Egon Schiele – Lirski pjesnik

Lirski pjesnik djelo je Egona Schielea iz 1911. godine: autoportret na gotovo kvadratnom platnu na kojem se umjetnik predstavlja kao „lirski pjesnik“, glave položene gotovo na bok i blijeda, uvijena tijela pred tamnom pozadinom. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 450; mjeri 80,5 x 80 cm. Kod nas ga slikamo ručno, uljanim bojama, u petnaest veličina ili po vašoj mjeri, a prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje.

Lirski pjesnik – Egon Schiele

Tko je na slici?

Sam umjetnik: austrijski slikar Egon Schiele (1890.–1918.). Platno je nastalo početkom 1911., a prema tekstu Leopold Museuma Schiele se na njemu predstavlja kao „lirski pjesnik“ u krajnje izvijenom položaju. Naslov dakle ne imenuje model, nego ulogu: Schiele glumi pjesnika vlastitim licem i vlastitim tijelom. Među izvorima muzej navodi i izdanje njegovih pisama i pjesama iz 1910.–1912. iz zbirke Leopold, objavljeno 2008. u Münchenu pod naslovom Der Lyriker Egon Schiele.

Što je na platnu?

Napola gola figura koja ispunjava kvadrat gotovo od ruba do ruba. Na vrhu glava leži gotovo na boku, tjemenom prema lijevom rubu; lice je građeno od okerastih, zelenih i crvenih poteza, jedno oko gleda postrance ispod podignute obrve, a dugi vrat izlazi udesno. Iznad glave, uz gornji rub, stoji mrlja bijele boje. Ispod nje jedna je ruka podignuta raširenih prstiju, a druga leži poprijeko ispod nje. Od ruku se dijagonalno do donjeg ruba spušta blijeda traka tijela, na pola puta s crvenom oznakom pupka, a sasvim dolje su tamna mrlja i crvenilo u preponama. Sve ostalo – jakna i pozadina – tamnosmeđe je, crno i tamnozeleno. U gornjem lijevom kutu crnom su bojom napisani monogram i godina „S. 11“. Prema muzejskom zapisu Schiele je radio brzim potezima kista i bez pripremnog crteža i površina to pokazuje: boja leži u gustim, odvojenim potezima po cijelom platnu.

Zašto je ova slika važna?

Zbog dviju stvari, a obje navodi muzejski zapis. Prva je njezin prvi javni nastup. Platno, nastalo početkom 1911., izloženo je u travnju iste godine na Schieleovoj prvoj samostalnoj izložbi u bečkoj galeriji Miethke i reproducirano u pratećoj publikaciji zajedno s tekstom Alberta Parisa Güterslosha (1887.–1973.). Druga je koliko je djelo otad temeljito dokumentirano. Muzej navodi njegove brojeve u pet kataloga Schieleovih slika, od kataloga Otta Nirensteina iz 1930., u kojem je pod brojem 78, do kataloga Tobiasa Nattera iz 2017., u kojem je pod brojem 52.

Što slika znači?

Prema tumačenju muzeja, govori o krizi subjekta. Glava je neprirodno nagnuta i djelomično okružena bijelim prostorom nalik nimbu; oči gledaju postrance ispod podignutih obrva, sa skeptičnim izrazom. Osim kratke jakne, koja se vizualno stapa s pozadinom, figura je gola i blijeda, a samo su dva mjesta naslikana blistavom crvenom: pupak i prepone. Pupak je, kaže zapis, smješten anatomski netočno, ali upravo on usmjerava os kompozicije prema rukama. Slijedeći konvenciju kvadratnog formata, Schiele platno ispunjava onim što muzej naziva sirovom, bolnom, odbačenom tjelesnošću, i tako živo izražava tu krizu.

Odakle djelo dolazi?

Leopold Museum objavljuje vlastito istraživanje podrijetla i navodi četiri postaje: ostavštinu Egona Schielea u Beču (1918.); Arthura Stemmera, Beč i London (prije 1930. do 1954.); dr. Rudolfa Leopolda, Beč (1954.–1994.); te privatnu zakladu Leopold Museuma, Beč (1994.). Podaci o predmetu dodaju da je djelo 1994. uneseno u zakladu. Za dvije postaje muzej navodi i izvor. Unos o Stemmeru oslanja se na katalog Otta Nirensteina Egon Schiele. Persönlichkeit und Werk (Berlin 1930., br. 78); unos o Leopoldu oslanja se na dosje Sonje Niederacher pod naslovom Egon Schiele. „Der Lyriker“ od 30. lipnja 2010. te na knjigu Rudolf Leopold – Kunstsammler, koju je Diethard Leopold objavio u Beču 2003. (str. 54–61). Zapis o podrijetlu koji nosi ova stranica slijedi u nastavku.

Podrijetlo

Iz Schieleove ostavštine (1918.) slika je prešla Arthuru Stemmeru (Beč/London, prije 1930. do 1954.), a zatim Rudolfu Leopoldu (1954.–1994.); danas je u Leopold Museumu u Beču.

Gdje je ovo djelo među Schieleovim radovima?

Među Schieleovim platnima iz razdoblja 1911.–1917. u našoj ponudi dva su kvadratna, kao što je gotovo i ovo. Iz sljedeće godine i iz iste zbirke potječe slika Pustinjaci, također kvadratna, ali mnogo veća, 181 x 181 cm, a iz 1912.–1913. kvadratni portret Trude Engel, 100 x 100 cm, koji danas čuva Lentos Kunstmuseum u Linzu. Iz 1912. i također iz Leopold Museuma je djelo Kardinal i redovnica (Milovanje), 70 x 80,5 cm, dok je slika Žena u ležećem položaju iz 1917. dugog vodoravnog formata, 96 x 171 cm, također u Leopold Museumu. Sva Schieleova umjetnička djela iz naše ponude nalaze se u galeriji Egon Schiele, a više o umjetnikovu životu u našem članku o Egonu Schieleu.

Kako nastaje naša ručno naslikana inačica?

Svako platno uljanim bojama slika slikar, potez po potez – ne strojni tisak, nego kopija ručno slikana za vašu narudžbu. Ovdje su najzahtjevnija dva mjesta. Prvo je koža: lice, ruke i tijelo građeni su od odvojenih poteza okera, zelene, ružičaste i crvene; ako ih zagladimo, tijelo postane jednoliko ružičasto i izgubi napetost. Drugo je tama: jakna i pozadina gotovo su iste boje, a kopija ih mora razdvojiti kao i izvornik, samo smjerom poteza. Izvornik je naslikan uljanim bojama na platnu, kao i naša kopija. Kad je slika gotova, fotografiramo je i šaljemo vam fotografiju na odobrenje, a tek onda kreće na put. Ovo djelo u našoj radionici još nije fotografirano; fotografije ćemo dodati na ovu stranicu kad ih budemo imali. Kao svaka umjetnička slika iz naše radionice, može stići napeta na drveni podokvir; to birate kod opcije Podokvir.

Koja veličina za koji zid?

Kratak odgovor: izvornik je gotovo kvadratan, pa je pravo pitanje koliko zida figura treba zauzeti. Muzej navodi 80,5 x 80 cm, a ne kaže koja je stranica koja; najbliža mu je naša veličina 80 x 80 cm, koja je na jednoj stranici jednaka izvorniku, a na drugoj 5 mm kraća. Za manji zid, iznad komode ili radnog stola, dovoljno je 50 x 50 cm ili 60 x 60 cm; u dnevni boravak iznad kauča pristaju 100 x 100 cm ili 110 x 110 cm; na velik zid, stubište ili u visoku prostoriju 140 x 140 cm, 170 x 170 cm ili 200 x 200 cm. Slika takve veličine traži udaljenost: izbliza se potezi kože čitaju pojedinačno, a lice se sklapa tek s nekoliko metara udaljenosti. Objesite je tako da joj središte bude u visini očiju, otprilike 145–150 cm od poda, a iznad kauča 15–25 cm iznad naslona.

Veličina po mjeri, podokvir i okvir

Ako vašem zidu ne odgovara nijedna od petnaest veličina, djelo slikamo po vašoj mjeri. Ako kod opcije Podokvir odaberete Sa podokvirom, platno stiže napeto na drveni podokvir, spremno za vješanje. Naša 3D aplikacija služi samo za izbor okvira, ne za prikaz djela na vašem zidu; prikaz na vašem zidu zasebna je usluga. Okvir birate zasebno i nije obvezan dio narudžbe.

Dostava i jamstvo

Slikamo po narudžbi i dostavljamo u Hrvatsku i još petnaest zemalja Europske unije, među njima u Sloveniju, Austriju, Italiju, Mađarsku i Njemačku. Prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje, a za svaku narudžbu vrijede naša pravila povrata. Vrijeme izrade ovisi o veličini i o opterećenosti radionice. Svako djelo putuje zaštićeno zapakirano.

Česta pitanja

Tko je muškarac na slici Lirski pjesnik?

Sam Egon Schiele (1890.–1918.): djelo je autoportret. Prema zapisu Leopold Museuma, u njemu se predstavlja kao „lirski pjesnik“ u krajnje izvijenom položaju. Naslov dakle ne imenuje model, nego ulogu.

Gdje je izvornik Lirskog pjesnika?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 450. Platno je gotovo kvadratno i mjeri 80,5 x 80 cm. Iz Schieleove ostavštine prešlo je kolekcionaru Arthuru Stemmeru, zatim Rudolfu Leopoldu, a od 1994. pripada Privatnoj zakladi Leopold Museum.

Kada je Schiele naslikao Lirskog pjesnika?

Početkom 1911.; monogram i godina stoje u gornjem lijevom kutu. U travnju iste godine platno je izloženo na Schieleovoj prvoj samostalnoj izložbi, u Galeriji Miethke u Beču. Reproducirano je u pratećoj publikaciji, zajedno s tekstom Alberta Parisa Gütersloha.

Što znači slika Lirski pjesnik?

Prema tumačenju Leopold Museuma, riječ je o krizi subjekta. Schiele se prikazuje kao pjesnik, napola gol i blijed, neprirodno nagnute glave, a sjajnom crvenom naslikani su samo pupak i prepone. Muzej govori o sirovoj, bolnoj, odbačenoj tjelesnosti koja ispunjava kvadratni format.

Je li Der Lyriker isto djelo?

Da. Der Lyriker njemački je naslov istog platna, a muzejski engleski zapis vodi ga kao Lyricist. Njemački naslov nosi i dosje Sonje Niederacher o podrijetlu iz 2010.

Kako je Schiele naslikao Lirskog pjesnika?

Uljanim bojama, prema muzeju brzim potezima i bez pripremnog crteža. Boja leži u debelim, odvojenim potezima po cijeloj površini: oker, zelena i crvena za kožu, tamnosmeđa, crna i tamnozelena za jaknu i pozadinu. Svaka je kopija na ovoj stranici ručno naslikana slika koja te poteze prati jedan po jedan.

Je li prikladna za dar?

Jest; ako niste sigurni u pogledu veličine, na raspolaganju je poklon-bon.

• Motiv: napola goli autoportret, glava gotovo na boku, podignuta ruka raširenih prstiju, blijedo tijelo pred tamnom pozadinom.
• Izvornik: 1911., ulje na platnu, 80,5 x 80 cm, monogramirano i datirano gore lijevo, Leopold Museum, Beč, inv. br. 450.
• Naša inačica: ručno slikana uljem, 15 veličina ili po mjeri, na podokviru po izboru (Podokvir: Sa podokvirom).
• Vrijedi znati: u travnju 1911. djelo je izloženo na Schieleovoj prvoj samostalnoj izložbi u bečkoj galeriji Miethke.