Prizor je bolesnička soba: bolesna djevojka sjedi u naslonjaču uz prozor kroz koji se u prostoriju slijeva jako proljetno svjetlo. Kod nas nastaje kao ručno naslikana slika, ulje na platnu.
Proljeće
Proljeće Edvarda Muncha velika je uljana slika na platnu iz 1889., koju pod inventarnim brojem NG.M.00498 čuva Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 264 x 169,5 cm i leži poprijeko. Prizor je bolesnička soba: bolesna djevojka sjedi u naslonjaču uz prozor kroz koji se u prostoriju slijeva jako proljetno svjetlo.
Djevojka sjedi malo lijevo od sredine, umotana u tamnu deku, s bijelim jastukom iza glave i bijelom kapicom na kosi, sklopljenih ruku u krilu. Uz nju sjedi starija žena u tamnoj haljini sa šalicom u ruci, okrenuta prema njoj. Dalje straga slijeva stoji još jedna tamna ženska prilika uz visok drveni ormar. Na stolu uz lijevi rub stoje boca, čaša i šalica. Desnu trećinu zauzima visok prozor: bijela se zavjesa diže na propuhu, na prozorskoj dasci stoje lončanice sa zelenim listovima i sitnim cvjetovima, a kroz okna nadire svjetlo, najsvjetliji dio cijeloga platna. Zidovi, pod i namještaj u toplim su smeđim, maslinastim i krem tonovima. Prizor je podijeljen nadvoje: lijeva, tamnija polovica pripada bolesti i njezi, desna, svijetla vanjskomu svijetu. Između njih sjedi djevojka, koja pripada objema i nijednoj.
Platno je potpisano i datirano: E.Munch 1889. Naslikana je slikareva sestra Johanne Sophie, koja je 1877. umrla od tuberkuloze i koju poznajemo iz Bolesnog djeteta. Riječ je ipak o vrlo različitim djelima: dok je Bolesno dijete u sloju boje izgrebeno i gotovo uništeno, Proljeće je veliko, brižno provedeno i do posljednjega ugla dovršeno djelo, kakvo je Kristiania tada očekivala od mladog slikara. Njime je Munch pokazao da vlada naturalističkim slikarstvom; tek je poslije sebi dopustio da ga napusti. Naslov nosi suprotnost: proljeće je vani, iza prozora, i do djevojke dopire samo kao svjetlo – do djevojke koja ga neće dočekati.
Boja je nanesena gusto i ravnomjerno, bez vidljivih ispravaka. Munch prostor gradi svjetlom, a ne crtom: prozor je bijela ploha koja se prema sredini pojačava, a unutrašnjost je građena od toplih tamnih pojaseva koji se prema njemu posvjetljuju. Zavjesa koja se diže na propuhu jedino je gibanje u inače posve mirnoj sobi, i upravo ona čuva prizor od ukočenosti. Pojedinosti su brižno provedene: nabor deke, rub jastuka, listovi na dasci i odsjaj na boci svi su naslikani, a ne tek naznačeni.
Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez kistom, po narudžbi i nikada kao tisak. Budući da svako platno nastaje pojedinačno, tonovi i potezi razlikuju se od jednoga do drugoga; te su male razlike znak ruke. Najteži je dio prozor, koji mora ostati svijetao i otvoren a da ne postane prazna bijela ploha. Kao slike na platnu ovoga formata motiv traži strpljivo građenje svjetlosnih prijelaza.
Format je izrazito položen, a djelo veliko, pa traži širok neprekinut zid i nešto odmaka: dnevni boravak, blagovaonicu ili prostraniji hodnik. Njegove tople smeđe, maslinaste i krem boje dobro pristaju uz svijetlo drvo te bijele ili pješčane zidove, dok svijetli pojas prozora u prostor unosi osjećaj daljnjega otvora. Kao zidnu dekoraciju iznad dugoga stola najbolje ju je objesiti nešto niže nego obično, jer je prizor gledan s visine osobe koja sjedi.
Na raspolaganju je deset veličina te mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, gdje na ovom motivu možete isprobati letvice i boje; pri ovoj širini najbolje služi jednostavna, ne preširoka letvica. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.
| Godina nastanka: | 1889 |
| Originalna veličina: | 264 cm x 169,5 cm |
| Slikarski stil: | Naturalizam |
| Originalna tehnika: | Ulje na platnu |
| Nalazi se: | Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet), Oslo |









































