Opis
Arležanke (Mistral) – Gauguinova jesen u Arlesu, naslikana na juti
U jesen 1888., za zajedničkog boravka s Vincentom van Goghom, Paul Gauguin je u Arlesu naslikao Arležanke. Djelo mjeri 73 x 92 cm – muzej navodi visinu pa širinu – pa je riječ o ležećem formatu, širem nego što je visok. Čuva se u Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1934.391. U prvom planu koračaju dvije žene u arleškoj nošnji, s ogrtačem prebačenim preko glave, a iza njih se prostire vrt bolnice u kojoj se van Gogh te zime oporavljao.
Što slika prikazuje
Žene su naslikane u hodu, pognute prema vjetru. Mistral, hladan sjeverni vjetar Provanse, stoji u naslovu i u njihovu držanju: ogrtači su stegnuti uz lice, tijela nagnuta naprijed. Iza njih rastu dva stožasta grma koja je Gauguin pojednostavnio gotovo do geometrijskog oblika, a narančastosmeđi put zavija u dubinu. U pozadini se pojavljuju klupa i nekoliko manjih likova.
Tehnika: ulje na juti
Podloga ovdje nije platno u uobičajenom smislu, nego juta – gruba vrećevina kakva se tada koristila za vreće. Gauguin i van Gogh kupili su u Arlesu svitak te tkanine jer je bila jeftina, i upravo je zato ovo djelo nastalo na juti umjesto na slikarskom platnu. Juta ima izrazito grubo i nepravilno tkanje koje se nazire kroz tanke namaze boje i daje površini zrnat karakter; boja na njoj ne leži glatko, nego se hvata za vlakna.
Natpis uz donji rub
Uz donji rub slike vide se potezi u samoj boji koji tvore natpis. Riječ je o slikarevu vlastitom potezu kistom i o dijelu izvornoga djela – ne o vodenom žigu ni o oznaci nakladnika. Na reprodukciji ga slikamo jednako kao i ostatak prizora, jer pripada slici.
Kako nastaje ručno naslikana reprodukcija
Reprodukciju slikar radi ručno, uljem na platnu, potez po potez. Kod ovog motiva najviše pažnje traži ravnoteža između grube strukture podloge i mekoće dviju figura: izgubi li se struktura, slika postaje preglatka i gubi karakter izvornika. Prije slanja dobivate fotografiju gotovog rada na potvrdu.
- Motiv: dvije Arležanke u nošnji, pognute prema mistralu, pred vrtom arleške bolnice.
- Tehnika: ulje na juti, plošne boje s izraženim obrubom.
- Veličine: ležeći format, od 40 x 32 cm do 200 x 160 cm; najčešće se biraju 100 x 80 cm i 120 x 96 cm.
- Zanimljivost: jutu su slikari kupili u Arlesu kao jeftinu zamjenu za platno; njezino grubo tkanje danas je jedan od prepoznatljivih znakova ovog djela.
Zanima li vas isto razdoblje, pogledajte i Viđenje nakon propovijedi iz iste 1888. godine, te Bretonske seljankinje i Mladu kršćanku, u kojima Gauguin također slika žene u tradicionalnoj nošnji.
