Opis
Lirski pjesnik slika je Egona Schielea iz 1911. godine, autoportret na kvadratnom platnu na kojem se slikar predstavlja kao pjesnik: glava je oštro nagnuta, tijelo uvijeno, okolina gotovo crna. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 450 i, prema muzejskom zapisu, izložen je na katu OG3; mjeri 80,5 x 80 cm. Kod nas nastaje kao ručno naslikana uljana slika na lanu, u petnaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenog djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.
| Naslov: | Lirski pjesnik |
| Drugi naslovi: | Der Lyriker · Lyricist |
| Slikar: | Egon Schiele (1890–1918) |
| Godina nastanka: | 1911.; monogramirano i datirano gore lijevo „S. 11“ |
| Izvorna veličina: | 80,5 cm x 80 cm |
| Izvorna tehnika: | Ulje na platnu |
| Slikarski stil: | Ekspresionizam |
| Nalazi se: | Leopold Museum, Beč (inv. 450), izloženo na OG3 |
| Naša reprodukcija: | ručno naslikano ulje na lanu, 15 dimenzija od 50 x 50 cm do 200 x 200 cm ili mjera po narudžbi |
Lirski pjesnik – Egon Schiele
Što slika prikazuje?
Slikara samog, odrezanog u struku, na gotovo crnoj pozadini. Glava je gore i snažno nagnuta u stranu; lice je zelenkasto oker s crvenim i zelenim potezima, a pogled izmiče ustranu iz slike ispod podignutih obrva. Iza glave je svijetla, gotovo bijela ploha koju muzejski zapis uspoređuje s aureolom. Tijelo se ispod nje uvija: prema dolje teče blijed pojas trupa, a uz njega dvije ruke raširenih prstiju, jednako blijede i protkane crvenim i zelenim tragovima. Kratak sako se prema muzejskom zapisu bojom stapa s pozadinom, pa je od tijela vidljivo malo tkanine i podosta kože.
Zašto se zove Lirski pjesnik?
Zato što se slikar na njoj stavlja u tu ulogu. Muzejski zapis to kaže izravno: djelo je autoportret u kojem se Schiele predstavlja kao „lirik“ u krajnje uvijenom položaju. Naslov dakle ne opisuje nekoga drugog, nego nastup – slikar preuzima lik pjesnika i slika ga svojim licem. Iz istog zapisa proizlazi i da je djelo nastalo brzim potezima i bez podcrtavanja.
Koje su jedine snažne boje?
Dva sitna crvena mjesta na inače blijedom tijelu. Muzejski zapis ih imenuje i dodaje zapažanje koje samo od sebe ne bi bilo lako uočiti: jedno od njih, pupak, postavljeno je anatomski netočno, a upravo zato osno vodi kompoziciju prema rukama. Sve je ostalo suzdržano: tamna pozadina, blijeda koža, zelenkasti i oker prijelazi. Zapis to opisuje kao sirovu, bolno iznesenu tjelesnost.
Gdje je potpis?
Gore lijevo, i nije pravi potpis. Muzejski zapis navodi: monogramirano i datirano gore lijevo „S. 11“ – dakle jedno slovo i dvoznamenkasta godina. To je kod ovog djela vrijedno znati: tko traži puno ime, neće ga naći, jer ga na slici nema.
Kakav je format – uspravan ili ležeći?
Ni jedno ni drugo. Zapis navodi 80,5 x 80 cm, što je pola centimetra od savršenog kvadrata, a i sam muzejski opis govori o kvadratnom obliku kao zadanom okviru koji slikar ispunja. Naša ponuda to slijedi: kod ovog djela svi su stupnjevi kvadratni format, od 50 x 50 cm do 200 x 200 cm. Za zid to znači da slika ne traži ni dužinu ni visinu, nego prostor oko sebe.
Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?
Da, gotovo točno. Izvornik mjeri 80,5 x 80 cm, a naš stupanj 80 x 80 cm od njega je udaljen pola centimetra u jednom smjeru. Kod ovog djela dakle nema biranja između bliže širine i bliže visine: jedan jedini stupanj podudara se s obje mjere. Izvornik je prema zapisu naslikan uljem na platnu; naša reprodukcija nastaje uljanim bojama na lanu, što je naš izbor nositelja, a ne podatak o izvorniku.
Odakle slika dolazi i gdje je danas?
Bilješka o podrijetlu koju ova stranica nosi otprije slijedi neposredno ispod i čuvamo je doslovno, nepromijenjenu. Ovdje dodajemo ono što muzej objavljuje uz nju: lanac počinje ostavštinom Egona Schielea u Beču 1918., nastavlja se s Arthurom Stemmerom (Beč i London, prije 1930. do 1954.) i Rudolfom Leopoldom (Beč, 1954.–1994.), a završava Zakladom Leopold Museum 1994. – taj posljednji korak u prenesenoj bilješci nedostaje, pa ga navodimo ovdje. Muzej navodi i svoje izvore, među njima Nirensteinov katalog iz 1930. pod brojem 78 i dosje Sonje Niederacher o ovom djelu iz 2010. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 450 i prema zapisu je izloženo; cjelokupna Schieleova zbirka kuće predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.
Podrijetlo
Iz Schieleove ostavštine (1918.) slika je prešla Arthuru Stemmeru (Beč/London, prije 1930. do 1954.), a zatim Rudolfu Leopoldu (1954.–1994.); danas je u Leopold Museumu u Beču.
Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?
Među rane autoportrete, četiri godine prije Levitacije (Slijepi II) i Zida kuće uz rijeku iz 1915., oba iz iste zbirke. Kako je slikao druge ljude, a ne sebe, pokazuju Portret umjetnikove žene, Edith Schiele i Portret dr. Huga Kollera iz 1918., oba u bečkom Belvedereu – ondje je tijelo pokriveno, položaj miran, a pozadina nosi boju. Cjelovit izbor nalazi se u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta, a bečka secesija bila je sredina iz koje je izišao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost tog razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika ovo je jedan od njegovih najpoznatijih ranih autoportreta.
Kako nastaje naša ručno naslikana verzija?
Svako platno slikar naslika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku – pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena posebno za vašu narudžbu. Kod ovog motiva najzahtjevnija su dva mjesta. Prvo je koža: složena je od zelenih, oker i crvenkastih poteza koji moraju ostati odvojeni; pomiješa li ih slikar, tijelo postane ravnomjerno ružičasto i izgubi napetost. Drugo je crnina pozadine, koja ne smije biti glatka – u njoj se cijelo vrijeme vidi smjer kista. Kada je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek nakon toga ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija – djelo u našoj radionici još nismo fotografirali i ništa nije uklonjeno; kada bude sljedeći put naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir i spremna za vješanje.
Koja dimenzija za koji zid?
Kratak odgovor: kvadrat se ponaša drukčije od ležećeg ili uspravnog motiva – ne prati namještaj, nego traži sredinu zida i nešto praznine oko sebe. Iznad kauča djeluje 100 x 100 cm ili 110 x 110 cm, za manji zid dovoljno je 60 x 60 cm, a za velik prostor tu su 170 x 170 cm i 200 x 200 cm. Naša najmanja dimenzija je 50 x 50 cm. Kao umjetnička slika u velikom mjerilu traži razmak: lice i potezi kože usklade se tek s nekoliko metara.
Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?
Ako nijedna od petnaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, sliku naslikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo izboru okvira, a ne prikazu slike na vašem zidu. Okvir birate zasebno i nije nužno dio narudžbe.
Kako teče dostava i što jamčimo?
Sliku izrađujemo po narudžbi i dostavljamo je u šesnaest zemalja Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog djela na potvrdu; ako rezultatom niste zadovoljni, popravljamo ga ili slikamo iznova. Budući da svaka slika nastaje posebno, rok izrade razlikuje se prema dimenziji i prema trenutačnoj zauzetosti atelijera.
Često postavljana pitanja
Gdje je izvornik?
U Leopold Museumu u Beču, inventarni broj 450; prema muzejskom zapisu izložen na OG3.
Koga slika prikazuje?
Slikara samog. Prema muzejskom zapisu Schiele se predstavlja kao „lirik“.
Kako je djelo označeno?
Gore lijevo monogramom i godinom „S. 11“, ne punim potpisom.
Koliko je veliko izvorno platno?
80,5 x 80 cm, dakle gotovo točno kvadrat.
Koja je vaša dimenzija najbliža izvorniku?
80 x 80 cm; od izvornika je udaljena pola centimetra.
Je li ovo tisak?
Nije. Svako platno slikar naslika uljanim bojama rukom.
Zašto je pozadina tako tamna?
Zato što je u nju utopljen i sako; prema muzejskom zapisu on se bojom stapa s pozadinom.
Kada je djelo nastalo?
Godine 1911., kada je slikar imao dvadeset jednu godinu.
Kako se slika isporučuje?
Napeta na drveni podokvir i zaštitno pakirana; okvir je neobvezan.
Je li original na prodaju?
Nije na prodaju; pripada zbirci Leopold Museuma i nije na tržištu.
Je li slika prikladna za poklon?
Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.
- Motiv: autoportret u kvadratu, glava nagnuta, tijelo uvijeno, pozadina gotovo crna.
- Izvornik: 1911., ulje na platnu, 80,5 x 80 cm, monogram gore lijevo, Leopold Museum, Beč, inv. 450.
- Naše: ručno naslikana uljana slika na lanu, 15 dimenzija ili mjera po narudžbi.
- Dobro je znati: naš stupanj 80 x 80 cm od veličine izvornika udaljen je pola centimetra.









































