Edvard Munch – Mrtva priroda s kupusom

Mrtva priroda s kupusom

Mrtva priroda s kupusom Edvarda Muncha uljana je slika na drvenoj ploči iz 1926.–1930., koju pod inventarnim brojem MM.M.00231 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 55 x 45,5 cm i leži poprijeko. Na stolu pokrivenu svijetlim stolnjakom leži tek obrano povrće.

Sredinu zauzima velika okrugla glavica kupusa. Naslikana je u blijedozelenim i bjelkastim tonovima, s plavkastim žilama koje se u širokim kružnim potezima vrte oko sredine. Najveći je i najsvjetliji predmet djela, a sve se ostalo raspoređuje oko nje.

Lijevo od kupusa leže crvenkastosmeđi luk ili korjenasto povrće, dva veća sprijeda i jedan straga, s tamnim stapkama koje strše uvis. Njihova je topla smeđa jedini uistinu topao ton u gornjoj polovici prizora.

Preko donjega lijevog dijela u širokom se luku prelijevaju dugi tamnozeleni i plavozeleni listovi, koji se čitaju kao vrhovi poriluka ili blitve. Naslikani su snažnim kosim potezima koji teku iz donjega lijevog ugla prema sredini, i upravo oni daju kretanje inače nepomičnu prizoru.

Pred kupusom vodoravno leži žuta tikva, a desno od kupusa plitak tanjur drži sitne tamnoljubičaste plodove. Uz desni rub stoji plavo-bijela šalica ili zdjelica, jedini dovršeni predmet među samim povrćem.

Iza stola diže se zid ili paravan s okomitim prugama u okeru i tamnozelenoj. Pruge teku ravno uvis i djeluju poput zastora; budući da su hladne i tamne, guraju svijetli kupus naprijed. Uz donji rub tamnosmeđi pojas zatvara prizor.

Boja se kreće između zelene i okera, a među njih su umetnuti crvenkastosmeđi i ljubičasti naglasci. Nema jakoga bočnog svjetla; predmeti su ravnomjerno osvijetljeni, pa sama boja nosi cijeli učinak, a ne sjena.

Rukopis je širok, mokar i vidljiv. Munch ostavlja boju ondje kamo ju je položio, ne zaglađuje je i ne popravlja, a mjestimice je tako tanka da se kroza nju vidi drvo podloge. Upravo zbog toga prizor djeluje svježe i, u najboljem smislu, nedovršeno.

Muzej djelo vodi kao nepotpisano i datira ga između 1926. i 1930. Nastalo je u Ekelyju, imanju izvan Osla, gdje je Munch proveo posljednja desetljeća i gdje je sam uzgajao povrće koje ovdje vidimo. To nije prizor iz dućana, nego iz vlastita vrta.

Građa je jednostavna: vodoravan stol, a na njemu dijagonala listova koja teče prema okruglom obliku kupusa. Oko se zaustavlja na kupusu jer je najsvjetliji, zatim klizi niz listove prema lijevom uglu i vraća se preko crvenkastosmeđega luka.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez, po narudžbi i nikada tiskom. Jasno rečeno: izvornik je na drvenoj ploči, dok je naša reprodukcija naslikana na platnu, uobičajenom nositelju za ovakav ručno naslikan rad. Budući da svaka nastaje za svoju narudžbu, nijedne se dvije ne podudaraju do pojedinosti. Najteži je dio kupus, koji mora ostati svijetao i okrugao a da ne postane bijela mrlja.

Format je položen, a prizor domaći i tih, pa se slika najbolje uklapa u kuhinju, blagovaonicu ili bilo koju prostoriju u kojoj se hrana priprema i jede. Najbolje joj služi miran svijetao zid ili drvo.

Mrtva priroda u Munchovim kasnim godinama nije sporedan žanr. U Ekelyju je živio sam, malo je putovao, a ono što ga je neposredno okruživalo – vrt, stol, dnevna hrana – postalo je tema. Ova slika živi upravo od te jednostavne blizine: nema u njoj ni pripovijesti ni simbola, samo imenovane, naslikane stvari.

Vrijedi primijetiti koliko malo pojedinosti daje. Luk nema crteža ljuske, listovi nemaju žila, rub tanjura tek je jedan plavi potez. Munch slika masu i boju predmeta, a ne njihovu površinu, i zbog toga djelo na kraju ostaje više slikarsko nego opisno.

Na raspolaganju je devet veličina, od 45 x 38 cm do 223 x 179 cm, te mjera po želji, s okvirom ili bez njega. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.