Opis
Kalvarija, prema slici Andree Mantegne Degasova je kopija, naslikana 1861. prema ploči koja visi u Louvreu. Na njoj su tri križa na stjenovitoj uzvisini: Krist u sredini, sa svake strane po jedan razbojnik. Dolje lijevo Marija se onesvijesti i prihvaćaju je žene oko nje, a uz njih stoji sveti Ivan Evanđelist. Desno vojnici u rimskim oklopima bacaju kocke za odjeću, konjanici čekaju, a vijugavom se cestom pogled povlači natrag prema gradu. Degas je platno naslikao gotovo u veličini izvornika, ali ga je ostavio u stanju skice: muzej sam bilježi da slika ne prenosi glatkoću i dovršenost izvorne ploče. Izvornik mjeri 92,5 x 69 cm, uljana je slika na platnu, potpisana dolje desno, i nalazi se u Musée des Beaux-Arts u Toursu pod inventarnim brojem 1934-6-1. Kod nas nastaje ručno, u osam mjera od 50 x 40 do 150 x 110 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.
| Naslov: | Kalvarija, prema slici Andree Mantegne |
| Drugi naslovi: | Le Calvaire d’après Mantegna (naslov muzeja) |
| Slikar: | Edgar Degas (1834–1917), prema Andrei Mantegni (1431–1506) |
| Godina nastanka: | 1861. (potpisano dolje desno: Degas) |
| Veličina izvornika: | 92,5 cm x 69 cm |
| Tehnika izvornika: | uljana boja na platnu |
| Slikarski stil: | kopija prema starom majstoru, iz Degasovih godina učenja |
| Gdje je izvornik: | Musée des Beaux-Arts, Tours (inv. 1934-6-1); zapis Joconde 02650010032 |
| Naša izvedba: | ručno slikano ulje na lanenom platnu, 8 mjera od 50 x 40 cm do 150 x 110 cm, na želju mjera po narudžbi |
Kalvarija, prema slici Andree Mantegne – Edgar Degas
Što je na slici?
Raspeće, postavljeno u široko, gotovo vodoravno polje. U sredini Krist na križu, lijevo i desno razbojnici — dobri i zli —, sva trojica na stjenovitoj, popločanoj uzvisini koja izgleda više kao kamena ploha nego kao brdo. Dolje lijevo Marija se onesvijesti i prihvaćaju je žene koje je okružuju; blizu nje stoji sveti Ivan Evanđelist. Desno dolje čuče vojnici i bacaju kocke za Kristovu odjeću, iza njih su konji i konjanici u rimskim oklopima, među njima Longin s kopljem. U pozadini se cesta vijuga uzbrdo pokraj stijena prema opasanom gradu koji predstavlja Jeruzalem. Svjetlo pada slijeva i dijeli prizor na osvijetljene i sjenovite pojaseve; upravo je taj učinak svjetla ono što je Degasa na ploči najviše zanimalo.
Koja je slika na fotografiji?
To treba reći izravno: fotografija na ovoj stranici nije Degasova slika, nego Mantegnina. Prikazuje izvornu ploču Le Calvaire, koja je od 1798. u Louvreu pod oznakom INV 368, mjeri 96 x 76 cm i slikana je temperom na drvu kao središnji dio predele oltara iz crkve San Zeno u Veroni. Ono što mi slikamo jest Degasova verzija iz Toursa, ne ta ploča. Razlog za fotografiju jednostavan je i izmjeren: jedina objavljena snimka Degasova platna, koju objavljuje francuska državna zbirka Joconde, mjeri 798 x 600 slikovnih točaka. To je premalo za prikaz na ovoj stranici i premalo za naše mjere — pri 150 cm dalo bi otprilike 5 slikovnih točaka po centimetru, što je trećina onoga što tražimo. Zato ovdje stoji Mantegnina ploča, dakle upravo ono što je Degas imao pred očima, a mi slikamo Degasovu kopiju. Naslov proizvoda tu razliku navodi i sam.
Zašto je Degas to uopće naslikao i zašto izgleda kao skica?
Jer mu je kopiranje bilo način učenja. U proljeće 1853., tek završivši gimnaziju, Degas je u Louvreu zatražio kopistovu iskaznicu, i između 1853. i 1861. redovito je kopirao stare majstore. Ova je kopija posljednja iz toga niza. Datirana je u 1861. jer je Degas upravo od Mantegne posudio skupinu žena oko onesviještene Marije i upotrijebio je u svojoj Jiftahovoj kćeri. A muzej o izgledu slike bilježi nešto što je pošteno ponoviti: tretirana je kao skica i ne prenosi glatkoću i dovršenost izvorne ploče. Mantegnina je površina tvrda, caklasta, bez traga kista; Degasova je otvorena, brža, mjestimice se vidi podloga. Nije bila riječ o točnoj preslici, nego o razumijevanju kako je prizor sagrađen.
Što prizor znači?
Dvoje istodobno: staru vjersku temu i dokument o tome kako slikar uči. Kao umjetnička slika neobičan je izbor, jer nije ni ukrasna ni ugodna; ozbiljna je i nosi priču koju većina ljudi poznaje, ovdje ispričanu s odmakom. Boje su zemljane — kamen, oklop, smeđa cesta, blijedo nebo —, pa je suzdržanija slika za dnevni boravak nego što bi se od raspeća očekivalo i slaže se s drvom i toplim zidovima. Među zidne slike ide onamo gdje želite djelo sa sadržajem, a ne s uzorkom. Među Degasovim djelima stoji na početku: prije baleta bili su stari majstori. Naša reprodukcija slike slijedi Degasovu verziju, s popločanom stijenom i rasporedom figura kakav je on postavio.
Iz Degasova ateljea u muzej u Toursu
Put ovoga platna kratak je i dobro zabilježen. Ostalo je kod slikara do njegove smrti i 1918. prodano je na dražbi njegova ateljea u galeriji Georges Petit u Parizu. Godine 1934. imala ga je Jeanne Fevre u Nici — Degasova nećakinja, koja se za njega brinula u posljednjim godinama —, a iste ga je godine otkupilo društvo Compagnie générale du gaz pour la France u Parizu i još iste godine darovalo gradu Toursu. Otada je vlasništvo grada i visi u Musée des Beaux-Arts pod inventarnim brojem 1934-6-1. Zanimljiva podudarnost: upravo taj muzej čuva i dvije druge ploče iste Mantegnine predele iz San Zena — Molitvu na Maslinskoj gori i Uskrsnuće —, dok je središnja ploča, ona koju je Degas kopirao, ostala u Louvreu. U Toursu tako visi Degasova kopija uz dvije sestre izvornika.
Motiv među Degasovim djelima
Iz tih godina prodajemo još dva djela, oba povijesna i oba prije baleta. Mladi Spartanci vježbaju iz 1860. pokazuje istoga Degasa koji još misli u prizorima iz antike i Svetoga pisma. David i Golijat druga je biblijska tema iz istoga razdoblja. Nešto poslije stoji Silovanje, gdje se pripovijedanje seli u suvremenu sobu. Muzejski zapis o ovom platnu jest Joconde 02650010032: Le Calvaire d’après Mantegna, 1861., uljana boja na platnu, 92,5 x 69 cm, potpis dolje desno, inv. 1934-6-1, a čuva ga Musée des Beaux-Arts de Tours, koji je djelo primio na dar 1934.
Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?
Kistom i uljanom bojom, kao ulje na platnu. Najteži je raspored. Prizor ima mnogo figura u malom prostoru, i ako jedna skupina naraste za nekoliko centimetara, ravnoteža između triju križeva i mnoštva dolje se ruši; zato se najprije postavlja mreža triju okomica, a tek onda ljudi. Druga je teškoća stijena: popločana, oštro raščlanjena površina koja mora ostati čvrsta, a ne postati uzorak. Treća je stupanj dovršenosti. Budući da izvornik namjerno nije zaglađen, ni mi ga ne zaglađujemo — kopija Degasove kopije koja bi bila ljepše dovršena od nje ne bi više bila ista slika. Svaka je ručno slikana kopija zato pomalo svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.
Koja mjera za koji zid?
Izvornik ima omjer 1,34, dakle prilično ležeći format, a ljestvica ga na dva mjesta pogađa gotovo točno. 80 x 60 cm i 120 x 90 cm obje imaju omjer 1,33, što je unutar postotka od izvornika; prva je 12,5 cm uža od Degasova platna i po veličini mu je najbliža među onima koje drže i oblik. 150 x 110 cm s omjerom 1,36 još je uvijek blizu i mjera je pri kojoj velike slike ove vrste dobivaju pravi učinak: figure dolje postaju čitljive. Oprez kod dvije: 60 x 40 i 90 x 60 cm imaju omjer 1,50 i najdalje su od izvornika — 90 x 60 cm po širini je doduše najbliža izvorniku, ali je istodobno oblikovno najlošiji izbor na ljestvici jer prizor stišće po visini i odsijeca nebo iznad križeva. 50 x 40 i 100 x 80 cm pri 1,25 previše su kvadratne za ovu kompoziciju. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.
Mjera po narudžbi, okvir i podokvir
Ako nijedna od osam ne odgovara, slikamo po vašoj mjeri i zadržavamo omjer 1,34 te prostor iznad križeva, jer upravo taj prazni pojas čini da prizor prodiše; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: pokazuje sve letvice koje imamo — zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo — i služi odabiru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.
Dostava i jamstvo
Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih mjera pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren uz odabir okvira, u Hrvatsku i petnaest drugih država Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.
Česta pitanja
Koja je ovo slika?
Degasova kopija Mantegnine Kalvarije, naslikana 1861. Mjeri 92,5 x 69 cm i nalazi se u Musée des Beaux-Arts u Toursu pod inventarnim brojem 1934-6-1.
Je li na fotografiji Degasova ili Mantegnina slika?
Mantegninu — izvornu ploču iz Louvrea. Jedina objavljena snimka Degasove kopije mjeri 798 x 600 slikovnih točaka, što je premalo za prikaz i premalo za naše mjere. Slikamo Degasovu verziju i onda kada fotografija pokazuje izvornik koji je kopirao.
Je li slika potpisana?
Jest, dolje desno. To vrijedi reći jer većina Degasovih djela nosi samo žig atelijerske dražbe, otisnut nakon njegove smrti; ovo je platno potpisao sam.
Kada je nastala?
Godine 1861. Muzej tu godinu obrazlaže time što je Degas skupinu žena oko Marije posudio upravo za svoju Jiftahovu kćer.
Zašto je Degas kopirao drugoga slikara?
Jer je tako učio. U proljeće 1853. zatražio je u Louvreu kopistovu iskaznicu i do 1861. redovito kopirao stare majstore. Mantegna ga je zanimao osobito.
Zašto izgleda manje dovršeno od Mantegnine?
Jer je tako zamišljena. Muzej sam bilježi da je tretirana kao skica i ne prenosi glatkoću izvorne ploče. Bila je riječ o razumijevanju građe prizora, ne o oponašanju površine.
Koliko je velik izvornik?
92,5 cm širok i 69 cm visok. Mantegnina ploča mjeri 96 x 76 cm, pa je Degas kopirao gotovo u naravnoj veličini.
Gdje je izvornik danas?
U Musée des Beaux-Arts u Toursu, kamo je stigao 1934. kao dar. Mantegnina ploča, prema kojoj je nastao, u Louvreu je.
Koja se vaša mjera slaže s izvornikom?
Po obliku 80 x 60 i 120 x 90 cm, obje pri omjeru 1,33 prema izvornikovih 1,34. Po širini je najbliža 90 x 60 cm, ali je upravo ona oblikovno najlošija od osam.
Je li ovo tisak?
Nije. Djelo nastaje ručno, uljanom bojom na lanenom platnu; potezi kista vidljivi su i opipljivi.
Je li prikladna za dar?
Za nekoga koga zanima kako slikari uče neobično je dobar dar: klasična tema i istodobno pogled u radionicu mladoga Degasa. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.
- Motiv: raspeće s tri križa na popločanoj stijeni, onesviještena Marija lijevo, vojnici s kockama desno, Jeruzalem u pozadini
- Izvornik: Edgar Degas, 1861., uljana boja na platnu, 92,5 x 69 cm, Musée des Beaux-Arts, Tours (inv. 1934-6-1), potpisano dolje desno
- Naša izvedba: ručno slikano ulje, osam mjera od 50 x 40 do 150 x 110 cm; 80 x 60 i 120 x 90 cm oblikom su najbliže izvorniku
- Zanimljivost: fotografija na ovoj stranici prikazuje Mantegninu izvornu ploču iz Louvrea jer Degasovu kopiju nitko nije objavio u upotrebljivoj razlučivosti; mi slikamo Degasovu verziju









































