Egon Schiele – Portret Wally Neuzil

Portret Wally Neuzil djelo je Egona Schielea iz 1912. godine: polufiguralni portret njegove dugogodišnje partnerice na maloj drvenoj ploči, s velikim plavim očima, crvenkastoplavom kosom i bijelim naboranim ovratnikom iznad tamne odjeće. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 453; mjeri 32 x 39,8 cm i vodoravnog je formata. Kod nas ga slikamo ručno, uljanim bojama, u petnaest veličina ili po vašoj mjeri, a prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje.

Portret Wally Neuzil – Egon Schiele

Tko je na slici?

Wally Neuzil, punim imenom Walburga Neuzil (1894.–1917.), dugogodišnja partnerica Egona Schielea (1890.–1918.). Austrijski slikar portretirao ju je na ovoj ploči 1912. godine. Prema muzejskom zapisu ostali su u kontaktu do proljeća 1915., premda se Schiele već 1914. okrenuo svojoj budućoj supruzi Edith Harms (1893.–1918.).

Što je na drvenoj ploči?

Mlada žena prikazana do grudi, glave blago nagnute u stranu. Kosa je gusta i crvenkastoplava, a na tjemenu kroz nju probijaju dvije crvene mrlje. Oči su nerazmjerno velike i plave, obrubljene tamnom crtom; na obrazima, nosu i bradi su ružičaste i crvenkaste mrlje, usne su crvene i malo razdvojene. Ispod vrata je bijeli naborani ovratnik, a ispod njega tamna, gotovo crna odjeća, nanesena širokim potezima. Uz desni rub spušta se od gornjeg ruba tanka vitica sa šiljastim listovima u smeđim i maslinastim tonovima, posuta sitnim crvenim i tamnoplavim točkama. Pozadina je krem-bijela, građena od kratkih ukriženih poteza koji ostaju vidljivi. Vitica nije sporedan ukras: katalog bečke galerije Würthle iz 1925., koji muzej navodi među izvorima, djelo vodi kao „Weibliches Bildnis mit Blumenranke“ – ženski portret s cvjetnom viticom.

Zašto je ova slika važna?

Zbog dviju stvari. Prva je njezin par: Schiele ju je naslikao kao pandan svojem autoportretu s lampionkama, koji je također iz 1912., također na drvu i gotovo jednako velik – 32,2 x 39,8 cm prema 32 x 39,8 cm. Druga je sudbina slike nakon 1938. Od 1998. do 2010. bila je predmet sudskih postupaka u New Yorku, pa je danas poznata i izvan povijesti umjetnosti.

Što slika znači?

Prema tumačenju muzeja, govori o bliskosti. Portret isijava intimnost i nježnu naklonost te svjedoči o tijesnoj vezi dvoje zaljubljenih; vodoravni format naglašava vezu s autoportretom zamišljenim kao njegov par, a time i vezu između dviju osoba čiji se emocionalni izrazi u objema kompozicijama nadopunjuju. Zapis upozorava i na oblik: pažnjom prema osnovnim geometrijskim oblicima i skladnom kombinacijom boja djelo uravnotežuje napetost i mir. Kao ekspresionistička slika ne pretjeruje gestom, nego očima.

Odakle djelo dolazi i zašto je bilo sporno?

Leopold Museum objavljuje vlastiti istraženi lanac vlasnika. Na početku su Emil Toepfer i Richard Lanyi, obojica iz Beča, zatim bečka trgovkinja umjetninama Lea Bondi Jaray (1880.–1969.), koja je djelo imala od prije 1925. do 1939. Slijede Friedrich Welz u Salzburgu (1939.–1944.) i Salzburška zemaljska galerija (1944.–1945.). Godine 1945. sliku su osigurale američke okupacijske snage, a 1947. je prema tom lancu predana pokrajini Salzburg; tekst nagodbe na istoj stranici za taj korak navodi austrijski savezni ured za zaštitu spomenika. Zatim su navedeni dr. Robert Rieger i Tana Berger u New Yorku (1948.), Austrijska galerija Belvedere (1950.–1954.), dr. Rudolf Leopold (1954.–1994.) i od 1994. privatna zaklada Leopold Museuma.

Uz lanac muzej objavljuje tekst dogovoren u nagodbi iz srpnja 2010. Prema njemu slika je bila osobno vlasništvo Lee Bondi Jaray, židovske trgovkinje umjetninama i vlasnice galerije Würthle u Beču. U travnju 1938. bila je prisiljena galeriju predati Friedrichu Welzu, a 1939. pobjegla je pred nacistima u London. Leopold Museum posudio je sliku 1997. njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, a 1999. američka je vlada pokrenula postupak oduzimanja. Okružni sud u New Yorku utvrdio je 2009. da je slika bila vlasništvo Lee Bondi Jaray i da ju je u Beču krajem tridesetih godina ukrao Welz, član NSDAP-a, kada je u sklopu „arizacije“ preuzeo njezinu galeriju. Utvrdio je i da su američke snage sliku nakon rata oduzele Welzu i 1947. predale saveznom uredu za zaštitu spomenika, zajedno sa slikama koje je Welz stekao od židovskog kolekcionara Heinricha Riegera, ubijenog 1942. u logoru Theresienstadt. Ured je 1950. predao djela zastupniku Riegerovih nasljednika i među njih uvrstio ovaj portret; nasljednici su ih iste godine prodali Belvederu, a Belvedere je sliku 1954. u zamjenu prepustio Rudolfu Leopoldu. Predmet je 2010. okončala nagodba koju sažima zapis ispod; iznos od 19 milijuna dolara objavilo je 20. srpnja 2010. američko savezno tužiteljstvo za južni okrug New Yorka u priopćenju za javnost.

Podrijetlo i dugi spor

Podrijetlo seže od bečke galeristice Lee Bondi Jaray do nacističkoga sakupljača Friedricha Welza, koji ga je 1939. dobio tijekom „arizacije“, a poslije do Rudolfa Leopolda. Godine 1998. sliku su, dok je bila posuđena njujorškom MoMA-u, zaplijenile američke vlasti; spor je riješen tek u srpnju 2010., kada je Leopold Museum ostavštini Bondi platio 19 milijuna dolara i zadržao djelo.

Gdje je ovo djelo među Schieleovim radovima?

Među malim drvenim pločama iz 1912. Najbliže mu je djelo Autoportret s lampionkama, njegov par: ista godina, isti nosač, gotovo ista mjera i danas ista zbirka, u kojoj ga muzej vodi kao Self-Portrait with Chinese Lantern Plant pod inventarnim brojem 454. Iz iste godine i iste zbirke je i slika Kardinal i redovnica (Milovanje), ali naslikana na platnu i znatno veća, 70 x 80,5 cm. Godinu ranije, 1911., nastao je Lirski pjesnik, a iz 1917. potječe krajolik Četiri stabla, koji je Belvedere 2020. restituirao i koji je danas u privatnom vlasništvu. Sva Schieleova umjetnička djela iz naše ponude nalaze se u galeriji Egon Schiele, a više o umjetnikovu životu u našem članku o Egonu Schieleu.

Kako nastaje naša ručno naslikana inačica?

Svako platno uljanim bojama slika slikar, potez po potez – ne strojni tisak, nego kopija ručno slikana za vašu narudžbu. Ovdje su dva mjesta najzahtjevnija. Prvo su oči: velike, plave i postavljene malo drukčije nego što bi ih postavila anatomija; tko ih „ispravi“, izgubi upravo ono po čemu je lice poznato. Drugo je pozadina, koja nije glatka, nego građena od kratkih ukriženih poteza; oni moraju ostati vidljivi i u velikom formatu, inače se iza glave otvori prazan zid. Izvornik je naslikan na drvu, naša kopija u tehnici ulje na platnu; ploča i napeto platno ponašaju se različito i to ne predstavljamo kao istu stvar. Kad je slika gotova, fotografiramo je i šaljemo vam fotografiju na odobrenje, a tek onda kreće na put. Za ovo djelo još nemamo fotografija iz naše radionice: snimke iz radionice dodat ćemo na ovu stranicu kad ih budemo imali. Kao svaka umjetnička slika iz naše radionice, može stići napeta na drveni podokvir; to birate kod opcije Podokvir.

Koja veličina za koji zid?

Kratak odgovor: budući da je izvornik tako malen, pri izboru veličine zapravo odlučujete koliko blizu treba biti lice. Izvorniku je najbliža najmanja veličina, 40 x 32 cm: od njega je samo 2 mm šira i jednako visoka. Sve su ostale veće od izvornika. Iznad komode ili radnog stola pristaju 65 x 52 cm i 75 x 60 cm, u dnevni boravak iznad kauča 100 x 80 cm ili 125 x 100 cm, na velik zid, stubište ili u visoku prostoriju 180 x 145 cm i 200 x 160 cm. Slika takve veličine traži udaljenost: izbliza se potezi pozadine čitaju pojedinačno, a lice se sklapa tek s nekoliko metara. Ručno naslikana slika najbolje visi sa središtem u visini očiju, otprilike 145–150 cm od poda; iznad kauča 15–25 cm iznad naslona.

Veličina po mjeri, podokvir i okvir

Ako vašem zidu ne odgovara nijedna od petnaest veličina, djelo slikamo po mjeri. Ako kod opcije Podokvir odaberete Sa podokvirom, platno stiže napeto na drveni podokvir, spremno za vješanje. Naša 3D aplikacija služi samo za izbor okvira, ne za prikaz djela na vašem zidu; prikaz na vašem zidu zasebna je usluga. Okvir birate zasebno i nije obvezan dio narudžbe.

Dostava i jamstvo

Slikamo po narudžbi i dostavljamo u Hrvatsku i još petnaest zemalja Europske unije, među njima u Sloveniju, Austriju, Italiju, Mađarsku i Njemačku. Prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje. Vrijeme izrade ovisi o veličini i o opterećenosti radionice. Za svaku narudžbu vrijede naša Pravila o povratu robe i povratu novca.

Česta pitanja

Tko je bila Wally Neuzil?

Walburga „Wally“ Neuzil (1894.–1917.) bila je dugogodišnja partnerica Egona Schielea i nekoliko godina njegov model; kad su se upoznali 1911., imala je 17 godina. Prema zapisu Leopold Museuma ostali su u kontaktu do proljeća 1915., premda se Schiele već 1914. okrenuo svojoj budućoj supruzi Edith Harms. Umrla je u prosincu 1917. u dobi od 23 godine.

Kada je Schiele naslikao Portret Wally Neuzil?

Nastao je 1912. godine; ploča je dolje lijevo potpisana i datirana „EGON SCHIELE 1912“. Naslikan je uljem na drvu i mjeri samo 32 x 39,8 cm, u vodoravnom formatu.

Gdje se Portret Wally Neuzil nalazi danas?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 453. Njegov par, Schieleov Autoportret s lampionkama iz iste godine, nalazi se u istoj zbirci pod inventarnim brojem 454.

Zašto je Portret Wally zaplijenjen u New Yorku?

Godine 1998., dok je ploča bila posuđena njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, zaplijenile su je američke vlasti: pripadala je Lei Bondi Jaray, židovskoj trgovkinji umjetninama u Beču, kojoj ju je krajem tridesetih godina oduzeo Friedrich Welz, član NSDAP-a. Spor je završio tek u srpnju 2010. nagodbom u kojoj je Leopold Museum njezinoj ostavštini platio 19 milijuna dolara i zadržao djelo. Priču prikazuje dokumentarni film Portrait of Wally iz 2012.

Što znači Portret Wally Neuzil?

Prema tumačenju Leopold Museuma govori o bliskosti: isijava intimnost i nježnu naklonost te svjedoči o tijesnoj vezi dvoje zaljubljenih. Schiele ga je naslikao kao pandan svojem autoportretu iz iste godine, također na drvu i gotovo jednake veličine, pa se dvije ploče čitaju zajedno.

Je li prikladna za dar?

Jest; ako niste sigurni u pogledu veličine, na raspolaganju je poklon-bon.

• Motiv: poprsni portret Wally Neuzil, velike plave oči, bijeli naborani ovratnik, tamna odjeća, vitica uz desni rub.
• Izvornik: 1912., ulje na drvu, 32 x 39,8 cm, signirano dolje lijevo, Leopold Museum, Beč, inv. br. 453.
• Naša inačica: ručno slikana uljem, 15 veličina ili po mjeri, na podokviru po izboru (Podokvir: Sa podokvirom).
• Vrijedi znati: portret je zamišljen kao par autoportretu s lampionkama; vodoravni format prema muzejskom zapisu naglašava tu vezu.