Prizor je šumski: djeca viđena s leđa stoje na travnatoj padini pred nizom tamnih smreka, a desno se odmotava svijetla staza. Kod nas nastaje kao ručno naslikana slika, ulje na platnu.
Bajkovita šuma
Bajkovita šuma Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1901. ili 1902., koju pod inventarnim brojem NG.M.02237 čuva Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet) u Oslu. Muzej navodi dvije moguće godine, a ne razdoblje, pa i mi pišemo 1901. ili 1902. Izvornik mjeri 106,5 x 79 cm, a na njemu je skupina djece koju vidimo s leđa.
Djeca stoje na rubu travnate padine i gledaju u gustu smrekovu šumu. Lijevo su dva dječaka s kapama, u sredini prilika sa širokim bijelim šeširom, uz nju manje dijete u svijetlom pokrivalu, a desno još jedna tamna figura. Nitko nije okrenut prema nama; svi su dani kao male, meko naslikane forme bez lica. Šuma se pred njima diže kao niz oštrih tamnih šiljaka koji teku cijelom širinom platna i zatvaraju prizor poput zida. Iznad nje stoji blijedo nebo s izduženim oblacima, a desno se odmotava svijetla staza, jedini otvor u inače zatvorenu prizoru. Prizor je podijeljen na tri vodoravna pojasa – travu, šumu i nebo – među kojima nema prijelaza; stabla se ne povlače u dubinu, nego stoje kao jedna jedina ravnina tik iza djece.
Naslov kazuje kako je Munch shvaćao prizor: šuma nije opisana botanički, nego kao pozadina bajke u koju djeca gledaju, ali u koju još nisu ušla. Stabla su svedena na gotovo jednake tamne trokute, dok su djeca naslikana meko i sitno; suprotnost među njima nosi svu napetost djela. Slika pripada Munchovim godinama oko 1900., kada je uz velike motive Friza života slikao i krajolike te prizore s djecom, često u okolici Åsgårdstranda. Kod Muncha su djeca rijetko razigrana; ovdje stoje mirno i gledaju, i upravo ta mirnoća prizoru daje prizvuk čekanja.
Boja je nanesena u širokim, mirnim plohama. Šuma je građena od nekoliko tamnozelenih i plavozelenih tonova koji se jedva razlikuju, pa se pojedino stablo gubi u cjelini. Trava sprijeda svjetlija je i razgibanija, a nebo je povučeno u dugim vodoravnim potezima. Mjestimice je sloj tanak i kroza nj se vidi tkanje platna. Rubovi među pojasevima nisu crtani, nego nastaju ondje gdje se dvije boje susretnu; crteža u pravom smislu ovdje gotovo i nema.
Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez kistom, po narudžbi i nikada kao tisak. Budući da svako platno nastaje pojedinačno, tonovi i potezi razlikuju se od jednoga do drugoga; te su male razlike znak ruke. Najteži je dio šuma, koja mora ostati gusta i jedinstvena a da ne postane plosnata tamna ploha bez dubine. Kao umjetnička slika ovaj motiv traži prije svega strpljenje u zelenim tonovima.
Format je uspravan, a ugođaj miran i pomalo tajanstven, pa se slika dobro uklapa u dječju sobu, spavaću sobu, dnevni boravak ili hodnik. Najbolje joj služi svijetao topao zid koji podupire blijedo nebo; pred tamnim zidom šuma gubi svoju težinu. Objesite je u visini očiju uz meko svjetlo. Kao slike za zid ide onamo gdje ju se gleda izbliza, jer tek izbliza naizgled jedinstvena šuma pokazuje koliko zelenih tonova nosi. Budući da je format uspravan, dobro stoji i uz vrata ili u užem prolazu.
Na raspolaganju je deset veličina te mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, gdje na ovom motivu možete isprobati letvice i boje; svijetla drvena letvica ovdje djeluje bolje od tamne. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.
| Godina nastanka: | 1901. ili 1902. |
| Originalna veličina: | 106,5 cm x 79 cm |
| Slikarski stil: | Ekspresionizam |
| Originalna tehnika: | Ulje na platnu |
| Nalazi se: | Nacionalni muzej (Nasjonalmuseet), Oslo |









































