Edvard Munch – Oko stola s pićem

Oko stola s pićem

Oko stola s pićem Edvarda Muncha uljana je slika na drvenoj ploči iz 1926.–1930., koju pod inventarnim brojem MM.M.00123 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 60,5 x 48,5 cm i leži poprijeko. Oko stola s čašama i bocom okupilo se društvo.

Sprijeda, u sredini, stoji tamna boca naslikana kao gotovo crn uspravan valjak. Najtamniji je predmet djela i djeluje kao os oko koje se sve ostalo raspoređuje. Uz nju stoje visoke čaše s narančastim pićem i jedna niska čaša, sve dano s nekoliko brzih povlačenja.

Stol je pokriven bjelkastim stolnjakom koji se u donjoj polovici širi u svijetlu plohu. To je svjetlo jedina velika mirna površina u inače razgibanu prizoru i daje oku mjesto za odmor.

Iza stola sjede tri glavna lica. Lijevo se prilika u tamnoj odjeći naginje naprijed, lica crvenkasta a obraza žućkasta. U sredini sjedi širok muškarac u crnom sakou s bijelim ovratnikom i leptir-mašnom; njegovo je lice najcrvenije i najokruglije u djelu. Njemu zdesna prilika je u zelenom kaputu i tamnoj kapi.

Dalje straga tiska se mnoštvo, dano tek kao ovali lica i zelene plohe tijela. Nitko od njih nije dovršen; oni su mnoštvo, a ne pojedinci, i upravo zato prizor djeluje pun i glasan premda je naslikan s vrlo malo pojedinosti.

Uz desni rub sjedi još jedna prilika okrenuta ustranu, okerastožutog lica i s rukama na stolu. Gore u sredini spuštaju se okomite blijedoljubičaste i bijele pruge koje se čitaju kao zastor ili osvijetljen zid.

Bojom vlada zelena. Zelena je u zidovima, u kaputima, u sjenama lica pa i u stolnjaku, a crvena i okerna lica dižu se iz nje kao topli znakovi. Narančasto piće u čašama ponavlja tu toplinu u malom i veže donju polovicu djela s gornjom.

Rukopis je širok, brz i neispravljan. Munch gradi lice s nekoliko povlačenja i zatim ga ostavlja; oči su često tek tamne točke, usta jedan jedini potez. Mjestimice je boja tako tanka da se kroza nju vidi drvena ploča.

Muzej djelo vodi kao nepotpisano i datira ga između 1926. i 1930. Društvo za stolom Munch je slikao cijeloga života, od ranih večera u obiteljskoj kući do ovih kasnijih, glasnijih okupljanja; ovdje naglasak pada na skupinu, a ne na pojedinca.

Građa počiva na trokutu: tamna boca sprijeda u sredini i dvije skupine lica koje se od nje šire uvis, nalijevo i nadesno. Oko se najprije zaustavlja na boci jer je najtamnija, a zatim se svijetlim stolnjakom penje do crvenih lica.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez, po narudžbi i nikada tiskom. Jasno rečeno: izvornik je na drvenoj ploči, dok je naša reprodukcija naslikana na platnu, uobičajenom nositelju za ovakav ručno naslikan rad. Najteži su dio lica, koja moraju ostati živa premda su naslikana s vrlo malo poteza.

Format je položen, a prizor društven i topao, pa se slika najbolje uklapa u blagovaonicu, kuhinju ili bilo koju prostoriju u kojoj se društvo okuplja. Najbolje joj služi miran svijetao zid, jer zelena i crvena sav naglasak nose same.

Prizor ne sudi. Munch ne slika karikaturu pijača niti ih slavi: jednostavno ostavlja društvo oko stola, u vlastitoj buci i toplini. Crvena lica mogu biti od vina, mogu biti od topline sobe, a slika ne odlučuje od čega.

Vrijedi primijetiti kakvu ulogu igra boca. Tamna je, uspravna i nijema među mnogim pokretnim, svijetlim licima, i stoji na prednjem planu poput stupa. Bez nje bi se prizor raspao; s njom se svako lice smješta u odnosu na nju.

Na raspolaganju je devet veličina, od 50 x 40 cm do 231 x 180 cm, te mjera po želji, s okvirom ili bez njega. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.