Edvard Munch – Autoportret s cigaretom

Autoportret s cigaretom

Autoportret s cigaretom Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1895., koju pod inventarnim brojem NG.M.00470 čuva Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 85,5 x 110,5 cm i stoji uspravno. Slikar sebe daje u poprsju, okrenut ravno prema gledatelju, s cigaretom koja gori među prstima podignute ruke.

Nosi tamno odijelo s bijelim ovratnikom i tamnom leptir-mašnom. Desnu je ruku podigao pred prsa; među prstima tinja cigareta, a dim se diže kao tanka svijetla nit uz desnu stranu glave. Lice i ruka osvijetljeni su odozdo, kao rampom, pa su obrazi i čelo najsvjetlija ploha na platnu. Oči su širom otvorene i gledaju ravno van. Donji dio tijela raspada se u plavkastosive i ljubičaste okomite poteze, tako da prilika prema donjem rubu doslovno nestaje u pozadini. Sama je pozadina zadimljeno plavosivo polje bez prostora i bez predmeta; oko glave se svjetlo malo zgušnjava i čita kao blijed sjaj. Prilika zauzima gotovo cijelu visinu platna i stoji malo lijevo od sredine, tako da zdesna ostaje mjesta dimu koji se diže. Ničega drugoga nema: ni namještaja, ni prozora, ni poda po kojem bi se mjerila udaljenost.

Platno je potpisano i datirano: E.Munch 1895. Slikar je tada imao trideset i jednu godinu, a iza sebe burno berlinsko razdoblje. Osvjetljavanje modela odozdo bilo je neuobičajeno u portretistici tih godina, kao i to da se tijelo na rubovima gubi u pozadini – za autoportret neobično otvorena slika nesigurnosti. Devedesete su bile desetljeće u kojem je nastala većina njegovih najpoznatijih motiva, a ovaj autoportret pripada upravo u nj.

Munch je boju nanosio tanko i tekuće. Uz donji rub platna i danas se vide potoci boje koji su se slili prema dolje, a slikar ih nije uklonio. Ruka s cigaretom najsvjetliji je dio djela i vodi oko prije nego lice; upravo je taj naglasak djelu dao naslov. Potezi su dugi i okomiti, pa se odijelo i pozadina stapaju u jedno jedino gibanje. Paleta je sužena na plavosivu, crnu, bijelu i topao ton kože; izvan lica i ruke nigdje nema čiste boje. Upravo to odricanje od boje ostavlja lice tako izloženim.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez kistom, po narudžbi i nikada kao tisak. Budući da svako platno nastaje pojedinačno, tonovi i potezi razlikuju se od jednoga do drugoga; te su male razlike znak ruke. Najteži je dio prijelaz između lica i pozadine, koji mora ostati mekan a da se lice ne izgubi. Kao ručno slikana reprodukcija ovaj motiv traži prije svega mirnu ruku u svjetlu na obrazima.

Djelo je tamno i sabrano, pa najbolje djeluje na mirnu zidu izvan izravnoga svjetla: u radnoj sobi, knjižnici ili hodniku, gdje ga se može gledati izbliza. Njegova plavkastosiva i crna dobro pristaju uz tamnije drvo i svijetle zidove. Budući da je motiv jedno jedino lice, ne treba mu susjed i podnosi samostalno vješanje. Kao umjetnička slika ne ide nasuprot prozoru, jer bi odsjaj pojeo upravo najtamnije dijelove iz kojih se prilika diže. Motiv je uspravan i tijesno kadriran, pa podnosi i uzak zid, nišu ili zid uz stubište, gdje ga gledatelj susreće izbliza.

Na raspolaganju je deset veličina te mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, gdje na ovom motivu možete isprobati letvice i boje; ovdje uska tamna letvica djeluje bolje od široke svijetle. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.