Edgar Degas – Lorenzo Pagans i Auguste De Gas

Lorenzo Pagans i Auguste De Gas prikazuje dvojicu muškaraca u tamnoj sobi: sprijeda sjedi mlađi čovjek s crnim brkovima koji svira svijetlu medenu gitaru, a iza njega i nešto desno stariji čovjek s bijelim brkovima sklopljenih ruku sluša uz klavir. Kao umjetnička slika ovo je uspravan, tih prizor kućnog muziciranja u kojem nitko ne gleda prema nama. Izvornik je ulje na platnu i nalazi se u Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 3736. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika na platnu, u mjerama od 40 x 60 do 150 x 210 cm ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenog djela prije otpreme dobivate na odobrenje.

Lorenzo Pagans i Auguste De Gas – Edgar Degas

Tko je na prizoru?

Dvojica muškaraca, obojica imenovana već u naslovu, što je kod Degasa rijetkost – svoje modele gotovo nikada nije imenovao. Sprijeda sjedi Lorenzo Pagans, španjolski pjevač koji je u pariškim salonima nastupao s gitarom; okrenut je nešto udesno i gleda pokraj nas. Iza njega, uz klavir, sjedi Auguste De Gas – slikarev otac. Upravo je to srž prizora: sin je naslikao oca kako sluša, a ne kako pozira. Stariji čovjek ima sklopljene ruke, glavu blago pognutu i spuštene oči; to nije držanje za portret, nego držanje čovjeka udubljenog u glazbu.

Što je na platnu?

Format je uspravan i tijesan. Gitara je najsvjetliji predmet prizora: medeno žuta, s ukrašenim vijencem oko otvora, i zauzima gotovo cijelu sredinu donje polovice. Desna ruka svirača je nad otvorom, lijeva seže vratom prema gore udesno. Pagansovo crno odijelo gotovo se stapa s tamom iza njega; iz njega izlaze samo bijeli ovratnik i lice. Uz rever stoji sitan zeleni listić. Gore desno, iza očeve glave, svijetli otvorena partitura na stalku, a gore lijevo leži hrpa papira na tamnoj plohi klavira. Zid je toplo crvenkasto smeđ i nosi dva uokvirena lista, jedan gore lijevo i jedan gore desno. Dolje lijevo vide se tanke noge stolice.

Zašto je baš ovaj prizor važan?

Zato što je to Degasov obiteljski portret koji se pretvara da je prizor. Slikar je oca smjestio u drugi plan, u sjenu, bez pogleda i bez poze – i upravo zato djeluje istinitije od bilo kojeg službenog portreta tih godina. Glazba je izlika: zapravo je riječ o dvojici ljudi u istoj sobi, od kojih svaki radi nešto svoje. Degas je istu zamisao kasnije prenio na balet i na orkestar, gdje je događaj uvijek sporedan, a ljudi su zahvaćeni usred radnje. Ovdje je vidimo u najprivatnijem obliku.

Što prizor znači?

Slušanje. Ništa se ne događa, nitko se ne obraća gledatelju, i upravo je u tome toplina prizora. Impresionizam je kod Degasa uvijek značio isječak iz svakodnevice umjesto uređenog prizora; takva impresionistička slika zato nije svijetla i prozračna, kako od tog imena očekujemo, nego tamna i unutarnja. Takve zidne slike nose sobu više raspoloženjem nego bojom, i baš zato dobro djeluju ondje gdje se ljudi dulje zadržavaju.

Motiv među Degasovim djelima

Glazba se kod Degasa vraća često. U Orkestru u operi isti je svijet gledan iz parketa, s gudačima u prvom planu i pozornicom gore; Violončelist Pilet portret je pojedinog glazbenika s instrumentom u krilu, dakle najbliži srodnik ovog platna. Obiteljsku liniju nastavlja Hilaire de Gas, portret slikareva djeda. Kako je Degas gledao glazbenike u jami ispod pozornice, vidi se na Baletu u pariškoj Operi u čikaškom Art Instituteu, a kako je gledao samoga sebe, na Autoportretu u istoj zbirci.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanim bojama, a ne pisačem, i tehnika izvornika ovdje je ista kao naša. Svako naše platno nastaje sloj po sloj, a kod ovog je prizora najteža upravo tama: velik dio platna gotovo je crn, ali nije prazan – u njemu se i dalje razlikuju odijelo, klavir i zid. Ako slikar tamu ujednači, prizor gubi dubinu i gitara zapliva u praznini. Boja se zato gradi u tankim naslagama dok ne dobije toplinu. Svaka reprodukcija slike nastaje iznova i dva primjerka nikada nisu posve jednaka, jer ruka ne ponovi isti potez dvaput; svaka je ručno slikana kopija zato svoja. Za ovo djelo nemamo fotografije naših dovršenih platna, pa ih ovdje ne pokazujemo i ne opisujemo. Fotografiju svojeg platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 60 x 80 cm. Izvornik je malen – 54,5 x 39,5 cm – pa je i naša najmanja mjera nešto veća od njega; tko želi dojam izvornika, neka ostane pri 40 x 60 ili 50 x 70 cm, pri čemu je 50 x 70 cm po omjeru najbliža. Mjere 60 x 80 i 80 x 110 cm najuobičajeniji su izbor iznad komode ili uz vrata; pri njima su lica i gitara dovoljno veliki da se čitaju s nekoliko metara. Mjera 90 x 130 cm je slika za dnevni boravak uz kauč ili u blagovaonici, gdje uspravan format dobro ispunja uzak zid. Mjere 120 x 170 i 150 x 210 cm doista su velike: pri njima su figure gotovo u naravnoj veličini, a velike slike te vrste traže odmak od nekoliko metara, inače se tama rastvori u plohu. Odabranu mjeru prije odmjerite na zidu papirnatim izreskom; kod uspravnog formata pogreška se najčešće dogodi u visini. Nijedna mjera nije na zalihi kao dovršen proizvod: svaki primjerak nastaje po narudžbi i ostaje pojedinačan komad.

Mjera po narudžbi, slijepi okvir i okvir

Ako vam nijedna od sedam mjera ne odgovara, djelo naslikamo po vašoj mjeri i zadržimo omjer prizora, da gitara ostane na sredini i da otac u pozadini ne izgubi prostor; to je naša slika po narudžbi. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni slijepi okvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje vam sve naše profile okvira, pa možete usporediti zlatni, srebrni, crni, bijeli i prirodno drvo – aplikacija služi isključivo odabiru okvira. Želite li vidjeti kako djelo izgleda baš na vašem zidu, za to imamo zasebnu uslugu postavljanja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem ateljeu u Sloveniji, pa računajte od 15 do 45 dana ovisno o odabranoj mjeri; kod najvećih mjera vrijeme je obično pri gornjem kraju. Šaljemo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, po želji uokvirenog, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Fotografiju dovršenog djela dobivate na odobrenje prije otpreme, a za svaku narudžbu vrijedi naša politika povrata. Cijela je ponuda u galeriji Edgar Degas, a slikarev je život opisan u našem članku o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Tko su muškarci na slici?

Lorenzo Pagans, španjolski pjevač koji svira gitaru, i Auguste De Gas, slikarev otac, koji sluša uz klavir.

Zašto je otac u pozadini?

Zato što prizor nije portret oca, nego trenutak slušanja. Degas ga je ostavio u sjeni i bez poze, i upravo to platnu daje prisnost.

Što pjevač drži u rukama?

Gitaru sa svijetlim medenim trupom i ukrašenim vijencem oko otvora. To je najsvjetliji predmet prizora.

Što se vidi na zidu?

Dva uokvirena lista, gore lijevo i gore desno, te otvorena partitura na stalku iza očeve glave.

Zašto u tablici nema točne godine?

Zato što je zapis navodi samo na desetljeće. Radije zapišemo desetljeće nego da izmislimo godinu.

Gdje se izvornik nalazi?

U Musée d’Orsay u Parizu, pod inventarnim brojem RF 3736.

Koliko je izvornik velik?

54,5 x 39,5 cm, dakle prilično malen. Sve su naše mjere veće od njega.

Zašto je slika tako tamna?

Zato što je prizor unutarnji i osvijetljen s jedne strane. Tama nije prazna – u njoj se i dalje razlikuju odijelo, klavir i zid.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo je rukom naslikano uljanim bojama; potezi su vidljivi i opipljivi.

Koju mjeru odabrati?

Iznad komode obično 60 x 80 cm, za dojam izvornika 50 x 70 cm. Vodič kroz mjere je iznad.

Je li djelo prikladno za dar?

Da, osobito za glazbenika ili za nekoga tko voli tihe, tople prizore. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte na vrijeme izrade; želite li odabir prepustiti njemu, imamo poklon bon.

• Motiv: pjevač s gitarom sprijeda, slikarev otac uz klavir iza njega, tamna soba s partiturom i dva uokvirena lista
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika na platnu, 54,5 x 39,5 cm, Musée d’Orsay u Parizu (RF 3736)
• Naša izvedba: ručno slikana uljem, sedam mjera od 40 x 60 do 150 x 210 cm, napeta i po želji uokvirena
• Zanimljivost: stariji je čovjek slikarev otac – Degas svoje modele gotovo nikada nije imenovao, a ovdje su obojica u naslovu