Egon Schiele – Kardinal i redovnica (Milovanje)

Kardinal i redovnica (Milovanje) slika je Egona Schielea iz 1912.: dvije klečeće figure u crvenom i crnom pred gotovo crnom pozadinom. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 455 i prema muzejskom zapisu izložen je na katu OG3; mjeri 70 x 80,5 cm, dakle širok je 80,5 cm, a visok 70 cm. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na lanu, u petnaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Kardinal i redovnica (Milovanje) – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Dvije klečeće figure pred gotovo crnom pozadinom. S lijeve se naginje kardinal u crvenoj kapici i tamnocrvenoj halji, s desne redovnica u crnom habitu s bijelim pokrivalom; glave im se dodiruju i jedina su svijetla mjesta na platnu. Redovničini su dlanovi sklopljeni tik pred licem, oči širom otvorene i okrenute ravno prema gledatelju, kao da se osvrnula preko ramena. Ispod njih široka grimizna tkanina ispunja cijelu donju polovicu, a iz nje izviruju bosa stopala i potkoljenice, blijede i obrubljene narančastocrvenim potezima. Gore lijevo prolazi kosa zelena traka, a zelenoga ima još uz lijevi rub i u donjem desnom kutu; sve je ostalo crveno i crno.

Zašto djelo ima dva naslova?

Jer je ime po kojem ga znamo nadimak. Muzejski je zapis izričit: djelo je općepoznato kao Kardinal i redovnica, ali njegov je stvarni naslov Milovanje (Liebkosung), i upravo je pod tim naslovom za slikareva života bilo predstavljeno i objavljeno – prodano pak nije. Na ovoj stranici stoje oba, jer je traženje samo po jednome za mnoge slijepa ulica.

Što znače sklopljeni dlanovi?

Muzejski ih opis čita kao obrat: molitveni dlanovi postaju kliješta. Dodaje i da kardinalsko crvenilo stoji za goruću požudu, a bose potkoljenice za tjelesni grijeh. To je čitanje kuće koja djelo čuva i navodimo ga kao njezino, ne kao naše. Prema istom zapisu redovnica je zatečena u činu ili potresena te se okreće prema gledateljima.

Kakva je veza s Klimtom?

Izravna i, prema muzejskom opisu, namjerna. Četiri godine ranije Gustav Klimt naslikao je Poljubac (Ljubavnici, 1907./08.), odu ljubavi; zapis kaže da Schieleovo Milovanje djeluje kao tamna sestra toga prizora. Ondje gdje je Klimtov ponor stiliziran i pozlaćen, Schiele otvara pogled u ponore ljudske požude, prije svega u libido, koji zabrane ne mogu zaustaviti. Zapis završava parom: Eros i Tanatos, načelo ugode i nagon smrti.

Gdje je potpis?

Dolje desno. Muzejski zapis navodi: signirano i datirano ondje, „EGON SCHIELE 1912“. Na platnu je ispisan velikim tiskanim slovima u tri reda jedan ispod drugoga, uspravno i bez ukrasa – više oznaka nego potpis, i u crvenilu donjega ruba lako ga je previdjeti.

Kakav je format – uspravan ili ležeći?

Ležeći, ali plitko. Muzejski zapis navodi 70 x 80,5 cm i pritom stavlja visinu prije širine: djelo je dakle 80,5 cm široko i 70 cm visoko, tek nešto više od deset centimetara razlike. Ovo nije kvadrat kakav je Lirik ni izrazito razvučen ležeći format kakva je Žena u ležećem položaju; to je nizak, širok pravokutnik u kojem obje figure jedva nalaze mjesta. Naše su stope jednako plitke, od 45 x 38 cm do 180 x 160 cm.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

Da, i to vrlo blizu. Izvornik je 80,5 cm širok i 70 cm visok; naša stopa 80 x 70 cm pola je centimetra uža, a u visinu posve jednaka. Ljestvica seže s obiju strana izvornika: ispod su 45 x 38 cm i 50 x 45 cm, iznad sve do 180 x 160 cm, pa se djelo može naručiti i manje i veće od izvornika. Izvornik je prema muzejskom zapisu naslikan uljanim bojama na platnu; naša reprodukcija nastaje uljanim bojama na lanu, što je naš izbor nositelja, a ne podatak o izvorniku.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Zapis o podrijetlu koji ova stranica nosi otprije slijedi neposredno ispod i čuvamo ga doslovno, nepromijenjen. On donosi početak i kraj lanca; muzej objavljuje korake između. Prema njemu je djelo bilo kod dr. Heinricha Riegera u Beču od 1918. do 1939., zatim kod trgovca Friedricha Welza (Beč i Salzburg, 1939.–1945.). U rujnu 1945. osigurala ga je u Salzburgu američka okupacijska uprava, u prosincu 1947. preuzeo ga je na čuvanje salzburški savezni ured za zaštitu spomenika, a u svibnju 1948. djelomičnim je rješenjem vraćeno dr. Robertu Riegeru i Tanni Berger. Slijedi Austrijska galerija Belvedere u Beču (1950.–1957.). Posljednji korak nije bila prodaja nego zamjena: zapisnikom od 7. veljače 1957. Austrijska je galerija Rudolfu Leopoldu predala ovo djelo i Dvije čučeće žene, a zauzvrat primila Klimtovo Makovo polje, Holandski krajolik Rudolfa Ribarza i salzburški kip sveca. Godine 1994. djelo je prešlo na Privatnu zakladu Leopold Museum. Među navedenim izvorima jesu sudski spis u kaznenom predmetu protiv Friedricha Welza i dosje Michaela Wladike od 30. travnja 2011. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 455; cijela Schieleova zbirka kuće predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Podrijetlo

Slika je bila u vlasništvu bečkoga kolekcionara dr. Heinricha Riegera (1918.–1939.), a za vrijeme nacizma prešla je trgovcu Friedrichu Welzu. Nakon rata vraćena je Riegerovu nasljedniku (1948.) i poslije prodana; danas je čuva Leopold Museum u Beču.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među rana velika platna: 1912., godinu dana nakon Lirika, tri godine prije Kućnoga zida uz rijeku i pet prije Žene u ležećem položaju. Sedam je godina visjelo u bečkom Belvedereu, dakle u istoj kući kao Portret dr. Huga Kollera, koji je ondje i danas. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika ovo je jedno od njegovih najpoznatijih djela uopće.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku — pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena posebno za vašu narudžbu. Kod ovoga motiva najzahtjevnija su tri mjesta. Prvo je crvena: ovdje su dvije različite crvene, tamnija na kardinalovoj halji i svjetlija grimizna na tkanini ispod, i ako se sliju u jednu, djelo gubi dubinu. Drugo je crnina, u kojoj se redovničin habit i dalje mora razaznati od pozadine; oboje je tamno, a nije ista boja. Treće su dva lica, jedina svijetla mjesta, koja nose cijeli izraz i zato ih je najlakše preslikati. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija — djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad bude sljedeći put naslikano, bit će fotografirano i snimke će biti dodane na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir i spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: plitki format dobro pristaje zidu iznad niskoga namještaja. Iznad komode ili kauča djeluju 110 x 95 cm i 120 x 105 cm, za manji zid dovoljni su 50 x 45 cm ili 60 x 55 cm, a za velik prostor tu su 170 x 150 cm i 180 x 160 cm. Naša je najmanja dimenzija 45 x 38 cm. Kao umjetnička slika u velikom mjerilu traži udaljenost: izbliza se crvene plohe raspadaju u poteze, a dva lica slože se tek s nekoliko metara.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od petnaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju na potvrdu; ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Budući da svako nastaje posebno, rok izrade ovisi o dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Leopold Museumu u Beču, inventarni broj 455; prema muzejskom zapisu izložen u OG3.

Kako se djelo zapravo zove?

Milovanje (Liebkosung). Kardinal i redovnica ime je pod kojim je općepoznato.

Kako je djelo označeno?

Dolje desno, potpisom i godinom „EGON SCHIELE 1912“.

Koliko je veliko izvorno platno?

Široko 80,5 cm i visoko 70 cm; zapis navodi 70 x 80,5 cm, dakle visinu prije širine.

Koja je naša dimenzija najbliža izvorniku?

80 x 70 cm; pola centimetra uža od izvornika i u visinu posve jednaka.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako platno slikar slika uljanim bojama rukom.

Kada je djelo nastalo?

Godine 1912., kad je slikar imao dvadeset i dvije godine.

Je li slika prodana za slikareva života?

Nije. Prema muzejskom zapisu bila je predstavljena i objavljena, ali nije prodana.

Kako se slika dostavlja?

Napeta na drveni podokvir i zaštitno pakirana; okvir je po izboru.

Je li izvornik na prodaju?

Nije na prodaju; u zbirci je Leopold Museuma i nije na tržištu.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: kardinal i redovnica, klečeći jedno uz drugo u crvenom i crnom pred gotovo crnom pozadinom.
• Izvornik: 1912., ulje na platnu, 70 x 80,5 cm, potpisano dolje desno, Leopold Museum, Beč, inv. 455.
• Naše: ručno slikana uljana slika na lanu, 15 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: stvarni je naslov djela Milovanje; Kardinal i redovnica nadimak je koji se primio.