Edvard Munch – Tjeskoba

Tjeskoba

Tjeskoba Edvarda Muncha umjetnička je slika iz 1894. godine, koju pod inventarnim brojem MM.M.00515 čuva Muzej Munch (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik je naslikan uljem na platnu i mjeri 73 x 94 cm. Iz plohe ravno prema gledatelju istupa mnoštvo ljudi, a nad njim nebo gori u pojasevima crvene i narančaste boje.

Nebo ispunjava gornju trećinu vodoravnim vrpcama grimizne, narančaste i žute boje, kroz koje su provučene tirkizne i plavozelene niti. Ispod obzora fjord se prostire u ljubičastoplavim pojasevima koji se jedan za drugim savijaju prema obali, po vodi vijuga crvenonarančasti odsjaj, a na njemu leže sitni tamni trupovi. Zdesna se u zaljevu naslućuje tamna obala s jarbolima. U prvom planu stoji skupina likova zbijenih jedan uz drugoga. Lica su blijedo žutozelena i nalik krinkama, oči tamne i širom otvorene. Naslikane su kao tamne mrlje bez zjenica, pa se pogled ne može uzvratiti, iako svi likovi stoje frontalno prema nama. Lijevo od sredine muškarac nosi visoki crni cilindar, a ispod brade mu se bijeli trokut košulje. Iza njega u nizu uzmiče pet ili šest daljnjih glava, neke sa šeširima. Zdesna žena nosi koraljnoružičastu kapicu koja uokviruje njezino zelenkasto lice, a ispod se otvara blijedoružičasti ovratnik. Tijela se dolje stapaju u jednu jedinu crnu masu i nigdje se ne vidi tlo, pa skupina kao da lebdi pred samim rubom platna.

Djelo pripada Frizu života, ciklusu na kojem je Munch radio više od dva desetljeća. Scena spaja dvije stvari koje je razvijao odvojeno: mnoštvo koje nadire prema gledatelju iz Večeri na Karl Johanu i zapaljeno nebo nad fjordom poznato iz Krika, nastaloga godinu prije. Mjesto je isto, cesta iznad grada s pogledom na vodu. Tjeskoba stoga nije ponavljanje nijedne od tih dviju slika, nego njihov susret. Munch je Friz života sastavljao kao niz slika o ljubavi, tjeskobi i smrti, koje su trebale visjeti zajedno.

Munch je boju nanosio tanko i dugim, čitljivim potezima; na više mjesta probija tkanje platna, što nebu daje suh, gotovo vlaknast izgled. Lica su građena s nekoliko poteza i gotovo bez crteža, a obrisi su ponegdje izvučeni tamnoplavom linijom. Crveni pojasevi neba naneseni su jednim zamahom, bez ispravaka, i mjestimice prekrivaju žutu. Format je ležeći i tek nešto širi nego viši.

Naša umjetnička slika ručno je slikana uljem na platnu, potez po potez, i nikada nije tiskana. Budući da slikar svaki komad izrađuje posebno za narudžbu, dva se platna nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu znak su ruke, a ne pogreška.

Zbog vodoravne gradnje i snažnoga neba djelo dobro stoji iznad duljega komada namještaja – iznad komode, niskoga ormarića ili kauča – gdje pojasevi neba imaju prostora teći. Za zidnu dekoraciju traži miran zid u bijeloj, sivoj ili toploj pješčanoj boji i nešto praznine sa strana, inače mnoštvo lica postaje stiješnjeno. Navečer mu godi toplo umjetno svjetlo, dok izravno sunce razbija crvene tonove. Uz Krik stoji posve prirodno, jer su oba nastala na istome mjestu i u istim godinama. Podnosi i tamniji zid, primjerice duboko plavi ili maslinastozeleni. Prednji red mnoštva doseže do donjega ruba platna, pa likovi djeluju vrlo blizu. Veličina lica prema dubini jedva se smanjuje, što dodatno zgušnjava skupinu.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.