Edvard Munch – Autoportret s glavom bakalara na tanjuru

Autoportret s glavom bakalara na tanjuru

Autoportret s glavom bakalara na tanjuru Edvarda Muncha uljana je slika na drvenoj ploči iz razdoblja 1940.–1942., a pod inventarnim brojem MM.M.00633 čuva je Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 45,5 x 55 cm i uspravan je. Slikar sjedi za stolom, pred sobom na plitkom tanjuru ima veliku riblju glavu.

Lik je dan do pojasa i ispunjava gotovo cijelu širinu ploče. Munch je tada bio u sedamdesetima: kosa bijela i razbarušena, čelo visoko, lice položeno u snažnoj ružičastocrvenoj boji koja se oštro odvaja od hladne zelene pozadine.

Lice je građeno širokim potezima, bez ikakva ublažavanja. Oči su dvije tamne šupljine pod teškim obrvama i gledaju ravno pred sebe; nos je povučen jednom jedinom crvenom crtom, ispod njega rijetki brkovi. Usta su zatvorena i ozbiljna. Ništa nije uljepšano: lice starog čovjeka, naslikano bez milosti.

Nosi tamni plavozeleni sako preko bijele košulje, a oko vrata crvenu kravatu koja se kao okomita traka spušta prema stolu. To je jedino jako crvenilo ispod lica i vodi oko prema tanjuru.

Obje ruke počivaju na stolu, u istoj ružičastoj puti kao lice, i drže pribor: nož i vilicu, povučene brzim svijetlim potezima preko tamnoplavih rukava. Ruke nisu u pokretu; drže alat i miruju. Prsti nisu razrađeni: naznačuje ih tek nekoliko ružičastih mrlja, a ipak je nedvojbeno da su nož i vilica na svome mjestu.

Sredinom donjeg dijela pruža se široki oval tanjura, u plavoj i zelenoj boji s bijelim odsjajima. Na njemu počiva glava bakalara okrenuta prema gledatelju, blijeda oka i otvorenih škrga, naslikana u istoj zelenoplavoj boji kao tanjur, pa se od njega odvaja ponajviše oblikom i onom bijelom iskrom. Riba nije razrezana ni pripremljena: leži ondje cijela i sirova, a slikar se ne pretvara da je to jelo.

Pozadina je zelena i složena od dugih okomitih poteza koji teku od gornjega ruba naniže. Slijeva stoji tamniji pojas, zdesna svjetlija zona u kojoj boja stanjuje i kroz nju probija drvena ploča. Podloga nije pokrivena i slikar je nije skrivao.

Nanos je brz i tanak: široki potezi postavljeni jedan uz drugi, nigdje stopljeni, mjestimice jedva povučeni preko podloge. Upravo ta otvorenost daje djelu brzinu, kao da je uhvaćeno u jednom jedinom sjedenju. Ploča nije potpisana. Nigdje nema ispravaka ni preslikavanja: potezi su postavljeni jednom i takvi su i ostali.

Djelo je nastalo na imanju Ekely iznad Osla, gdje je Munch proveo posljednje godine. Ondje je naslikao niz autoportreta na kojima je star, bolestan i sam; ovaj je među najizravnijima jer ga ne smješta u sobu, nego za stol, pred hranu.

Ljestvica počiva na toploj ružičastocrvenoj puti nasuprot hladnom zelenoplavom okolišu, uz crvenu kravatu kao treći ton koji to dvoje povezuje. Budući da je zelene toliko, lice i ruke čitaju se mnogo toplijima nego što jesu.

Ustroj je jednostavan i simetričan: glava u sredini, ruke sa strana, tanjur ispod njih. Oko silazi s lica, prelazi preko kravate i stiže do ribljeg oka koje uzvraća pogled. Upravo taj susret dvaju pogleda nosi cijelo djelo.

Naša je izvedba ručno naslikana uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Izvornik je na drvenoj ploči, a naša reprodukcija na platnu, što kod ovog motiva ne mijenja ništa u izgledu. Budući da svako platno nastaje posebno za svoju narudžbu, dva se nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne nedostatak.

Format je uspravan, a scena tijesno kadrirana, pa djelo dobro stoji u blagovaonici, u kuhinji ili u manjem prostoru gdje ga se može gledati izbliza. Najbolje mu pristaje svijetla i mirna podloga; na zelenom zidu pozadina se stapa sa sobom. Objesite ga u visini očiju uz ravnomjerno svjetlo.

Na raspolaganju je deset veličina, od 40 x 50 cm do 205 x 249 cm, uz to i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.