Edvard Munch – Oluja

Oluja

Oluja Edvarda Muncha naslikana je 1893. godine kao ulje na platnu, a pod inventarnim brojem 1351.1974 čuva se u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Izvornik mjeri 130,8 x 91,8 cm. Prizor pokazuje ljetnu noć u primorskom mjestu, skupinu likova pred kućom i jedan jedini bijeli lik koji stoji odvojeno od ostalih.

Nebo ispunjava gornju trećinu i blijedo je sivoljubičasto, tanko naslikano i bez oblaka. Zdesna od sredine stoji velika svijetla dvokatnica čiji prozori gore toplom žutonarančastom bojom; to je jedino jako svjetlo prizora. Slijeva se nalazi manja, tamnija, smećkasta zgrada. Između njih i oko njih stoje tamnozeleno crna stabla i grmlje, a jedno visoko stablo stoji točno pred osvijetljenom kućom i djelomično je zaklanja.

U lijevom prvom planu stoji skupina od otprilike šest likova, zbijenih jedan uz drugoga, u bijeloj, krem, smeđecrvenoj i tamnoj odjeći. Nekolicini su ruke podignute k glavi, a lica su jedva naznačena, bez crta. Nasred prvoga plana stoji jedan jedini lik u dugoj bijeloj haljini, odvojen od skupine, također s rukama uz glavu, okrenut prema gledatelju. Tlo je kamenito i naslikano u tupim zelenim, sivim i ružičastosmeđim tonovima. Kuća s osvijetljenim prozorima jedino je mjesto prizora na kojem se odvija život, a ipak u njoj nikoga ne vidimo. Skupina i bijeli lik okrenuti su u istom smjeru, no među njima nema dodira. Bijela haljina najsvjetlija je mrlja na platnu. U donjem desnom kutu nalazi se potpis.

Prizor je smješten u Aasgaardstrand, malo primorsko mjesto na Oslofjordu gdje je Munch provodio ljeta i gdje je nastalo više njegovih poznatih djela. Kretnja ruku uz glavu ista je kao u Kriku, naslikanom iste godine; oba su djela iz 1893. i oba se koriste istom tjelesnom gestom, što je vidljiva činjenica, a ne tvrdnja o slikarevoj namjeri. Munch je Aasgaardstrand naslikao u desecima inačica, ljeti i noću. Paleta je ograničena na sive, zelene i smeđe tonove, osim žutih prozora. Format je ležeći i približno četiri prema tri. Obzor se ne vidi jer ga zaklanjaju kuće i stabla. Naslov govori o oluji, no na nebu nema ni munje ni kiše: oluja je ovdje stanje, a ne vremenski događaj.

Munch je boju nanosio vrlo tanko, mjestimice je gotovo utrljavajući u platno, tako da tkanje probija kroz cijelu gornju polovicu. Likovi su naslikani bez obrisnoga crteža, mekih rubova koji se rastapaju u pozadini. Žuti su prozori jedina mjesta gušćega nanosa i zato se ističu i fizički.

Naše umjetnine na platnu ručno su slikane uljem, potez po potez, i nikada nisu tiskane. Budući da svako platno nastaje posebno za narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška.

Djelo je tiho i niskoga kontrasta, pa ga je najbolje objesiti ondje gdje mu gledatelj prilazi blizu: u spavaću sobu, radnu sobu ili uz naslonjač za čitanje, a ne na kraj velikoga prostora. Traži miran zid koji nije blještavo bijel; topli sivi tonovi i kadulja zelena pristaju mu bolje od čiste bijele, koja ispire njegovo blijedo nebo. Umjetno svjetlo neka bude meko i toplo, inače žuti prozori gube učinak. Izravno mu sunce ne odgovara, a blijedo je nebo ionako najosjetljiviji dio površine.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.