Edvard Munch – Crni i žuti čovjek u snijegu

Crni i žuti čovjek u snijegu

Crni i žuti čovjek u snijegu Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1910.–1912., koju pod inventarnim brojem MM.M.00926 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 52,5 x 59 cm i stoji uspravno. U dubokom snijegu stoje dvojica muškaraca, jedan u crnom i jedan u žutom.

Lijevo korača muškarac u tamnom, gotovo crnom odijelu. Vidimo ga sprijeda, ali pognute glave, tako da mu se lice jedva čita; položeno je kao jednostavna ružičastocrvena ploha bez očiju i usta. Ruke su dane jednako, kao dvije crvenkaste mrlje uz tijelo, a dolje tamne hlače završavaju u teškim čizmama utisnutima u snijeg.

Zdesna stoji drugi muškarac, okrenut ravno prema nama, u svijetložutom odijelu i žutoj kapi. I njegovo je lice crvena mrlja. Stoji mirno, ruku malo odmaknutih od tijela, i upravo ga ta mirnoća suprotstavlja tamnoj prilici koja korača slijeva.

Između njih i iza njih diže se snijeg: bijele i krem plohe položene gustom bojom, a među njima se otvaraju tamne stjenovite mrlje ondje gdje snijeg nije prekrio tlo. Gore desno snijeg se podiže u glatki nanos, a gore lijevo crveni pravokutni oblik s tamnim krovom čita se kao šupa ili saonice.

Snijeg nije bijel. Munch ga gradi od bijele, krem, blijedoplave i ljubičaste, a sjene povlači u hladno plavetnilo koje teče donjom polovicom platna. Upravo te hladne sjene čine da žuto odijelo zdesna gori poput svjetla.

Dolje lijevo tamni zelenocrni oblik, vjerojatno grm ili nisko stablo, zatvara ugao i daje prizoru težinu s te strane. Iznad teče uzak pojas ružičastosivog neba, a u gornjem lijevom uglu pojavljuje se mala plava mrlja.

Boja počiva na trima čistim tonovima: crnom, žutom i crvenom, sva tri postavljena na hladnu bijeloplavu podlogu. Budući da je pozadina razgibana, ali niske zasićenosti, obje prilike odmah istupaju naprijed, premda su naslikane istim širokim potezom kao i snijeg oko njih.

Rukopis je ovdje gust i otvoren. Boja je nanesena mokro na mokro, mjestimice u jednom jedinom potezu, mjestimice tako tanko da se kroza nju vidi tkanje platna. Munch je tih godina mnogo slikao na otvorenom i zimi, a ta neposrednost dio je prizora.

Muzej djelo vodi kao nepotpisano i datira ga između 1910. i 1912. Naslov pod kojim je zavedeno govori samo o bojama dviju prilika, a ne o tome tko su; ni samo djelo to ne kazuje, i upravo ga to drži otvorenim.

Građa je jednostavna: dvije uspravne prilike na širokoj bijeloj plohi, jedna u kretanju i jedna u mirovanju. Oko najprije ide k žutoj, jer je najsvjetlija, a zatim se vraća tamnoj prilici, koja je veća i bliža. Među njima ostaje prazan snijeg, i ta je praznina pravi predmet.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez, po narudžbi i nikada tiskom. Budući da svaka nastaje za svoju narudžbu, nijedne se dvije ne podudaraju do pojedinosti, a male su razlike znak ruke. Najteži je dio snijeg, koji mora ostati pun boje, a ne postati bijela ploha.

Format je uspravan, a boje čiste i snažne, pa se slika dobro uklapa u svijetao prostor: dnevni boravak, hodnik ili ured. Najbolje joj služi miran bijel ili svijetlosiv zid, jer žuta i crna sav naglasak nose same.

Na raspolaganju je deset veličina, od 40 x 45 cm do 180 x 200 cm, te mjera po želji, s okvirom ili bez njega. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.