Edgar Degas – Gospođa Jeantaud pred zrcalom

Gospođa Jeantaud pred zrcalom stavlja isto lice dvaput na jedno platno. Zdesna stoji žena u profilu, okrenuta nalijevo: nosi tamnu pelerinu s krznenim rubom i svijetli šešir s bijelim perjem, uz vrat bijeli cvijet, u uhu kapljicu. Lice joj je mirno i okrenuto od nas. Slijeva visi veliko zrcalo, a u njemu se isto lice vraća sprijeda, tamnije i dublje osjenčano; odraz ništa ne uljepšava, nego izgleda starije i umornije od prilike nekoliko centimetara desno. Između njih teče tamni okomiti rub zrcalnog okvira koji prepolavlja platno, a zdesna se u sivi zid utiskuje plavo-bijela ploha tkanine. Izvornik mjeri 85,5 x 76 cm, nastao je oko 1875., a čuva ga Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 1970 38. Kod nas nastaje ručno, u osam mjera od 50 x 40 do 150 x 120 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Gospođa Jeantaud pred zrcalom – Edgar Degas

Tko je na slici?

Muzejski je zapis imenuje samo u naslovu: gospođa Jeantaud. Zanimanje, godine i rodbinske veze ne navodi, pa ih ne navodimo ni mi. Ono što se vidi jest ovo. Zdesna stoji žena u profilu, okrenuta nalijevo. Nosi tamnu pelerinu s krznenim rubom koja joj zatvara ramena i vrat, te svijetli šešir s bijelim perjem, posađen visoko na podignutoj kosi. Uz vrat joj je bijeli cvijet, a u uhu svjetluca mala kapljica. Ruke su skrivene pod pelerinom. Lice joj je mirno, usne sklopljene, pogled usmjeren naprijed mimo ruba platna; ne gleda ni nas ni zrcalo. Upravo ta pribranost čini drugu polovicu slike tako neobičnom.

Što je na platnu?

Dva lica iste žene, razdvojena tamnim okomitim rubom. Slijeva visi veliko zrcalo u tamnom okviru, a u njemu se isto lice vraća sprijeda, ne u profilu. Odraz je tamniji, dublje osjenčan i brže naslikan; izgleda starije i umornije od prilike nekoliko centimetara desno. Rub zrcalnog okvira spušta se okomito preko platna i gotovo ga prepolavlja, pa su dvije polovice prizora istodobno povezane i razdvojene. Zid je siv i gladak, bez ukrasa. Zdesna se u njega utiskuje plavo-bijela ploha tkanine, jedini hladni svijetli ton. Drugdje je boja nanesena tanko: krzno na ovratniku nastaje od nekoliko poteza, a perje na šeširu od bijelih dodira koji nikada nisu dovršeni.

Zašto je baš ova slika važna?

Zato što odraz nije ukras, nego tvrdnja. U slikarstvu toga doba zrcalo obično pokazuje istu osobu s druge strane ili proširuje prostor; ovdje pokazuje ono što sama prilika prešućuje. Žena je okrenuta i nedostupna, a njezin odraz gleda ravno u nas i izgleda starije. Slikar dakle stavlja pristojnu i neljubaznu inačicu iste osobe jednu uz drugu i ne kaže koja je istinita. Drugi je razlog podjela platna: tamni okomiti rub pada gotovo u sredinu, što je na portretu rijetko i ne dopušta nam izabrati jedno središte. Treći je suzdržanost. Ništa u prizoru nije pretjerano; sav se učinak drži na razlici dvaju lica koja dijele jednu sliku.

Što slika znači?

Da čovjek nije jedan jedini prizor. Impresionizam kod Degasa ne znači svjetlosne učinke, nego pomno promatranje ljudi, a promatranje je ovdje nemilosrdno. Kao umjetnička slika neobično je tiha i istodobno nelagodna: boje su tamne i sive, a ono što se zbiva psihološko je, a ne pripovjedno. Budući da je pretežno smeđa, siva i crna s jednom hladnom plavom plohom, ozbiljna je slika za dnevni boravak, spavaću sobu ili predsoblje i djeluje najbolje ondje gdje je svjetlo meko. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira jer nešto u njemu uznemiruje. Naša reprodukcija slike čuva tu razliku, jer bez nje ostaje samo žena sa šeširom.

Motiv među Degasovim djelima

Degas je slikao ljude iz vlastita kruga i vraćao se istim obiteljima. Orsay čuva i njegov skupni portret iz 1871., Jeantaud, Linet i Laîné, u Schulmanovu katalogu MS 859, a u Orsayju pod RF 2825; prema tom katalogu Charles Jeantaud kupio ga je od samoga slikara, zadržao do 1906., a potom je do 1929. pripadao gospođi Charles Jeantaud. Kako su te dvije osobe povezane, zapis o našem platnu ne kaže, i mi to ne dodajemo. Među Degasovim djelima kod nas ovom su platnu najbliži Žena pokraj vaze s cvijećem, gdje je žena također potisnuta na rub vlastita portreta, Mlada žena s ibisom, opet lice u profilu, i Rekonvalescentica, žena u tihoj, zatvorenoj sobi. Naše platno čuva Musée d’Orsay pod inventarnim brojem RF 1970 38.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteži je dio odnos dvaju lica. Odraz mora biti tamniji i mekši od profila, ali ne mutan; naslikan preslabo, slika gubi svoj predmet, naslikan prejako, postaje druga osoba. Zato ga gradimo s manje kontrasta i sivljim tonovima puti, a obrise ostavljamo neoštrima. Drugi je teški dio crnina pelerine, koja mora ostati gusta i ipak pokazati krzno na rubu; radimo je od smeđe, plave i zelene, nikada od same crne. Treći je perje na šeširu: nekoliko bijelih poteza koji moraju ostati potezi, a ne postati perje. Svaka izvedba nastaje iznova i dvije nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija stoga svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 70 x 60 cm. Izvornik mjeri 85,5 x 76 cm, čemu je po veličini najbliža naša mjera 90 x 75 cm – po visini unutar jednog centimetra, po širini nekoliko centimetara veća. Po omjeru je najbliža 80 x 70 cm: 1,143 prema izvornikovih 1,125. 50 x 40 i 61 x 51 cm male su, i pri njima se odraz teško čita jer živi od sitnih razlika u sjeni. 70 x 60 i 80 x 70 cm pravi su izbor iznad komode, radnog stola ili u predsoblju. 90 x 75 i 100 x 80 cm daju prizoru prostor koji mu treba, i ondje oba lica djeluju ravnopravno. 120 x 100 i 150 x 120 cm traže širi zid i nešto odmaka; pri tim su mjerama velike slike ove vrste dovoljno velike da se razlika među licima vidi s drugoga kraja sobe. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Ako nijedna od osam mjera ne odgovara ili želite omjer izvornika, slikamo po vašoj mjeri i pritom čuvamo širinu, da zrcalo slijeva ostane cijelo i da rub njegova okvira padne otprilike na sredinu; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje sve letvice koje imamo – zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo – i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koja je ovo slika?

Degasovo ulje Gospođa Jeantaud pred zrcalom, veličine 85,5 x 76 cm. Čuva ga Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 1970 38.

Tko je bila gospođa Jeantaud?

Muzejski je zapis imenuje samo tako, bez daljnjih podataka. Isti muzej čuva Degasov skupni portret iz 1871., Jeantaud, Linet i Laîné, pod RF 2825; katalog bilježi da ga je Charles Jeantaud kupio od samoga slikara i da je od 1906. do 1929. pripadao gospođi Charles Jeantaud. Kako su te dvije osobe povezane, zapis o našem platnu ne kaže.

Kada je slika nastala?

Muzej navodi: oko 1875. Približnost ne uklanjamo jer je ne uklanja ni zapis.

Koliko je velik izvornik?

85,5 cm širok i 76 cm visok, prema muzejskoj izmjeri. S okvirom muzej navodi 114,5 x 103,5 cm. Naša mjera 90 x 75 cm najbliža mu je po veličini, a po omjeru 80 x 70 cm.

Zašto odraz izgleda drukčije od njezina lica?

Zato što je drukčije naslikan: tamnije, osjenčanije i brže, i pokazuje lice sprijeda dok prilika stoji u profilu. To je zapažanje sa slike, a ne tumačenje iz zapisa; o značenju odraza muzej ne govori ništa.

Kako je djelo dospjelo u Orsay?

Kao ostavština uz pridržaj plodouživanja. Muzejski zapis navodi: ostavština Jeana Edouarda Dubrujeauda u korist njegova sina Jeana Angladona-Dubrujeauda, 1970.

Je li platno potpisano?

Muzejski zapis o potpisu ne govori ništa, pa ni mi ne tvrdimo. Ondje gdje je na drugim djelima ovoga slikara potpis zabilježen, navodimo ga; ovdje takva zapisa nema.

Gdje ga se može vidjeti?

U Musée d’Orsay u Parizu. Je li djelo u danom trenutku izloženo ili u čuvaonici, zapis ne kaže.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Osam mjera naš je uobičajeni izbor, ali slikamo i po vašoj mjeri, pa i u omjeru izvornika. Recite gdje će djelo visjeti kako bismo izrez prilagodili.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem; potezi kista vidljivi su i opipljivi, osobito u krznu i u perju na šeširu.

Je li prikladna za dar?

Jest, za nekoga tko voli portrete i tamnije boje – manje za prostor u kojem želite lakoću. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: zdesna žena u profilu, slijeva njezin odraz sprijeda u zrcalu, između njih tamni rub okvira
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika na platnu, 85,5 x 76 cm, Musée d’Orsay, Pariz (RF 1970 38)
• Naša izvedba: ručno slikano uljem, osam mjera od 50 x 40 do 150 x 120 cm
• Zanimljivost: odraz izgleda starije i umornije od žene koja stoji nekoliko centimetara desno