Opis
Portret umjetnikove supruge, Edith Schiele slika je Egona Schielea iz 1918. na kojoj njegova žena sjedi sprijeda, sklopljenih ruku u krilu, u plavoj bluzi s bijelim čipkastim ovratnikom i širokoj svijetloj suknji. Izvornik je u Belvedereu u Beču pod inventarnim brojem 1991; prema muzejskom zapisu trenutačno nije izložen. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na lanu, u trinaest veličina ili po vašoj mjeri, a prije otpreme šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje.
| Naslov: | Portret umjetnikove supruge, Edith Schiele |
| Drugi naslovi: | Bildnis der Frau des Künstlers · Portrait of the Artist’s Wife |
| Slikar: | Egon Schiele (1890–1918) |
| Godina nastanka: | 1918.; lijevo dolje signirano i datirano „EGON / SCHIELE / 1918” |
| Izvorna veličina: | 139,8 cm x 109,8 cm |
| Izvorna tehnika: | Ulje na platnu |
| Stil slikanja: | Ekspresionizam |
| Nalazi se: | Belvedere, Beč (inv. br. 1991), trenutačno nije izloženo |
| Naša reprodukcija: | ručno slikano ulje na lanu, 13 veličina od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm ili mjera po narudžbi |
Portret umjetnikove supruge, Edith Schiele – Egon Schiele
Tko je bila Edith Schiele?
Slikareva supruga. Vjenčali su se 1915., a portret je nastao tri godine poslije. Zapis Belvederea navodi i riječi jednog umjetnikova prijatelja o mladom paru: „Jedne večeri Schiele je bio pozvan sa suprugom. Bila je posve skrivena svojom razbarušenom plavom kosom i plahom suzdržanošću.” Zapis dodaje da je Schiele suprugu naslikao izrazito osjetljivim pogledom. Više o njoj zapis ne govori, pa ni mi ne dodajemo.
Što djelo prikazuje?
Ženu koja sjedi, okrenuta ravno prema gledatelju, sklopljenih ruku u krilu. Gore plava bluza s bijelim čipkastim ovratnikom i uskom crnom vrpcom; dolje široka svijetla suknja, rasprostrta u trokut i prekrivena sitnim potezima boje. Podloga je tamnozelena, prošarana plavim, okerastim i narančastim mrljama, pa figura izlazi naprijed a da iza nje ne nastaje prostor. Ispod ruba vire smeđe cipele. Potpis stoji lijevo dolje.
Zašto je haljina preslikana?
Zato što je muzej to zatražio. Zapis to kaže izravno: bila je to prva Schieleova slika koju je otkupio muzej, no tadašnjem se ravnatelju kuće — tada se zvala Österreichische Staatsgalerie — činila previše „umjetnoobrtnom” i previše živom, nakon čega je Schiele Edithinu haljinu preradio u prigušenije tonove. To nije tumačenje nego zapis muzeja o samome sebi, i upravo ga zato prenosimo onako kako stoji.
Što je pokazala tehnička analiza iz 2018.?
Izvornu verziju. Zapis navodi da je tehnička analiza slike 2018. iznijela na vidjelo prvo stanje haljine, da je ta izvorna verzija rekonstruirana i da se prikazuje uz konačnu verziju. Isti zapis kao lokaciju navodi da djelo trenutačno nije izloženo; te dvije navode ne usklađujemo i nijednu ne izostavljamo. Naša reprodukcija izrađuje se prema konačnoj verziji — onoj s prigušenom suknjom, koju vidite na ovoj stranici — a ne prema rekonstrukciji prvog stanja.
Zašto je ovo djelo važno?
Zato što je bilo prvo. Zapis ga navodi kao prvo Schieleovo djelo koje je otkupio muzej — dakle trenutak u kojem je slikar iz privatnih zbirki prešao u javnu kuću. Dogodilo se 1918., u godini njegove smrti. Kao ekspresionistička slika neobično je po tome što je istodobno privatno i službeno: model je slikareva supruga, a kupac državna galerija.
Kakvo je platno i gdje je potpis?
Uspravni format: zapis navodi 139,8 x 109,8 cm, dakle platno otprilike za četvrtinu više nego šire. Potpis je lijevo dolje, u obliku „EGON / SCHIELE / 1918”. Zapis navodi i drugi natpis, na poleđini na podokviru: „Egon Schiele, Wien XIII, Bildnis E. Sch. 1918” — dakle slikareva adresa, njegov vlastiti naziv djela i godina. To dvostruko označavanje na ovoj je stranici koristan podatak: govori da je djelo napustilo atelijer označeno i sa stražnje strane.
Odakle potječe i gdje je danas?
Muzejska bilješka o stjecanju kratka je: 1918. kupnja od bečke Kunsthandlung Gustav Nebehay. Preuzimamo je iz muzejskog zapisa i njemu je pripisujemo; na ovoj stranici nema starijeg teksta o podrijetlu koji bi se mogao prenijeti nepromijenjen. Popis izložbi počinje već 1921. pregledom novih nabava iz 1918.–1921. — dakle djelo je bilo izloženo u roku od tri godine od kupnje, što za rad kupljen u godini slikareve smrti nije samorazumljivo. Godine 1929. prikazano je u Modernoj galeriji u Orangeriji Belvederea, a potom u pregledima 1954., 1968. i 1990., sve do velike Schieleove izložbe 2011. Kod djela koje prema zapisu trenutačno nije izloženo taj niz govori da čuvaonica nije mjesto zaborava, nego jedna od postaja u kruženju. Među njima je i izložba iz 2003. posvećena Franzu Martinu Haberditzlu, jednom od ravnatelja ove kuće, kojega je Schiele također naslikao i kojega nudimo zasebno. Danas je djelo u Belvedereu pod inventarnim brojem 1991 i prema zapisu trenutačno nije izloženo; cjelokupan Schieleov fond kuće naveden je na Belvedereovoj stranici o Egonu Schieleu.
Gdje se ovaj portret smješta unutar Schieleova opusa?
Među kasne portrete i neposredno uz Smrt i djevojku iz 1915.: muzejski zapis uz to djelo navodi da je Schiele prekinuo s Wally Neuzil upravo zato da bi oženio Edith Harms. Dva portreta iz 1910. pokazuju odakle je došao — Portret Eduarda Kosmacka i Portret Herberta Reinera — a Zagrljaj iz 1917. pokazuje kamo je otišao kada je lica posve izostavio. Cjelokupan izbor nalazi se u galeriji Egon Schiele, a više o njegovu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta, a bečka secesija bila je sredina iz koje je izišao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost tih godina i danas se čita kroz ta dva imena.
Kako nastaje naša ručno slikana verzija?
Svako platno slika slikar uljanim bojama, potez po potez. Nije riječ o strojnom otisku nego o ručno slikana kopija koja nastaje posebno za vašu narudžbu. Kod ovog motiva najteža je suknja: mora se čitati kao jedna jedina svijetla masa i istodobno biti sastavljena od stotina sitnih poteza, inače postaje bijela mrlja. Drugo osjetljivo mjesto je podloga, koja ne smije sjesti u ujednačenu zelenu. Kada je djelo gotovo, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na odobrenje; tek nakon toga ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo atelijerskih fotografija — djelo u našoj radionici još nije fotografirano, i ništa nije uklonjeno; kada idući put bude naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu stiže napeto na drveni podokvir i spremno za vješanje.
Koja veličina za koji zid?
Kratak odgovor: iznad kauča odaberite 110 x 140 cm ili više, a za manji zid dovoljno je 70 x 90 cm. Uspravni motiv ponaša se drukčije od ležećega — ne traži dužinu ispod sebe nego visinu iznad, pa dobro stoji uz vrata, između prozora ili sam na uskom zidu. Iznad kreveta obično se bira 120 x 150 cm. Naš najveći format je 160 x 205 cm, a najmanji 50 x 65 cm; pri 110 x 140 cm figura je blizu veličine izvornika. Umjetnička slika te veličine traži udaljenost: lice i suknja slože se tek s nekoliko metara.
Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?
Ako nijedna od trinaest veličina ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri koju nam navedete. Platno stiže napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, a ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir birate zasebno i nije nužno dio narudžbe.
Kako teče dostava i što jamčimo?
Slikamo po narudžbi i dostavljamo u Hrvatsku i u još petnaest zemalja Europske unije. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje; ako niste zadovoljni rezultatom, ispravljamo ga ili slikamo iznova. Budući da svako djelo nastaje pojedinačno, vrijeme izrade ovisi o veličini i o trenutačnoj zauzetosti atelijera.
Česta pitanja
Gdje se čuva izvornik?
U Belvedereu u Beču, inventarni broj 1991; prema muzejskom zapisu trenutačno nije izložen.
Tko je na djelu?
Edith Schiele, slikareva supruga; vjenčali su se 1915.
Koju verziju slikate?
Konačnu — onu s prigušenom suknjom. Rekonstrukciju ranije, življe haljine ne reproduciramo.
Je li ovo tisak?
Nije. Svako platno slikar slika rukom, uljanim bojama.
Zašto je Schiele preradio haljinu?
Prema muzejskom zapisu, tadašnjem se ravnatelju kuće činila previše „umjetnoobrtnom” i previše živom.
Koliko je veliko izvorno platno?
139,8 x 109,8 cm, dakle uspravno.
Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?
Možete, djelo slikamo u bilo kojoj mjeri koju navedete.
Kako se isporučuje?
Napeto na drveni podokvir i zaštitno pakirano; okvir je opcionalan.
O čemu djelo govori u jednoj rečenici?
O tome da je slikar suprugu naslikao mirno i da je mirnoća ovdje teža od izobličenja.
Je li izvornik na prodaju?
Nije na prodaju; pripada javnoj zbirci Belvederea i nije na tržištu.
Je li prikladno za dar?
Jest; ako niste sigurni u veličinu, postoji poklon bon.
- Motiv: Edith Schiele sjedi sprijeda, u plavoj bluzi s bijelim ovratnikom, u širokoj svijetloj suknji.
- Izvornik: 1918., ulje na platnu, 139,8 x 109,8 cm, potpisano lijevo dolje, Belvedere Beč, inv. br. 1991.
- Naše: ručno slikano ulje prema konačnoj verziji, 13 veličina ili mjera po narudžbi.
- Dobro je znati: prema muzejskom zapisu ovo je prvo Schieleovo djelo koje je otkupio muzej.









































