Prizor gleda s balkona dolje na pariški bulevar: muškarac s cilindrom naslanja se na kovanu ogradu i zuri u dubinu ulice. Kod nas nastaje kao ručno naslikana slika, ulje na platnu.
Rue Lafayette
Rue Lafayette Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1891., koju pod inventarnim brojem NG.M.01725 čuva Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 73 x 92 cm i stoji uspravno. Prizor gleda s balkona dolje na pariški bulevar: muškarac s cilindrom naslanja se na kovanu ogradu i zuri u dubinu ulice.
Muškarac stoji uz lijevi rub, viđen s leđa i malo sa strane, u dugom tamnom kaputu i s cilindrom na glavi. Obje je ruke položio na ogradu i lagano se nagnuo naprijed. Kovano željezo teče preko cijeloga platna kao oštra dijagonala koja prizor dijeli nadvoje: gore balkon i prilika, dolje ulica. Kolnik se strmo spušta udesno i pun je sunca; po njemu se kreću sitne prilike i kočije, dane s nekoliko poteza i bez lica. Lijevo se dižu visoka gradska pročelja s nizovima prozora, a zdesna stoje rub balkona i blijedo platno tende. Neba se gotovo i ne vidi; sav prostor zauzima ulica. Prizor nema središte u uobičajenu smislu: oko klizi niz dijagonalu ograde i nigdje se ne zaustavlja dok ne dođe do dna ulice. Zbog toga djelo djeluje kao uhvaćen trenutak, a ne kao uređena veduta.
Slikar je platno potpisao i datirao: E.Munch 91. Djelo pripada Munchovu pariškom razdoblju, kada je stanovao u Rue Lafayette i pogled slikao izravno s vlastita balkona. Neobičan je prije svega kut: gledatelj stoji neposredno uz muškarca i s njim gleda dolje, pa postaje sudionik prizora, a ne njegov promatrač. Istu je kompoziciju Munch iste godine ponovio u djelu Rue de Rivoli. Pariške su godine za nj bile vrijeme učenja: gledao je što rade francuski slikari i to iskušavao na vlastitim motivima, prije nego što se vratio svojim sjevernim temama.
Rukopis je ovdje sitan i razlomljen, građen od kratkih odvojenih dodira kista – Munchov odgovor na francuski impresionizam i neoimpresionizam koji je u Parizu vidio izbliza. Boja je svijetla i prozračna, iznenađujuće lice za slikara poznatijeg po tamnim sjevernim motivima. Plohe se nikada ne stapaju; kolnik, pročelja i tenda građeni su od istih sitnih poteza i razlikuju se samo bojom i smjerom. Paleta je hladno svijetla: opekasta i pješčana pročelja, plavkaste sjene pod balkonom, zelenkasti i sivi tonovi na kolniku. Crne gotovo i nema; čak je i muškarčev kaput građen od tamnoplavih i smeđih dodira.
Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez kistom, po narudžbi i nikada kao tisak. Budući da svako platno nastaje pojedinačno, tonovi i potezi razlikuju se od jednoga do drugoga; te su male razlike znak ruke. Najteži je dio kolnik, koji mora ostati sastavljen od odvojenih dodira, a ne postati jedinstvena svijetla ploha. Kao reprodukcije poznatih slikara ovaj motiv nagrađuje sporo slikanje.
Format je uspravan, a prizor svijetao i živ, pa se slika dobro uklapa u dnevni boravak, blagovaonicu, ured ili hodnik, gdje donosi osjećaj otvorena prozora. Najbolje joj služi svijetao zid; pred tamnim zidom svjetlo kolnika gubi snagu. Objesite je u visini očiju uz ravnomjerno svjetlo, po mogućnosti tako da na nju ne pada izravna sunčeva zraka. Kao umjetnine na platnu djeluje i u užoj prostoriji, jer je i sam pogled usmjeren dolje, a ne u širinu. Dobro stoji i iznad radnoga stola, gdje ju se gleda izbliza i gdje sitan potez doista dolazi do izražaja.
Na raspolaganju je deset veličina te mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, gdje na ovom motivu možete isprobati letvice i boje; svijetla, uska letvica ovdje podupire prozračnost prizora. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.
| Godina nastanka: | 1891 |
| Originalna veličina: | 73 cm x 92 cm |
| Slikarski stil: | Impresionizam |
| Originalna tehnika: | Ulje na platnu |
| Nalazi se: | Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet), Oslo |









































