Edvard Munch – U kavani

U kavani

U kavani Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1890., koju pod inventarnim brojem MM.M.00251 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 49,5 x 59,5 cm i stoji uspravno. Tri prilike ispunjavaju prizor, uhvaćene usred razgovora.

Lijevo od sredine stoji muškarac okrenut nam leđima. Nosi dug svijetao kaput u pješčanoj i sivosmeđoj boji te crn cilindar, a ruke drži podignute pred sobom, kao da nešto drži ili je upravo progovorio. Ispod kaputa tamne hlače i crne čizme čvrsto stoje na podu.

Njemu zdesna stoji žena u dugoj plavoj haljini. Vidimo je sa strane, okrenutu prema njemu; gornji dio tijesno prianja, a suknja pada u širokim naborima do poda. Jednu je ruku uprla o bok, drugu drži pred sobom. Kosa joj je podignuta, a lice toplo i svijetlo usred svega toga hladnog plavetnila.

Uz desni rub stoji treća prilika: muškarac u tamnoj plavosivoj jakni i plosnatoj kapi, naslonjen na svijetao stup. Ima brkove i gleda prema sredini, prema dvoje njih. Zbog njega prizor prestaje biti razgovor u četiri oka i postaje nešto promatrano.

Pozadina je široko polje tople svijetle boje položene u kratkim odvojenim dodirima: krem, žuta, ružičasta i sljezova prolaze jedna kroz drugu a da se nikada ne stope. Iza žene se spušta tamniji maslinastozeleni pojas koji se čita kao vrata ili zastor, i upravo je taj pojas odvaja od svjetla oko nje.

Dolje lijevo u prizor ulazi narančastosmeđi bridasti oblik koji se čita kao ugao stola ili klupe. Pod je dan kao meko ružičastosivo polje bez crtane perspektive; prostor nastaje iz boje, a ne iz crta.

Rukopis je ovdje sitan i razdvojen, a gotovo cijela je površina građena od kratkih usporednih dodira kista. To je Munch potkraj osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća, koji uči od francuskoga slikarstva. Muzej djelo vodi kao nepotpisano i datira ga u 1890.

Boja počiva na jednoj jedinoj suprotnosti: hladnoj plavoj haljini žene usred tople pješčane i ružičaste prostorije. Budući da je sve ostalo suzdržano, plavetnilo odmah privlači oko, a tamni cilindar daje mu drugo, teže uporište.

Građa je jednostavna i čvrsta. Tri uspravne prilike stoje jedna uz drugu poput stupova, a među njima ostaju svijetli razmaci pozadine. Oko silazi s tamnoga šešira niz kaput, prelazi razmak do plave haljine i nastavlja prema promatraču uz rub.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez, po narudžbi i nikada tiskom. Budući da svaka nastaje za svoju narudžbu, nijedne se dvije ne podudaraju do pojedinosti, a male su razlike znak ruke. Najteži je dio pozadina, koja mora ostati živa kao odvojeni dodiri, a ne postati glatka ploha.

Format je uspravan, a prizor miran i društven, pa se slika dobro uklapa u blagovaonicu, kućni kutak za kavu ili bilo koju sobu u kojoj se sjedi i razgovara. Najbolje joj služi miran svijetao zid, jer platno svoju boju već nosi sa sobom.

Sam prizor ostaje otvoren. Munch nam ne govori što se među troje ljudi zbiva: muškarca s cilindrom vidimo samo s leđa, žena ga gleda ravno, a treći stoji sa strane i šuti. Upravo zato slika djeluje kao izrezak iz večeri koja je počela prije i nastavit će se poslije, a ne kao zaokružen događaj. Ta suzdržanost odvaja je od uobičajenoga žanrskog prizora iz kavane.

Odjeća triju prilika ujedno je i slika vremena: cilindar i dugi kaput, haljina stegnuta u struku i duga do poda, radnička kapa i kratka jakna označuju tri različita mjesta u istoj prostoriji. Munch to ne objašnjava, nego ih samo postavlja jedno uz drugo.

Na raspolaganju je deset veličina, od 40 x 50 cm do 120 x 150 cm, te mjera po želji, s okvirom ili bez njega. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.