodin koji sjedi.

Format je uspravan i velik, a boje su tople i oporo žive, pa slika traži miran zid i nešto odmaka. Dobro djeluje u radnoj sobi, u knjižnici ili u širem hodniku, a slabije u spavaćoj sobi, kamo tema ne pripada. Podloga neka bude svijetla i neutralna; na toplom okeru naslikani se zid stapa s njom. Objesite je u visini očiju, uz ravnomjerno svjetlo.

Na raspolaganju je deset veličina od 40 x 45 cm do 180 x 200 cm, uz to i mjera po želji; svako platno možete naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela pronaći ćete u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i radu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.