Edgar Degas – Trkaći konji u Longchampu

Trkaći konji u Longchampu prikazuju jahače raspoređene po travnatom polju uz trkalište, i gotovo svi su okrenuti od nas. Desno odjahuju četvorica: jedan u ružičastom dresu s crvenom kapom, jedan u bijelom, jedan u opekasto crvenom s blijedoplavom kapom i jedan u žutom. Lijevo stoji manja skupina, sprijeda jahač u plavom, a iza njega se u sitnim potezima nižu još crvene, žute i ružičaste kape. Konji stoje mirno. U pozadini se diže tamno pošumljeno bilo, a iza njega se otvara valovit krajolik s poneskom bijelom kućom; nebo je blijedo i bez sunca. Muzej prizor čita kao trenutak na kraju utrke. Izvornik je malen, 41,9 x 34 cm, čuva ga Museum of Fine Arts u Bostonu pod brojem 03.1034, a dolje lijevo je potpisan. Kod nas nastaje ručno, u šest mjera od 50 x 40 do 100 x 80 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Trkaći konji u Longchampu – Edgar Degas

Tko je na prizoru?

Jahači i konji, nijedan imenovan. Muzejski zapis nikoga ne imenuje, pa ih ne imenujemo ni mi. Desno odjahuju četvorica: prvi u ružičastom dresu s crvenom kapom, za njim jahač u bijelom, zatim jedan u opekasto crvenoj boji s blijedoplavom kapom i naposljetku jedan u žutom. Sva četvorica okrenuta su od nas, pa vidimo leđa i zatiljke. Lijevo stoji manja, zbijenija skupina; sprijeda je jahač u plavom dresu, jedini okrenut više prema sredini prizora, a iza njega se kape nižu u sitnim crvenim, žutim i ružičastim potezima koji nisu razrađeni u lica. Konji stoje mirno, glava spuštenih ili okrenutih ustranu; nijedan ne trči. Bostonski muzej prizor opisuje kao jahače i konje koji se skupljaju uz stazu na kraju utrke.

Što je na platnu?

Široko, nisko travnato polje i mnogo neba nad njim. Trava je slikana u zelenim i smećkastim pojasima koji teku vodoravno preko platna i nose skupine jahača poput crta na papiru. U pozadini se diže tamno pošumljeno bilo, a iza njega se otvara valovit krajolik u kojem je nekoliko malih bijelih kuća poredano uz nevidljivu cestu. Nebo zauzima gornju trećinu, blijedo je, sivkasto i bez sunca; nigdje nema oštre sjene. Upravo zato su dresovi tako jaki: crvena, žuta, ružičasta i plava jedine su zasićene boje u prizoru i oko skače s jedne na drugu. Platno je malo, 41,9 x 34 cm, pa su i potezi kratki; pojedina kapa često je jedan jedini dodir kista.

Zašto je baš ovaj prizor važan?

Zato što ne prikazuje utrku, nego čekanje oko nje. Gotovo bi svaki drugi slikar toga doba izabrao trk, cilj ili mnoštvo; Degas bira trenutak u kojem se ništa ne događa i svi su okrenuti ustranu. Drugi je razlog raspored: jahači nisu skupljeni u središtu, nego razbacani po širini platna u dvije skupine, između kojih je prazna trava. Treći je povijesni. Trkalište u Longchampu sagrađeno je 1857. na zapadnom rubu Pariza, a konjske su utrke tada u Francuskoj bile nov, iz Engleske preuzet sport za imućnu publiku. Degas ga nije naslikao kao pozornicu raskoši, nego kao ravno, vjetrovito polje na kojem ljudi čekaju.

Što prizor znači?

Da je većina svakog događaja čekanje. Impresionizam kod Degasa znači pomno promatranje suvremenog života, a ne svjetlosne učinke, i ovdje je predmet promatranja mrtvo vrijeme između radnji. Kao umjetnička slika neobično je mirna: vodoravna, tiha, bez dramatičnog središta, pa djeluje ondje gdje želite prizor koji ne viče. Budući da su boje pretežno zelene, smeđe i sive s nekoliko jakih točaka, zahvalna je slika za dnevni boravak, blagovaonicu ili ured. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira zbog ugođaja, a ne zbog motiva.

Kako je platno dospjelo u Boston?

Putem koji muzej objavljuje u cijelosti, i vrijedi ga pročitati. Godine 1900. bilo je kod trgovca Bernheim-Jeune u Parizu; 10. veljače iste godine prodao ga je kući Durand-Ruel u Parizu. Zatim je bilo u pohrani kod Cassirera u Berlinu i 10. lipnja 1900. vratilo se u Pariz. Dana 19. prosinca 1900. otišlo je u pohranu M. Whitakeru u Montreal. U veljači 1901. pariški ga je Durand-Ruel prodao njujorškom Durand-Ruelu, a taj 27. ožujka 1901. gospođi William H. Moore u New Yorku; 1. travnja 1901., tjedan dana poslije, otkupio ga je natrag. Godine 1903. njujorški ga je Durand-Ruel prodao bostonskom muzeju za 9.000 dolara, a upisan je 28. travnja 1903. Muzejski zapis uz to navodi da je to bilo prvo Degasovo platno koje je kupio američki muzej. Kod jednoga se datuma izvori ne slažu: prodaja iz Pariza u New York zapisana je kao 18. ili 20. veljače 1901., i to ne izglađujemo.

Motiv među Degasovim djelima

Trkalište je Degasa pratilo cijeli život, jednako kao balet. Kod nas su ovom platnu najbliži Trkaći konji pred tribinama, gdje su jahači također prije utrke a ne u njoj, Na utrkama na selu, koje isti svijet pokazuju s gledateljeve strane, i Utrka gospode. Prije starta, opet trenutak iščekivanja. Ovo je platno u Schulmanovu katalogu Degasovih djela zavedeno pod MS 87, a čuva ga Museum of Fine Arts u Bostonu pod inventarnim brojem 03.1034.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteži je dio mjerilo. Izvornik je vrlo malen, a dresovi su na njemu često jedan jedini dodir kista; kada prizor povećamo na 70 x 60 ili 100 x 80 cm, taj se dodir ne može jednostavno rastegnuti, inače postaje mrlja. Zato sitne prilike u lijevoj skupini gradimo od više kratkih poteza i pazimo da ostanu nedovršene, kakve jesu na izvorniku; tko im naslika lica, uništi prizor. Drugi je teški dio trava: mora teći u vodoravnim pojasima, a ipak ne izgledati kao staza, pa je slikamo u više zelenih i smeđih tonova jedan preko drugoga. Nebo ostavljamo najtanje jer je blijedo i mora ostati prozračno. Svaka reprodukcija slike nastaje iznova i dvije nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija stoga svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 70 x 60 cm. Ovdje je posebnost koju je pošteno reći izravno: izvornik je manji od svega što radimo. Mjeri 41,9 x 34 cm, a naša je najmanja mjera 50 x 40 cm, dakle svaka je naša izvedba veća od izvornika. Po omjeru je pogodak gotovo savršen: 80 x 65 cm daje 1,231 prema izvornikovih 1,232. 50 x 40 i 60 x 50 cm prikladne su za uski zid, hodnik ili policu i ostaju blizu dojmu izvornika. 70 x 60 i 80 x 65 cm pravi su izbor iznad komode, radnog stola ili u blagovaonici. 90 x 70 i 100 x 80 cm traže širi zid i nešto odmaka; pri njima se sitne kape u lijevoj skupini čitaju kao pojedinačne prilike. Među velike slike ovaj motiv ne spada i ne radimo ga većim od 100 x 80 cm, jer bi se potez rastegnuo preko svoje mjere. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Ako nijedna od šest mjera ne odgovara ili želite omjer izvornika, slikamo po vašoj mjeri i pritom čuvamo širinu polja, da obje skupine jahača ostanu u kadru i da bilo u pozadini ne izgubi nebo nad sobom; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje sve letvice koje imamo – zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo – i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koja je ovo slika?

Degasovo ulje Trkaći konji u Longchampu, malo platno veličine 41,9 x 34 cm. Čuva ga Museum of Fine Arts u Bostonu pod inventarnim brojem 03.1034.

Kada je nastalo?

Muzej navodi: 1871., možda prerađeno 1874. Taj približak ne uklanjamo. Schulmanov katalog za isto platno navodi 1873.; gdje se izvori razilaze, držimo se muzeja koji platno čuva.

Koliko je velik izvornik?

Vrlo malen: 41,9 cm širok i 34 cm visok, dakle po visini manji od lista formata A3. Schulmanov katalog navodi 30 x 40 cm; i tu se držimo muzejske izmjere. Sve su naše mjere veće od izvornika.

Je li platno potpisano?

Jest. Muzejski zapis navodi natpis dolje lijevo: E Degas.

Koliko je muzej za njega platio?

9.000 dolara 1903. godine, kupljeno od njujorške kuće Durand-Ruel. Muzejski zapis navodi i da je to bilo prvo Degasovo platno koje je kupio američki muzej.

Gdje ga se može vidjeti?

U Museum of Fine Arts u Bostonu. Muzejski ga zapis u trenutku čitanja navodi kao izloženo u dvorani Sidney and Esther Rabb (Gallery 255); visi li ondje i danas, može se promijeniti.

Koji je ovo trenutak utrke?

Prema muzejskom opisu trenutak na kraju utrke, kada se jahači i konji skupljaju uz stazu. Na platnu se ne događa ništa naglo; nijedan konj ne trči.

Tko su jahači?

Muzejski ih zapis ne imenuje, pa ih ne imenujemo ni mi. Boje su dresova na izvorniku razgovijetne, a imena jahača u zapisu ne stoje.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Šest mjera naš je uobičajeni izbor, ali slikamo i po vašoj mjeri, pa i u omjeru izvornika. Recite gdje će djelo visjeti kako bismo izrez prilagodili.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem na platnu; potezi kista vidljivi su i opipljivi, osobito na dresovima i u travi.

Je li prikladna za dar?

Jest, osobito za nekoga tko voli konje ili mirne krajolike. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: jahači i konji skupljeni uz stazu u Longchampu; gotovo svi okrenuti od nas
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika na platnu, 41,9 x 34 cm, Museum of Fine Arts, Boston (03.1034)
• Naša izvedba: ručno slikano uljem, šest mjera od 50 x 40 do 100 x 80 cm
• Zanimljivost: muzej ga je kupio 1903. za 9.000 dolara – prvo Degasovo platno u vlasništvu američkog muzeja