Sandro Botticelli – biografija slikara Proljeća i Rođenja Venere

Sandro Botticelli (oko 1445.–1510.), pravim imenom Alessandro di Mariano di Vanni Filipepi, bio je firentinski slikar rane renesanse i autor dviju slika koje su postale simboli talijanske umjetnosti, Rođenja Venere i Proljeća, danas izloženih u galeriji Uffizi u Firenci. Radio je za obitelj Medici i njezin krug, slikao velike mitološke prizore, oltarne slike, okrugle Madone i portrete, a u Sikstinskoj kapeli u Rimu izveo je tri velike freske. Nakon smrti bio je više od tri stoljeća gotovo zaboravljen, sve dok ga krajem 19. stoljeća nisu ponovno otkrili prerafaeliti. Njegova su djela dio naše ponude ručno slikanih reprodukcija slika Sandra Botticellija na platnu.

Život: kožarov sin iz četvrti Ognissanti koji je slikao za Medicije

Botticelli je rođen u Firenci, u kući u ulici koja se i danas zove Borgo Ognissanti. Bio je jedno od nekoliko djece kožara Mariana Filipepija; točan datum rođenja nije poznat, ali iz očevih poreznih prijava proizlazi da je rođen između 1444. i 1446. Nadimak Botticelli, „bačvica“, preuzeo je od starijeg brata Giovannija, kojeg su zbog okrugle građe zvali Botticello. Prema Vasariju najprije se izučio za zlatara, a oko 1461. došao je u radionicu fra Filippa Lippija, jednog od vodećih firentinskih slikara i miljenika Medicija; od njega je naučio slikati lijepe, sjetne likove jasnih obrisa i blagih prijelaza između svjetla i sjene. Do 1469. već je imao vlastitu radionicu, a 1472. primio je prvog pomoćnika, Filippina Lippija, sina svog učitelja. Godine 1474. nekoliko je mjeseci radio u Pisi, a oko 1475. za crkvu Santa Maria Novella naslikao je Poklonstvo kraljeva, koje je Vasari posebno pohvalio i koje je proširilo njegov glas po cijelom gradu. Godine 1481. papa Siksto IV. pozvao ga je u Rim, zajedno s drugim vodećim firentinskim i umbrijskim slikarima, da freskama ukrase zidove nove Sikstinske kapele; Botticelli je ondje naslikao tri od četrnaest velikih prizora iz života Krista i Mojsija. Godine 1482. vratio se u Firencu i grad više nikad nije napuštao na dulje vrijeme. Osamdesete su bile njegovo najuspješnije desetljeće: tada je za Medicije i njihove saveznike dovršio velike mitološke slike i mnoge od svojih najslavnijih Madona. Prema Vasariju, u devedesetima je postao sljedbenik propovjednika Girolama Savonarole; koliko je to na njega utjecalo, ostaje nejasno, ali stil mu je postao osobniji i stroži. Jedina slika na kojoj je ostavio datum jest Mistično rođenje iz 1500. Godine 1504. bio je član povjerenstva koje je odlučivalo gdje će stajati Michelangelov David. Nikad se nije oženio i cijeli je život proveo u istoj četvrti. Umro je u svibnju 1510. i pokopan je uz crkvu Ognissanti, u kojoj je bio kršten.

Stil: čista linija, mitologija i okrugle Madone

Botticellijev stil prepoznaje se po čistoj, tekućoj liniji. Likove crta mekim, neprekinutim obrisima, svjetlo i sjenu koristi suzdržano, a boje su mu svijetle, gotovo pastelne; John Ruskin u njegovim je slikama vidio ritam linije, a Vasari ljupkost. Originali su većinom slikani temperom na drvenim pločama, a zidove je slikao u tehnici freske. Tako velike mitološke prizore kao što su Proljeće i Rođenje Venere zapadna umjetnost od antike gotovo nije poznavala; ne ilustriraju jedan tekst, nego se oslanjaju na više pjesnika i na novoplatonističku filozofiju humanista iz kruga Lorenza de’ Medicija. Bio je među prvim slikarima koji su koristili tondo, okruglu sliku promjera otprilike 115 do 145 cm, a upravo su okrugle Madone, koje je češće od pravokutnih slikao sam, postale njegov zaštitni znak. Na portretima žene uglavnom prikazuje u profilu, muškarce u tričetvrtinskom profilu, a kao pozadinu rado bira otvoreni prozor. U kasnim godinama likovi su mu manji, geste izražajnije, a boje manje prirodne, pa mnogi njegov kasni stil opisuju kao gotički ili arhaičan. Nakon smrti njegov je ugled izblijedio dulje i temeljitije nego ugled ijednog drugog velikog europskog umjetnika. Ponovno su ga otkrili prerafaeliti, pisac Walter Pater posvetio mu je slavan esej, prva monografija o njemu izašla je 1893., a između 1900. i 1920. o njemu je napisano više knjiga nego o ijednom drugom slikaru.

Najpoznatija djela

Njegovo najslavnije djelo, Rođenje Venere, visi u galeriji Uffizi pokraj Proljeća, a Proljećem (oko 1480.) počinje i naša galerija: riječ je o velikoj slici temperom na drvu dimenzija 203 x 314 cm. U tamnom gaju naranči, na rascvjetanoj livadi, stoji devet likova: lijevo Merkur štapom rastjeruje oblake, tri gracije plešu u prozirnim velovima, u sredini je Venera, a iznad nje Kupid povezanih očiju nišani strelicom; desno modrozeleni Zefir hvata nimfu Kloris, koja se pretvara u Floru, božicu cvijeća, u haljini posutoj cvjetovima. Na livadi je prepoznato oko 500 biljnih vrsta i gotovo 190 različitih cvjetova. Popis iz 1499. bilježi sliku u gradskoj palači Lorenza di Pierfrancesca de’ Medicija, rođaka Lorenza Veličanstvenog; o njezinu značenju stručnjaci raspravljaju i danas. Venera i Mars (oko 1485.), slikana temperom i uljem na topolovoj dasci, velika je 69,2 x 173,4 cm, a dugačak, nizak format upućuje na to da je bila ugrađena u zidnu oplatu ili u namještaj. Venera budno promatra usnulog Marsa, mali satiri igraju se njegovim oružjem, a jedan mu školjkom puše u uho; ose oko njegove glave možda su aluzija na obitelj Vespucci, čije ime znači „male ose“. Godine 1874. kupila ju je National Gallery u Londonu. Poklonstvo kraljeva (oko 1475., 111 x 134 cm) naručio je Gaspare del Lama za svoj oltar u crkvi Santa Maria Novella. Među kraljevima i njihovom pratnjom naslikani su članovi obitelji Medici: Cosimo Stariji kleči pred Djetetom, a uz njega se tradicionalno prepoznaju njegovi sinovi te unuci Lorenzo i Giuliano; muškarac u žutosmeđem plaštu na desnom rubu, koji gleda ravno prema nama, prema većini stručnjaka sam je Botticelli. Slika je u galeriji Uffizi. Venera i tri gracije darivaju mladu ženu (oko 1483.–1485.) freska je iz vile Lemmi kraj Firence, koja je pripadala Giovanniju Tornabuoniju; vjerojatno je nastala za vjenčanje njegova sina Lorenza s Giovannom degli Albizzi 1486., a mladu ženu s bijelim platnom često tumače kao nevjestu. Fresku su 1873. otkrili ispod sloja vapna, skinuli sa zida i prenijeli na platno, a danas je u Louvreu u Parizu. Apelova kleveta (oko 1494.–1495.) manja je slika na drvu, 62 x 91 cm, u kojoj je Botticelli prema Lukijanovu opisu, koji je slikarima preporučivao Alberti, ponovno stvorio izgubljenu sliku antičkog grčkog slikara Apela: kralj s magarećim ušima sluša Neznanje i Sumnju, Kleveta s bakljom vuče žrtvu za kosu, a lijevo stoje Kajanje, starica u crnom, i naga Istina, koja pokazuje prema nebu. Možda ju je naslikao za sebe; čuva se u galeriji Uffizi. Madona Magnificat (oko 1481.–1483.) okrugla je slika promjera 118 cm: Marija s Djetetom u krilu piše hvalospjev Magnificat iz Lukina evanđelja, Dijete joj vodi ruku, a dva anđela drže krunu iznad njezine glave. I ona je u galeriji Uffizi. Portret mlade žene (oko 1475.) iz Galerije Palatina u palači Pitti prikazuje nepoznatu djevojku u strogom profilu uz prozor; kritičari 19. stoljeća zvali su je Simonetta, po Simonetti Vespucci, no njezine se crte lica jako razlikuju od Simonettinih pretpostavljenih portreta. Kako se Botticelli uklapa uz druge velike majstore, pročitajte u našem pregledu pet najslavnijih slika na svijetu.

Česta pitanja o Sandru Botticelliju

Tko je bio Sandro Botticelli?

Firentinski slikar rane renesanse (oko 1445.–1510.), učenik fra Filippa Lippija i slikar iz kruga obitelji Medici, čije se Proljeće i Rođenje Venere ubrajaju među najpoznatije slike na svijetu.

Što je Sandro Botticelli slikao?

Mitološke prizore s Venerom i gracijama, oltarne slike i crkvene freske, među njima tri velika prizora u Sikstinskoj kapeli, brojne Madone s Djetetom, mnoge u okruglom obliku tonda, portrete, a u kasnim godinama manje prizore iz antičke povijesti i crteže za Danteovu Božanstvenu komediju.

Gdje se mogu vidjeti originali Botticellijevih slika?

Od djela iz naše galerije Proljeće, Poklonstvo kraljeva, Apelova kleveta i Madona Magnificat nalaze se u galeriji Uffizi u Firenci, Portret mlade žene u Galeriji Palatina u palači Pitti, također u Firenci, Venera i Mars u National Gallery u Londonu, a freska Venera i tri gracije darivaju mladu ženu u Louvreu u Parizu.

Mogu li kupiti ručno slikanu reprodukciju Botticellijeve slike?

Da, u našoj internetskoj galeriji nudimo ručno slikane reprodukcije slika Sandra Botticellija na platnu u veličini po vašem izboru. Originali nisu slike u ulju na platnu: većinom su slikani temperom na drvenim pločama, Venera i Mars temperom i uljem na topolovoj dasci, a Venera i tri gracije freska je skinuta sa zida vile. Mi svaku kopiju slikamo ručno uljem na platnu, pa je možete dobiti smotanu, napetu na drveni podokvir ili uokvirenu. Proljeće je široko 314 cm, pa su sve naše veličine manje od njega, dok je naša najveća Venera i Mars nešto veća od originala. Madona Magnificat je okrugla; okrugli prizor slikamo na kvadratnom platnu. Prije isporuke šaljemo vam fotografiju slike na odobrenje.