Sandro Botticelli – Oplakivanje mrtvog Krista (Milano)

Oplakivanje mrtvog Krista (Milano) Sandro Botticelli naslikao je između 1490. i 1495.: Marija se onesvijestila s mrtvim sinom u krilu, sveti Ivan pridržava joj glavu, tri Marije, među njima Magdalena kod Kristovih nogu, tuguju oko njih, a iznad svih Josip iz Arimateje podiže trnovu krunu i čavle. Izvornik, tempera na dasci dimenzija 107 x 71 cm, čuva Museo Poldi Pezzoli u Milanu. Naš ga slikar za vas ručno slika uljem na platnu u 6 uspravnih formata od 42 x 65 do 100 x 155 cm ili po narudžbi. Prije nego što Oplakivanje krene k vama, šaljemo vam fotografiju dovršenog djela.

Oplakivanje mrtvog Krista (Milano) – Sandro Botticelli

Što prikazuje milansko Oplakivanje?

Slika je visoka i uska. Pozadinu zatvara taman otvor grobnice uklesane u stijenu, s dovratnicima od klesanog kamena sa strane i teškim kamenim nadvojem iznad. Ispred te tame likovi su zbijeni u jednu gustu skupinu koja se od tla penje prema vrhu poput piramide.

Na vrhu stoji sijedi Josip iz Arimateje u narančastoj odjeći sa zlatno ukrašenim ovratnikom. U desnoj ruci uzdiže trnovu krunu, u lijevoj tri čavla, oboje omotano prozirnim velom, a pogled mu je uprt u nebo. Ispod njega sveti Ivan u crvenom plaštu naginje se prema Mariji i dlanom joj pridržava lice.

Marija u tamnom plaštu i bijelom velu sjedi zatvorenih očiju, kao da je izgubila svijest. Preko njezinih koljena leži blijedo Kristovo tijelo na bijelom prugastom platnu, oko bokova samo uska tkanina. Uz majčin lik njegovo tijelo djeluje neobično malo, a glava mu pada unatrag.

Desno žena s bijelim velom objema rukama drži Kristovu glavu, a lijevo druga, umotana u sivi plašt, skriva lice. Dolje lijevo kleči Marija Magdalena u crvenom, duge raspuštene kose, i privija Kristova stopala uz obraz. Gotovo svi imaju zatvorene oči, a oko glava sjaje im tanke zrake aureola.

Što znači prizor oplakivanja?

Oplakivanje je trenutak Kristove muke između skidanja s križa i polaganja u grob. Najbliži se okupljaju oko mrtvog tijela prije nego što ga odnesu u grobnicu, čiji se ulaz vidi iza njih.

Srce slike je pietà, na talijanskom »sažaljenje«: Marija koja u krilu drži mrtvog sina. Botticelli je smješta uspravno, a njezin lik slika širim, kao da ga gledamo kroz širokokutni objektiv.

Josip iz Arimateje prema predaji je pomogao skinuti Isusa s križa. Trnova kruna i čavli u njegovim rukama oruđa su muke, a njegov pogled prema gore opisi slike tumače kao pitanje upućeno nebu o ovoj smrti.

I zatvorene oči imaju smisao: ožalošćeni ne mogu podnijeti pogled na mrtvo tijelo. Zbijeni likovi tako se stapaju u jednu jedinu masu boli.

Zašto se ubraja među najpotresnija Botticellijeva djela?

Ova kompozicija pripada Botticellijevim najdramatičnijima. Tijela su toliko stisnuta da im se linije stapaju u kompaktan blok, a vrh mu čini uspravni Josipov lik.

Poze su iskrivljene i izdužene. Botticelli se ovdje ne drži pravila prirodnosti, nego vlastitog osjećaja za geometriju, koji je, prema engleskom članku, utjecao na kasnije renesansne slikare. Jake, kontrastne, gotovo isključivo osnovne boje, crvena, tamnoplava i narančasta, dodatno pojačavaju izraz.

Slika pripada Botticellijevu kasnom razdoblju, kad se od mitologije okrenuo ozbiljnim vjerskim temama. Stručnjaci u toj promjeni često vide utjecaj propovjednika Girolama Savonarole, no koliko je on bio jak, i dalje je otvoreno pitanje.

Sažet opis slike i njezinih likova donosi članak na engleskoj Wikipediji, pisan na engleskom jeziku.

Gdje je izvornik i kako je stigao u Milano?

Oko 1870.–1875., u posljednjim godinama njegova života, slika se pojavila u zbirci Giana Giacoma Poldija Pezzolija, a danas visi u milanskom muzeju koji nosi njegovo ime.

Izvorno je stajala u firentinskoj crkvi Santa Maria Maggiore. Uspravni format duguje tome što je naslikana za bočnu stranu stupa, baš kao Botticellijeva slika Sveti Sebastijan iz 1474. u istoj crkvi. Giorgio Vasari opisao ju je kao vrlo lijepu pietu s malim likovima pokraj kapele Panciatichi.

Oltar je utemeljio Antonio Cioni, a sliku je vjerojatno naručio njegov sin Donato d’Antonio, iako neki stručnjaci u to sumnjaju. Godine 1629. oltar je srušen, a ploča prenesena u sakristiju, gdje ju je sredinom 18. stoljeća još vidio Giuseppe Richa. Nakon toga joj se gubi trag.

Godine 1951. restaurirao ju je M. Pellicioli, a 2014. restauratori firentinskog Opificio delle Pietre Dure, koji su joj vratili Botticellijev hladni, biserni ton boja.

Sandro Botticelli, rođen oko 1445. kao Alessandro di Mariano di Vanni Filipepi, gotovo je cijeli život proveo u istoj firentinskoj četvrti. Učio je kod Filippa Lippija, umro je 1510., a nakon dugog zaborava ponovno su ga otkrili prerafaeliti krajem 19. stoljeća.

Milansko Oplakivanje ili neka druga Botticellijeva slika?

Botticelli je ovu temu naslikao dvaput. Druga verzija, nastala oko 1492., nalazi se u münchenskoj Alte Pinakothek, a kod nas je nudimo kao sliku Oplakivanje mrtvog Krista. Milanska ploča ima izrazito uspravan format, a likovi su složeni jedan iznad drugoga u strmu piramidu koju zaključuje Josip s trnovom krunom.

Ovo je umjetnička slika za one koji traže ozbiljno, sabrano vjersko djelo, a ne ukrasan prizor. Uski uspravni format dobro stoji između dva prozora, u hodniku, uz kutak za čitanje ili u prostoru za tihu molitvu.

Među kasnim vjerskim djelima je i slika Mistično rođenje, mala i vrlo osobna slika s kraja 1500., jedina koju je Botticelli datirao. Otprilike iz istog vremena potječe slika Navještenje (Glasgow), sitna ploča s anđelom i Marijom u kamenoj dvorani.

Ostale slike Sandra Botticellija, od Madona do mitoloških prizora, pogledajte na stranici Sandro Botticelli.

Kako ručno slikamo Oplakivanje mrtvog Krista?

Izvornik nije uljana slika: Botticelli ga je naslikao temperom na drvenoj ploči visokoj 107 i širokoj 71 cm. Naša ručno slikana reprodukcija nastaje uljem na platnu, sloj po sloj, pa je šaljemo smotanu, napetu na podokvir ili uokvirenu.

Slikar najprije ocrtava piramidu tijela, od Magdalenine kose dolje do Josipovih ruku s čavlima na vrhu, i taman otvor grobnice. Zatim nanosi velike plohe boje: Ivanovu crvenu, Marijin tamni plašt, Josipovu narančastu odjeću te zelene i sive ogrtače žena.

Najviše vremena posvećuje licima zatvorenih očiju, rukama koje pridržavaju glave i stopala te blijedom Kristovu tijelu. Na samom kraju dodaje prozirne velove, trnje krune i tanke zrake aureola.

Koji format za koji zid?

Ukratko: manji formati za uzak zid ili hodnik, srednji iznad komode ili kreveta, dva najveća za visok zid u dnevnom boravku ili uz stubište.

Oplakivanje mrtvog Krista (Milano) slikamo u 6 uspravnih formata (širina x visina): 42 x 65, 48 x 75, 64 x 95, 70 x 110, 90 x 135 i 100 x 155 cm. Izvornik mjeri 71 x 107 cm (širina x visina): formati od 42 x 65 do 64 x 95 cm manji su od njega, 70 x 110 cm otprilike mu je jednak, a 90 x 135 i 100 x 155 cm veći su od milanske ploče.

U formatu 42 x 65 ili 48 x 75 cm lijepo stoji u spavaćoj sobi, radnom kutku ili između prozora. Kao slika za dnevni boravak dolazi do izražaja od 70 x 110 cm naviše, kad se lica i velovi razaznaju i s udaljenosti.

Mogu li dobiti drugu mjeru i koji okvir pristaje?

Možete. Kod drugačijeg omjera skupina ožalošćenih ostaje cijela, a prilagođavamo kamene dovratnike, tamnu pozadinu ili tlo u prvom planu. U svakoj mjeri reprodukcija slike ostaje složena oko Marije i Krista. Pošaljite nam željene mjere po narudžbi, a mi vraćamo cijenu i rok.

Oplakivanje šaljemo smotano u tuljcu, napeto na podokvir ili uokvireno. Napinjanje i uokvirivanje radi naša radionica u Sloveniji, koja slike na platnu i pažljivo pakira. Letvicu za milansku pietu birate u našoj 3D aplikaciji, dok je prikaz na vašem zidu zasebna usluga. Tamnim tonovima i crvenim plaštevima pristaje tamno drvo ili starinski pozlaćen okvir.

Kada stiže vaše Oplakivanje?

Vaše Oplakivanje spremno je za otpremu 15 do 45 radnih dana nakon potvrde narudžbe. Kad slikar završi, šaljemo vam fotografiju slike, a željene ispravke radimo prije pakiranja.

Milanska pietà putuje do vas bez carine ako živite u Hrvatskoj, Sloveniji ili drugoj državi EU, a narudžbu štite naša pravila o povratu.

Lijep je dar za Uskrs ili za nekoga tko voli tihu vjersku umjetnost. Ako ne znate koji bi format odgovarao, poklonite poklon bon i neka darovana osoba sama odabere.

Česta pitanja

Gdje mogu vidjeti izvornik?

U muzeju Museo Poldi Pezzoli u Milanu, gdje visi tempera na dasci od 107 x 71 cm.

Što drži muškarac na vrhu slike?

To je Josip iz Arimateje s trnovom krunom i tri čavla, oruđima Kristove muke.

Je li to tisak?

Nije. To je ručno slikana kopija u kojoj svaki potez na platno nanosi slikar kistom.

Koliko je velik izvornik?

107 cm u visinu i 71 cm u širinu; naš format 70 x 110 cm najbliži mu je po mjerama.

Može li se Oplakivanje naslikati u mjeri izvan popisa?

Da. Javite nam željenu širinu i visinu Oplakivanja, a mi šaljemo cijenu i rok izrade.

Koliko čekam na sliku i kako stiže?

Od 15 do 45 radnih dana do otpreme; stiže smotana, napeta ili u okviru.

Pristaje li u spavaću sobu ili kao dar?

Da, osobito kao uskrsni dar ili za miran kutak, gdje uspravni format lijepo ispuni uzak zid.

Po čemu se razlikuje od münchenskog Oplakivanja?

Milanska verzija ima uspravan format u kojem su likovi složeni u strmu piramidu; münchenska je nastala oko 1492.

• Motiv: onesviještena Marija s mrtvim Kristom u krilu, sveti Ivan, tri Marije i Josip iz Arimateje s trnovom krunom pred tamnom grobnicom.
• Izvornik: tempera na dasci, 1490.–1495., 107 x 71 cm, Museo Poldi Pezzoli, Milano.
• Naša slika: ručno slikana uljem na platnu u 6 uspravnih formata od 42 x 65 do 100 x 155 cm ili po narudžbi.
• Dobro je znati: naslikana je za stup firentinske crkve Santa Maria Maggiore, zato je tako visoka i uska.