Opis
Rođenje – muzej kaže da kršćanski motiv nije pobožnost
Preko donje polovice platna leži žena na svijetlo žutu ležaju, glavom nalijevo i zatvorenih očiju; preko bokova ima tamnomodru tkaninu sa žutim ukrasom, a iza glave blijedožut kolobar. Straga sjedi prilika u bijeloj haljini s tamnim pokrivalom i u krilu drži dijete koje također ima kolobar. Nad njima stoji prilika u modroljubičastoj odjeći s bijelim ovratnikom. Sredinu okomito presijeca crvena greda. Zdesna se otvara taman staja s smeđom kravom i ležećom svijetlom životinjom. Uz lijevi rub je šaren ukrasni pojas. Dolje lijevo na platno su naslikani potpis i godina. Djelo čuva Neue Pinakothek u Münchenu pod inventarnim brojem 8652; nastalo je 1896.
Muzej izrijekom kaže što ovaj prizor nije
Muzejski zapis uz ovo djelo čini nešto neobično: objašnjava kako naslikani kršćanski prizor ne treba razumjeti. Anđeo, unutrašnjost staje i kolobari majke i djeteta prema zapisu su sredstva koja prizoru dodaju kršćansko značenje. No natuknica na rođenje u betlehemskoj staji, kaže muzej, ne objašnjava se ni slikarevom pobožnošću ni njegovom mogućom namjerom da domaće stanovništvo upozna s kršćanskim naukom. Riječ je o već prokušanom sredstvu stupnjevanja značenja, kojemu je slikar pribjegao više puta.
Što još kaže muzejski zapis
Zapis prizor povezuje s osobnim iskustvom: krajem 1896. Tahićanka koja je živjela s njim rodila je dijete koje je nakon nekoliko dana umrlo. Priliku s tamnim pokrivalom zapis naziva dojiljom i dodaje da je izgledom vrlo bliska prikazima duha umrlih na Tahitiju. Dijete je majci uzeto i predano anđelu. To je muzejsko čitanje i navodimo ga kao takvo.
Dva neovisna izvora o istom platnu
Podatke o djelu potvrđuju dva odvojena zapisa. Muzej navodi mjeru 96 x 131,1 cm i kao nosilac grubu vreću. Katalog Wildenstein djelo vodi pod brojem W541, navodi istu godinu i istu mjeru te kao nosilac također grubu tkaninu; uz tahitijski naslov bilježi i francuski, L’Enfant de Dieu. Oba se zapisa, dakle, podudaraju.
Kako je platno stiglo u München
Muzej navodi i put: djelo je 1912. pribavljeno kao dar Eduarda Arnholda i Roberta von Mendelssohna u okviru Tschudijeve donacije. Nije, dakle, kupljeno nego darovano, i to dobrih petnaest godina nakon nastanka.
Kako nastaje ručno slikana reprodukcija
Slike kod nas nastaju isključivo ručno, uljanim bojama, potez po potez. Kod ovog je motiva najzahtjevniji žut ležaj: najveća je svijetla ploha na platnu i mora ostati topla, a ne gola žuta boja, inače ležeća prilika gubi težinu. Prije slanja dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu. Uljana slika na platnu kod nas se uvijek slika iznova i nikada se ne tiska.
- Motiv: žena koja leži na žutu ležaju, straga prilika s djetetom i staja.
- Tehnika: ulje na gruboj tkanini, žuta ploha pod tamnom pozadinom.
- Veličine: ležeći format, od 40 x 30 cm do 200 x 150 cm; često biraju 80 x 60 cm i 100 x 75 cm.
- Zanimljivost: prema katalogu Wildenstein djelo nosi i francuski naslov.
Iz istih tahitijskih godina pogledajte još Ia Orana Maria, Te arii vahine (Kraljeva žena) i Mata Mua (Nekoć). Muzejski zapis mjeru navodi kao visinu puta širinu: 96 x 131,1 cm.
