Opis
Zavoj ceste u Auvers-sur-Oiseu – platno koje se desetljećima izlagalo pod imenom pogrešne pokrajine
Blijedo oker cesta dolazi iz donjega lijevog kuta, zavija udesno i nestaje iza niskoga kamenog zida. Iza zida dižu se seoske kuće sa sivim i smećkastim krovovima, a oko njih stoji drveće u zelenoj, maslinastoj i smeđoj boji. Neba ima tek nešto nad krovovima. Ručno slikana slika na platnu prenosi ovo Cézanneovo djelo iz otprilike 1881. godine, koje u izvorniku mjeri 60 × 73 centimetra i čuva se u bostonskom Museum of Fine Arts pod inventarnim brojem 48.525.
Četiri američke izložbe, jedan jedini pogrešan naslov
U siječnju 1928. platno je bilo u New Yorku kod Wildensteina na izložbi Paul Cézanne pod brojem 14, u posudbi bostonskoga kolekcionara Johna T. Spauldinga. U ožujku i travnju 1929. bilo je u Fogg Art Museumu u Cambridgeu kraj Bostona pod brojem 5 s tablom XXIII, a od lipnja do studenoga 1934. u Art Institute of Chicago na izložbi A Century of Progress pod brojem 292. Između toga dvaput je izloženo i u bostonskom Museum of Fine Arts, 1929. te 1931. i 1932. Svaki ga je put posudio Spaulding – i svaki je put u katalogu stajalo isto, pogrešno ime mjesta.
Aix ili Auvers
Naslovi pod kojima je platno putovalo Amerikom glasili su Environs d’Aix, Environs d’Aix-en-Provence i Environs of Aix – okolica Aixa. Mjesto na platnu, međutim, nije Aix. Katalog raisonné među mjestima navodi Auvers-sur-Oise i Valhermeil, oba u sjevernoj Francuskoj, sjeverozapadno od Pariza; Aix leži u Provansi, kojih sedamsto kilometara južnije. Naslov dakle nije promašio selo nego kraj države. Tek puni naslov koji katalog danas rabi – La Route tournante (rue des Roches au Valhermeil, Auvers-sur-Oise) – imenuje čak i ulicu.
Devet vlasnika, dvojica s upitnikom
Provenijencija počinje imenom u zagradi i s upitnikom: (Julien-François Tanguy, Pariz?). Pouzdano je platno pripadalo kritičaru i kolekcionaru Théodoreu Duretu u Parizu; na rasprodaji njegove zbirke u Galerie G. Petit 19. ožujka 1894. djelo je nosilo broj 3. Slijede slikar Paul-César Helleu, opet s upitnikom Ambroise Vollard, zatim Claude Monet, koji ga je stekao 10. svibnja 1907., i nakon njega njegov sin Michel Monet u Givernyju. Poslije su ga imali Paul Rosenberg, galerije Wildenstein u New Yorku i od 1927. John T. Spaulding u Bostonu, čija ga je ostavština 1948. dovela u Museum of Fine Arts.
Dražba 1894.
Rasprodaja Duretove zbirke 19. ožujka 1894. u cijeloj je provenijenciji jedini točno datirani prijelaz s brojem kataloške jedinice: platno je ondje bilo treće. Duret je bio pisac i zagovornik impresionista, a njegova je rasprodaja bila jedan od onih događaja nakon kojih su se djela iz kruga naklonjenih pisaca raspršila među kolekcionare. Kupca zapis ne imenuje; sljedeće je ime u lancu Helleuovo.
Cesta kojom se ne može proći
Kompozicija je istodobno jednostavna i neobična. Cesta zavija i nestaje iza zida – gledatelj ne vidi kamo vodi i ne može je pogledom slijediti dalje. Zid je naslikan kao jedan jedini svijetli pojas, a kuće iza njega kao blokovi postavljeni jedan uz drugi, bez perspektivnoga smanjivanja. Drveće nije naslikano kao pojedinačne krošnje nego kao guste mase koje zatvaraju prostor nad kućama. Zato djelo djeluje zatvoreno: u njemu nema vidika nego samo komad seoskoga puta i ono što ga okružuje.
Zavoj kao natuknica
Među motivima katalog za ovo platno ne navodi samo kuće, cestu i zid nego posebno i route tournante, cestu koja zavija, kao samostalnu natuknicu. To nije slučajno: isti motiv stoji u naslovu više Cézanneovih djela i katalog ga vodi kao temu koja se ponavlja. Među njima je i platno istih mjera, 60 × 73 centimetra, koje je također u Bostonu, ali u drugoj zbirci – zbog čega kod ovoga motiva omjer stranica ne govori ništa, a razlikuje tek muzejski inventarni broj.
Mirna zelena i oker ljestvica čini ovo platno prikladnim za dnevni boravak ili blagovaonicu, gdje djelo ne treba vikati. Dostupno je u petnaest veličina, od 50 × 41 do 180 × 149 centimetara, sve su mjere u centimetrima; međumjere napinjemo na podokvir po mjeri, a izgled na zidu unaprijed pokazuje naša 3D aplikacija. Iz istoga sela potječe Kuća obješenoga u Auvers-sur-Oiseu, a s juga Selo Gardanne i Crvena stijena.
- Motiv: Zavoj ceste u Auvers-sur-Oiseu, Paul Cézanne, oko 1881., Museum of Fine Arts, Boston
- Tehnika: ručno slikana slika, ulje na platnu, reprodukcija
- Veličine: 15 dimenzija, na želju i veličina po mjeri
- Zanimljivost: između 1928. i 1934. platno je u Americi triput izloženo kao okolica Aixa, premda prikazuje Auvers-sur-Oise na sjeveru Francuske
