Edgar Degas – Hélène Rouart u očevoj radnoj sobi

Hélène Rouart u očevoj radnoj sobi prikazuje mladu ženu koja stoji iza očeve prazne stolice i objema rukama drži njezin naslon. Haljina je sivoplava, ovratnik i orukvice od bijele čipke, a pogled joj promiče pokraj nas nalijevo. Slijeva stoji staklena vitrina s tri egipatska kipa, iznad nje visi kineska zidna tkanina, zdesna uokvireni crteži i slika u žutom okviru; dolje na stolu leži hrpa papira i mapa. Radna soba naslikana je kao zbirka, a žena u njoj stoji bez oslonca. Modelu su bile dvadeset i tri godine i bila je udana, ali Degas je vjenčani prsten preslikao. Izvornik mjeri 121 x 162,5 cm, nastao je oko 1886., a čuva ga National Gallery u Londonu pod brojem NG6469. Kod nas nastaje ručno, u devet mjera od 40 x 60 do 110 x 150 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Hélène Rouart u očevoj radnoj sobi – Edgar Degas

Tko je na slici?

Ovaj put znamo. Muzejski je zapis imenuje: Hélène Rouart, kći Henrija Rouarta. U vrijeme nastanka slike imala je dvadeset i tri godine i bila je udana. Stoji uspravno iza drvene stolice, objema rukama na njezinu naslonu; stolica je očeva i prazna je. Haljina je sivoplava i jednostavno krojena, ovratnik i oba orukvlja od bijele čipke, a na zapešću joj svjetluca zlatna narukvica. Kosa joj je crvenkasta, visoko podignuta. Pogled joj promiče pokraj nas nalijevo, tako da ne gleda ni nas ni išta u prostoriji; lice je mirno i pomalo odsutno. Muzejski zapis navodi i ono čega na platnu nema: iako je bila udana, Degas je njezin vjenčani prsten preslikao, možda zato da ostane kći, a ne supruga.

Što je na platnu?

Očeva zbirka, raspoređena oko nje. Slijeva stoji staklena vitrina u kojoj su, prema muzejskom zapisu, tri egipatska kipa; jasno se vidi uspravna figura na crvenkastom postolju. Iznad nje visi kineska zidna tkanina, pa je gornji dio zida taman i uzorkovan, a donji mirno siv, s plavkastim pojasom između. Zdesna vise uokvireni crteži i slika u žutom okviru. Dolje, na rubu stola, leži hrpa papira i mapa. Prostorija je sastavljena isključivo od stvari koje je netko sakupio, i upravo zato prazna stolica toliko strši. Boja je nanesena gusto, a mjestimično je, prema muzejskom zapisu, Degas pastel nanosio izravno na platno, pa su neke površine suše i praškastije od drugih.

Zašto je baš ovaj portret važan?

Zato što portretiranu ne stavlja u središte njezina vlastita portreta. Stoji sa strane vlastite slike, među predmetima koji pripadaju nekom drugom, držeći stolicu na kojoj taj netko ne sjedi. Drugi je razlog sama prazna stolica: prazno sjedalo kao znak odsutne osobe nije bilo neobično, ali ovdje je stolica ujedno obiteljski predmet, jer muzej bilježi da je došla od oca gospođe Rouart, stolara Jacoba-Desmaltera. Treći je razlog odluka koja nije provedena. Degas je najprije namjeravao dvostruki portret Hélène s majkom, možda kao par starijoj slici oca i kćeri, pa je od toga odustao; kad je jednom utvrdio konačni raspored, izveo ga je gotovo bez izmjena.

Što portret znači?

Da čovjeka dijelom određuje i ono što nije sam izabrao. Impresionizam kod Degasa znači pomno promatranje ljudi u njihovim prostorijama, a ne svjetlosne učinke, i ovdje je prostorija gotovo drugi portretirani. Kao umjetnička slika jedan je od onih portreta koje se isplati gledati dulje, jer se mijenja kako čitate predmete. Boje su suzdržane – siva, plavkasta, tamnocrvena i nešto zlata – pa je mirna slika za dnevni boravak, radnu sobu ili predsoblje. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira zbog osobe na njemu. Tko traži prizor s pričom, ovdje dobiva cijelu sobu koja govori o odsutnom čovjeku.

Kako je platno dospjelo u London?

Putem koji muzej objavljuje u cijelosti. Godine 1918. kupljeno je na prvoj dražbi Degasova ateljea u Galerie Georges Petit u Parizu, održanoj 6.–8. svibnja, kao predmet 110, a kupac je bio Paul Rosenberg (1881–1959); muzej bilježi kupnju kao zajedničku, za 27.500 franaka, kuće Rosenberg and Co. iz Pariza i Galerie Georges Bernheim iz Pariza, pri čemu uz drugo ime sam stavlja upitnik, koji zadržavamo. Kupnja je datirana 7. svibnja 1918. Dana 27. svibnja 1924. René Gimpel (1881–1945) kupio ga je za 70.000 franaka od Galerie Bernheim-Jeune u Parizu. Nasljeđivanjem je prešlo na Petera Gimpela (1915–2005), koji ga je u travnju 1981. prodao National Gallery. U vlastitoj sažetoj crtici muzej to bilježi jednostavno kao Bought, 1981.

Motiv među Degasovim djelima

Degas portrete nije slikao po narudžbi; modele je birao među rodbinom i prijateljima, a Rouartovi su bili oboje. Hélène je naslikao i prije, kao devetogodišnju djevojčicu na očevu koljenu; ta je starija slika u Schulmanovu katalogu zavedena kao MS 832, Henri Rouart i njegova kći Hélène, i u privatnom je vlasništvu. Među Degasovim djelima kod nas ovom su platnu najbliži Sakupljač grafika, opet čovjek okružen vlastitom zbirkom, Hilaire de Gas, obiteljski portret starca u naslonjaču, i Edmondo i Thérèse Morbilli, dvostruki portret bračnog para iz slikarove obitelji. Ovo platno čuva National Gallery u Londonu pod inventarnim brojem NG6469.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteži je dio haljina. Sivoplava ploha zauzima sredinu platna i mora ostati jedna boja, a ipak pokazati težinu tkanine i sve nabore; zato je gradimo od nekoliko hladnih sivila s plavom, nikada od jedne jedine smjese. Drugi je teški dio čipka na ovratniku i orukvicama: mora biti naslikana kao svjetlo, a ne kao uzorak, inače postaje ukras i povlači pogled. Treći je vitrina slijeva, koja mora biti istodobno staklo i sadržaj; kipove ostavljamo mekima, kakvi jesu na izvorniku, jer izoštreni postaju nametljivi. Praznu stolicu slikamo posljednju, jer o njezinoj težini ovisi djeluje li prizor. Svaka reprodukcija slike nastaje iznova i dvije nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija stoga svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 70 x 90 cm. Izvornik je velik, 121 x 162,5 cm, a naša najveća mjera 110 x 150 cm prilazi mu bliže nego kod većine djela na ovoj polici – tek je nekoliko centimetara manja s obje strane. Po omjeru je najbliža 97 x 130 cm: 1,340 prema izvornikovih 1,343. 40 x 60 i 50 x 60 cm male su; pri njima se gube vitrina slijeva i papiri dolje, ali prilika ostaje. 50 x 70, 60 x 80 i 70 x 90 cm pravi su izbor iznad komode, u hodniku ili uz stubište. 80 x 110, 90 x 120 i 97 x 130 cm traže miran, širi zid; pri njima se čitaju izraz lica i uzorak kineske tkanine. Pri 110 x 150 cm velike slike ove vrste dosežu gotovo prirodnu veličinu figure, i tada prazna stolica djeluje najjače. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Ako nijedna od devet mjera ne odgovara ili želite omjer izvornika, slikamo po vašoj mjeri i pritom čuvamo visinu prizora, da iznad glave ostane kineska tkanina i da se dolje ne odrežu papiri sa stola; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje sve letvice koje imamo – zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo – i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koja je ovo slika?

Degasovo ulje Hélène Rouart u očevoj radnoj sobi, veličine 121 x 162,5 cm. Čuva ga National Gallery u Londonu pod inventarnim brojem NG6469.

Tko je bio Henri Rouart?

Prema muzejskom zapisu inženjer i amaterski slikar krajolika koji je izlagao s impresionistima. S Degasom je išao u istu školu, a njihovo je doživotno prijateljstvo počelo kada je Degas za opsade Pariza 1871. služio pod njegovim zapovjedništvom. Imao je opsežnu zbirku suvremenog francuskog slikarstva, uključujući Degasova djela.

Kada je slika nastala?

Muzej navodi: oko 1886. Približnost ne uklanjamo jer je ne uklanja ni zapis.

Koliko je velik izvornik?

121 cm širok i 162,5 cm visok, dakle viši od čovjeka. Naša najveća mjera 110 x 150 cm najbliža mu je po veličini, a po omjeru 97 x 130 cm.

Zašto nema vjenčani prsten?

Zato što ga je Degas preslikao. Muzej bilježi da je Hélène u vrijeme nastanka slike bila udana i pretpostavlja da je prsten izostavljen kako bi se naglasila njezina uloga kćeri, a ne supruge. Pretpostavka je muzejska, ne naša.

Što je iza nje u vitrini?

Prema muzejskom zapisu tri egipatska kipa u staklenoj vitrini, a iznad nje kineska zidna tkanina. Oboje je bilo dio očeve zbirke.

Čija je stolica koju drži?

Očeva, i prazna je. Muzej dodaje da je stolica došla od oca gospođe Rouart, stolara Jacoba-Desmaltera.

Gdje ga se može vidjeti?

U National Gallery u Londonu. Muzejski ga zapis u trenutku čitanja navodi u sobi 41; visi li ondje i danas, može se promijeniti.

Je li izvornik ulje ili pastel?

Ulje, slikano na platnu, uz jednu zanimljivu pojedinost: muzej bilježi da je Degas neke površine prerađivao i pritom pastel nanosio izravno na platno.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem; potezi kista vidljivi su i opipljivi, osobito na haljini i čipki.

Je li prikladna za dar?

Jest, osobito za nekoga tko voli portrete i mirne, tamnije boje. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: Hélène Rouart stoji iza očeve prazne stolice, okružena njegovom zbirkom
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika na platnu, 121 x 162,5 cm, National Gallery, London (NG6469)
• Naša izvedba: ručno slikano uljem, devet mjera od 40 x 60 do 110 x 150 cm
• Zanimljivost: bila je udana, ali Degas je vjenčani prsten preslikao – prema muzeju, da ostane kći