Edvard Munch – Krik

Krik

Krik Edvarda Muncha ekspresionističko je djelo iz 1893. godine, koje se pod inventarnim brojem NG.M.00939 čuva u Nacionalnom muzeju (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 73,5 x 91 cm i uopće nije naslikan na platnu, nego temperom i uljnom kredom na kartonu. Na mostu iznad fjorda stoji lik koji objema rukama pritišće glavu, a usta su mu otvorena u dugom i nijemom kriku.

Nebo ispunjava gornju trećinu vodoravnim pojasevima crvene, grimizne i narančastožute boje, među koje su ugurani kratki plavozeleni potezi. Ispod njega fjord se uvija u tamnoplavim i gotovo crnim lukovima koji se u dugom slovu S vraćaju prema obzoru, a na vodi se naziru sitni tamni trupovi i dva jarbola. Most siječe plohu dijagonalno iz donjega lijevog kuta, a njegova je ograda povučena smeđim, oker i crvenkastim crtama. Uz tu se ogradu u srednjem planu udaljavaju dva tamna uspravna lika s cilindrima, okrenuta od gledatelja. Lik u prvom planu se zaustavio, dok njegova dva pratitelja nastavljaju dalje, i upravo ta razlika nosi svu napetost prizora. Mjesto se obično prepoznaje kao cesta na brežuljku Ekeberg iznad grada, odakle se otvara pogled na fjord. Glava koja vrišti žutozelena je, oči i usta tamne su udubine, a tijelo valovita modrocrna silueta. Na više mjesta, osobito uz desni rub i na nebu, karton ostaje gol i njegov topli pješčani ton postaje dio same scene.

Motiv postoji u četiri izvedbe, dvije slikane i dvije u pastelu. Naša reprodukcija slijedi upravo ovu, prvu slikanu inačicu iz 1893., vlasništvo Nacionalnog muzeja u Oslu. Munch je zapisao da je jedne večeri hodao s dvojicom prijatelja cestom iznad grada kada je nebo postalo krvavo crveno i osjetio je beskrajan krik kako prolazi kroz prirodu. Taj zapis potječe s njegovih dnevničkih listova i danas je uobičajen okvir čitanja djela, premda ostaje slikarev komentar, a ne povijesnoumjetničko tumačenje.

Tehnički je izvornik neobičan. Munch je na karton nanosio temperu i uljnu kredu, boja je tanka i mjestimice gotovo suha, a potezi ostaju brzi i vidljivi. Upravo je zato izvornik toliko osjetljiv na svjetlo da ga muzej rijetko izlaže dulje vrijeme. Naša je inačica nešto drugo: to je uljana slika na platnu, na kojoj isti motiv dobiva gušću i mnogo trajniju površinu.

Svaka je narudžba ručno slikana reprodukcija koju slikar gradi kistom, potez po potez, uljem na platnu. Ništa nije tiskano i ništa nije strojno umnoženo, pa se dva platna nikada ne podudaraju do u detalj; sitne razlike u nanosu dokaz su da je djelo nastalo rukom. Fotografije uz ovaj opis ne donose muzejski izvornik, nego našu vlastitu gotovu sliku, snimljenu u radionici, kako bi se doista vidjela površina koju ćete dobiti.

Zbog snažnoga crvenog neba slika najbolje djeluje na mirnom, neutralnom zidu – bijelom, sivom ili pješčanom – gdje se boja ne natječe s okolinom. Ostavite joj razmak: nasuprot sjedećoj garnituri ili na kraju hodnika, jer se pojasevi neba iz daljine sklapaju u jedinstven pokret. Navečer dobro podnosi toplo umjetno svjetlo, dok joj izravno sunce ne odgovara. Pred tamnim drvom i s crnim rubom čita se strože, pred svijetlim hrastom mekše. Slika se prirodno nadopunjuje s Tjeskobom, nastalom godinu dana poslije na istome mjestu iznad fjorda.

Na raspolaganju je deset veličina, uz njih i mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Više slikarevih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.