Amedeo Modigliani bio je talijanski slikar i kipar, rođen u Livornu 12. srpnja 1884. i umro u Parizu 24. siječnja 1920., u dobi od trideset pet godina. Radio je jedva petnaest godina, gotovo sve u Francuskoj, i ostavio niz portreta i aktova koji se prepoznaju na prvi pogled: dug vrat, ovalno lice, usko bademasto oko.
Život i djelo
Livorno i godine prije Pariza
Odrastao je u obrazovanoj židovskoj obitelji u lučkom Livornu; Tate u svojem prikazu slikara ističe da ga je obitelj poticala u ambiciji i otvorila mu svijet jezika i književnosti. Slikanje je učio kod Guglielma Michelija, 1902. upisao je Scuola Libera di Nudo u Firenci, a sljedeće je godine studirao u Veneciji. U Pariz je stigao 1906., s dvadeset jednom godinom, i ondje ostao do kraja života.
Pariz i krug koji je slikao
Živio je najprije na Montmartreu, zatim na Montparnasseu. Nasjonalmuseet u Oslu opisuje kako je zarađivao kao kavanski crtač: brzo je crtao portrete gostiju nadajući se narudžbi u ulju. Njegov su krug činili Constantin Brâncuși, Chaïm Soutine, Moïse Kisling, kipar Jacques Lipchitz, Max Jacob, Jean Cocteau, Juan Gris i trgovac Léopold Zborowski, koji se za njega brinuo od 1916. Većinu ih je i naslikao, i zato kod Modiglianija tako često točno znamo tko je na slici; portreti toga kruga danas su na našoj stranici s Modiglianijevim slikama.
Kipar koji se vratio slikarstvu
Između 1909. i 1913. smatrao se ponajprije kiparom. Nasjonalmuseet bilježi da je oko godinu dana bio Brâncușijev pomoćnik; klesao je izravno u kamen, bez glinenog modela. Tate piše da je sedam tih skulptura bilo izloženo na Salon d’Automne u listopadu i studenom 1912. – jedini značajniji prikaz njegova kiparstva za života – i da su ih postavili u dvoranu s kubističkim slikama, što je Modigliani možda i predvidio kad ih je nazvao »dekorativnim ansamblom«.
Klesanja se ubrzo potom odrekao. Musée de Grenoble kao razlog navodi krhko zdravlje i materijalne teškoće, koje su ga vratile slikarstvu i naručenom portretu; kamena prašina bila je nepodnošljiva za pluća koja je već nagrizla tuberkuloza. Vratio se s kiparskim okom.
Odakle dolaze ta lica
Lica su nalik maskama, simetrična, svedena na nekoliko ploha, a oči su često bademaste i bez zjenica. Musée de Grenoble među njegovim izvorima navodi afričku umjetnost te arhajske grčke, etruščanske i egipatske kipove; Nasjonalmuseet piše o afričkoj skulpturi čiji je linearan, izdužen stil njegovim figurama dao dojam profinjene modernosti, i dodaje da je u boji radije posezao za suzdržanom, protunaturalističkom paletom kubizma. Dallas Museum of Art uz svoje djelo kaže da je afričke maske cijenio zajedno s Matisseom, Picassom, Braqueom i Derainom.
Sličnost nije bila cilj. Nasjonalmuseet o jednom svojem djelu piše da individualizirajuće crte nisu bile slikareva navada i da je model vjerojatno nepoznat – muzej tako u vlastitom tekstu povlači ime koje njegovo vlastito kataloško polje nosi.
Jedina izložba
Za života je imao jednu jedinu samostalnu izložbu, u prosincu 1917. u galeriji Berthe Weill u Parizu. Berthe Weill je u izlog objesila akt; policija je isti dan naredila da se slike uklone i izložba je gotovo odmah zatvorena.
Jeanne Hébuterne i posljednje godine
U ljeto 1917. upoznao je Jeanne Hébuterne, i samu studenticu umjetnosti – tako je opisuje kustosica Yale University Art Gallery. Norton Simon Museum u svojem zapisu navodi da im se kći rodila u studenome sljedeće godine. Umro je 24. siječnja 1920. od tuberkuloznog meningitisa. Jeanne Hébuterne, trudna s drugim djetetom, umrla je dva dana poslije njega.
Nakon njegove smrti
Priznanje je došlo poslije. Nasjonalmuseet piše da je slava nakon njegove smrti bila utoliko veća i da su se tijekom dvadesetih godina njegov tragičan život i osobit likovni izraz ustalili kao dio priče o europskom modernizmu. Musée de Grenoble daje i godinu u kojoj je taj put postao službeni: 1923. kupio je Ženu s bijelim ovratnikom – prema vlastitom zapisu prvu Modiglianijevu sliku koju je ikad stekao muzej, tri godine nakon slikareve smrti.
Njegova se djela danas nalaze, među ostalim, u Metropolitan Museum of Art i Solomon R. Guggenheim Museum u New Yorku, u National Gallery of Art u Washingtonu, u São Paulo Museum of Art, u Musée national d’art moderne – Centre Pompidou i Musée de l’Orangerie u Parizu, u Tateu u Londonu, u Nasjonalmuseetu u Oslu, u Yale University Art Gallery, u Musée de Grenoble i u Detroit Institute of Arts. Ti izduženi portreti ostaju među najtraženijim motivima za ručno slikane reprodukcije Modiglianijevih slika.
Deset stvari koje vrijedi znati
- Rođen je u Livornu 12. srpnja 1884. i od 1906. živio je i radio u Francuskoj.
- U Pariz je stigao s dvadeset jednom godinom i ondje ostao do smrti.
- Isprva je zarađivao crtajući kavanske goste, nadajući se narudžbi u ulju.
- Između 1909. i 1913. smatrao se ponajprije kiparom, a ne slikarom.
- Brâncuși ga je učio izravnom klesanju u kamen; oko godinu dana bio mu je pomoćnik.
- Sedam njegovih skulptura izloženo je 1912. na Salon d’Automne – jedini značajniji prikaz njegova kiparstva za života.
- Lica su oblikovali afrička umjetnost te arhajski grčki, etruščanski i egipatski kipovi.
- Oči je često ostavljao bez zjenica – bademaste plohe boje koje gledaju mimo gledatelja.
- Imao je jednu jedinu samostalnu izložbu, u prosincu 1917. kod Berthe Weill; policija ju je zbog akta u izlogu dala ukloniti isti dan.
- Prvu njegovu sliku muzej je kupio 1923.: Musée de Grenoble, tri godine nakon njegove smrti.