Georges Seurat – Le Chahut

Le Chahut veliko je Seuratovo platno iz 1889.–1890.: žene i muškarci plešu chahut, odnosno kankan, za ono doba smiono riskantan ples u kojem plesačice podižu suknje i mašu nogama u zraku. Izvornik mjeri 141 x 170 centimetara, a u Otterlu ga čuva Kröller-Müller Museum pod oznakom KM 107.757. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika, ulje na platnu, u osam dimenzija ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.

Le Chahut – Georges Seurat

Tko je na slici?

Nitko koga bi muzejski zapis imenovao. Na pozornici plešu četiri plesačice, dolje lijevo svira kontrabasist, uz njega je dirigentova ruka, a desno iz mraka gleda muški gledatelj. Muzej navodi da plesači djeluju više kao praoblici nego kao ljudi od krvi i mesa i da se kreću u ritmičnom ponavljanju; nitko dakle nije portret. Taj francuski slikar naslikao je djelo u posljednje dvije godine života, a prizor nije brz snimak pariškoga noćnog života, nego, kako kaže zapis, pomno promišljena slika.

Što je na platnu?

Uspravno platno građeno od nebrojenih sitnih točaka. Plesna je dvorana okupana toplim bojama i užarenim umjetnim svjetlom. Muzej upozorava na jedno jedino formalno pravilo koje sve drži na okupu: sve su crte i svi pokreti usmjereni prema gore, da dočaraju uzbuđeno ozračje plesa i glazbe – noge plesačica, dirigentova ruka, muški brkovi, kutovi ženskih usta i očiju, vrat kontrabasa pa i cvijeće u pozadini. Kada to jednom primijetite, sliku više nije moguće gledati drukčije: to nije prizor, nego sustav.

Zašto je ova slika važna?

Zato što pokazuje da je pointilizam Seuratu bio metoda, a ne stil. Muzejski zapis to kaže izravno: slikara je zaokupio učinak svjetla i boje i namjerno je tražio sustavan postupak kojim bi ga prikazao. Raspojasani ples uhvatio je u strog sustav nebrojenih sitno nanesenih točaka, crta i kombinacija boja. Suprotnost između teme i izvedbe bit je djela: najdivljiji mogući prizor, naslikan s najvećom mogućom disciplinom. Muzej slikara navodi s godinama 1859. – 1891., što znači da je ovo platno naslikano neposredno prije njegove smrti u trideset prvoj; metoda je dakle bila dovršena, a karijera nije.

Što slika znači?

Manje zabave i više mehanike nego što motiv obećava. Kankan je tada bio provokacija, a ovdje plesačice nisu zavodnice nego jednake, ponovljive forme; osmijesi su isti, noge u istom položaju, čak i brkovi slijede isti luk prema gore. Umjetnička slika koja iz toga nastaje govori o tome kako se ushit može sastaviti od pravila. Upravo je zato djelo istodobno veselo i pomalo hladno – i upravo je zato ostalo zanimljivo dulje od mnogih osjećajnijih prizora iz istog desetljeća. Jedini koji ne pleše jest muškarac u donjem desnom kutu: gleda, dok se sve ostalo diže. Tko sliku objesi, dobiva prizor pun pokreta koji je ipak posve miran, jer se pokret nikada ne dovršava.

Gdje ova slika stoji među Seuratovim djelima?

Među posljednjima, uz Mlada žena se pudrira, također prizor pri umjetnom svjetlu, i uz Poziv na cirkusku paradu (La Parade de Cirque), gdje se isti noćni svijet vidi izvana. Nekoliko godina prije nastale su Manekenke (Les Poseuses), velika atelijerska kompozicija, a Art Institute of Chicago čuva Nedjeljno poslijepodne na otoku Grande Jatte, dnevni pandan ovoj noćnoj sceni. Neoimpresionizam je u svima isti; svjetlo je drukčije.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Rukama i kistom, nikada pisačem. Naš slikar radi uljanim bojama na platnu i gradi površinu onako kako je građena na izvorniku: točka do točke, tople boje dvorane uz hladnije točke sjene, tako da se boja sastavi tek u oku gledatelja. Postupak je na ovom motivu zahtjevan jer svi smjerovi moraju ostati okrenuti prema gore; zakrene li se jedan potez, prizor gubi zamah. Svaka ručno slikana kopija zato je svoja i nijedne dvije nisu posve jednake; ovo nisu reprodukcije poznatih slikara otisnute na platno, nego djelo koje nastaje ispočetka. Prije otpreme djelo fotografiramo i sliku vam šaljemo na potvrdu.

Za ovaj motiv trenutačno nemamo vlastite atelijerske fotografije dovršenog djela. Kada ga sljedeći put naslikamo, fotografirat ćemo ga i snimke će biti objavljene na ovoj stranici.

Koja dimenzija za koji zid?

Ako ne znate koja: 70 x 90 cm. Izvornik mjeri 141 x 170 cm, pa je naša najveća mjera, 141 x 168 cm, s njim gotovo jedan naprama jedan – širina je jednaka do centimetra. Format je uspravan, u omjeru blizu 5 : 6: 40 x 50 i 50 x 60 cm djeluju u hodniku ili uz vrata, 60 x 70 i 70 x 90 cm svakodnevni su izbor za dnevnu sobu, 80 x 100 i 90 x 110 cm traže svoj zid, a 120 x 150 i 141 x 168 cm za velike su prostore u kojima plesačice dosežu gotovo prirodnu veličinu i točke se čitaju izbliza. Sve naše slike na platnu za ovaj motiv nastaju po narudžbi.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako nijedna od osam dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer izvornika, tako da plesačice nikada nisu rastegnute; to je naša slika po mjeri. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni podokvir i spreman za vješanje. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji: na ovom motivu prikazuje svaki naš profil okvira, da možete usporediti zlatni, srebrni, crni, bijeli i prirodno drvo – aplikacija služi isključivo izboru okvira i ničemu drugom. Želite li vidjeti kako će djelo izgledati na vašem zidu, to je naša zasebna usluga smještaja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem atelijeru u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri. Otpremamo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, uokvirenog ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratima. Cijelu ponudu ovoga slikara nalazite u galeriji Georges Seurat, a njegov put opisuje naš članak o Georgesu Seuratu, u kojem su i druga umjetnička djela.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Otterlu u Nizozemskoj, u Kröller-Müller Museum, pod oznakom KM 107.757. Muzej ga navodi kao izloženo djelo.

Tko su plesačice na slici?

Zapis ih ne imenuje. Muzej kaže da djeluju više kao praoblici nego kao ljudi od krvi i mesa; djelo nije portret određenih osoba.

Je li »Chahut« isto djelo?

Jest. Muzej sam rabi kraći oblik »Chahut«; na engleskom se pojavljuje i kao »The Can-can«. Riječ je o jednom te istom platnu.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo je uljanim bojama ručno slikano na platnu; točke se vide i opipaju, što tisak ne može oponašati.

Koju dimenziju da odaberem?

Za dnevnu sobu 70 x 90 cm; želite li mjeru izvornika, odaberite 141 x 168 cm. Podroban vodič po mjerama je iznad.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da, slikamo po mjeri i pritom zadržavamo omjer stranica izvornika.

Kako se isporučuje?

Napeto na podokvir i uokvireno, ako ste tako odabrali, za 15 do 45 dana nakon što potvrdite fotografiju dovršenog djela.

Što slika poručuje u jednoj rečenici?

Najraspojasaniji ples toga doba, naslikan s najvećom mogućom disciplinom.

Zašto sve na slici pokazuje prema gore?

Zato što je tako zamišljena. Muzej nabraja: noge plesačica, dirigentova ruka, muški brkovi, kutovi usta i očiju, vrat kontrabasa i cvijeće u pozadini – svi su smjerovi okrenuti prema gore, da dočaraju uzbuđeno ozračje plesa i glazbe.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije. Platno je u javnoj zbirci Kröller-Müller Museum i nije na prodaju; ručno slikano platno jedini je način da motiv visi kod vas.

Je li slika prikladna za dar?

Veće su mjere za dar učinkovite jer prizor živi od veličine. Želite li izbor prepustiti obdarenome, dostupan je poklon bon.

• Motiv: četiri plesačice, kontrabasist i dirigentova ruka – kankan u užarenom umjetnom svjetlu
• Izvornik: 141 x 170 cm, uljana boja na platnu, Kröller-Müller Museum, Otterlo (KM 107.757)
• Naša izvedba: ručno slikana uljana slika, osam dimenzija od 40 x 50 do 141 x 168 cm, napeta i po želji uokvirena
• Zanimljivost: sve crte na slici pokazuju prema gore – noge, dirigentova ruka, brkovi, kutovi usta, vrat kontrabasa i cvijeće