Egon Schiele – Autoportret s pognutom glavom

Autoportret s pognutom glavom slika je Egona Schielea iz 1912.: glava pognuta prema naprijed i okrenuta u stranu, a pogled koji unatoč tome dolazi gore, prema gledatelju. Izvornik čuva Muzej Leopold u Beču pod inventarnim brojem 462 i prema muzejskom zapisu izložen je na katu OG3; mjeri 42,2 x 33,7 cm, dakle širok je 33,7 cm, a visok 42,2 cm. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na lanu, u trinaest dimenzija ili prema vašoj mjeri, a fotografiju dovršenog djela šaljemo na potvrdu prije otpreme.

Autoportret s pognutom glavom – Egon Schiele

Što djelo prikazuje?

Slikara od prsa naviše. Glava je snažno pognuta prema naprijed i nagnuta u stranu, brada gotovo na ključnoj kosti; kosa je gusta, crnosmeđa i razbarušena, nanesena grubim vučenim potezima. Lice je tamno – maslinasto, sivosmeđe i oker, s crvenim tragovima uz nos i usta te sitnim crnim brkovima. Jedno je uho svijetlo ciglastocrveno i najjača je boja na dasci. Dolje su prsni koš i rame razgolićeni i obrubljeni crvenosmeđim crtama, a preko njih leži ruka s raširenim prstima. Bijela se halja otvara s oba ramena i njezina bjelina gotovo neprimjetno prelazi u bjelinu pozadine – slijeva granice između odjeće i pozadine gotovo i nema. Pozadina je kremasto bijela, nanesena širokim, vidljivim potezima.

Zašto oči toliko odskaču?

Zato što gledaju u suprotnom smjeru od glave. Muzejski opis to kaže izravno: pognuta glava i pogled usmjeren prema van suprotna su kretanja, pa zbog toga ispod crnih obrva bljesnu bijeli srpovi očnih jabučica – zapis govori o diaboličnom intenzitetu i o vrtložnom učinku koji pri tome nastaje. To je čitanje kuće koja djelo čuva i navodimo ga kao njezino; sam opis djelo naziva grotesknim i mračnim po izgledu.

Kakve to veze ima s Pustinjacima?

Prema muzejskom zapisu ovaj je autoportret nastao u vezi s velikom slikom Pustinjaci: držanje glave i prepoznatljiva gesta široko raširenih prstiju zrcale se u lijevoj figuri toga djela. Time obje pojedinosti na ovoj maloj dasci postaju važnije nego što se čini – ruka s pet razmaknutih prstiju nije ukras, nego ista kretnja koju slikar upotrebljava u većoj kompoziciji.

Koliko je autoportreta Schiele naslikao?

Prema muzejskom zapisu oko dvjesto tijekom života, najviše između 1910. i 1914. Zapis dodaje i kako je pri tome radio: fotografije koje je snimio umjetnik Anton Josef Trčka (1893–1940) potvrđuju da se Schiele nije služio samo zrcalima, nego i fotoaparatom, dok je isprobavao cijeli raspon gesta i izraza lica.

Je li format uspravan ili ležeći?

Uspravan. Muzejski zapis navodi 42,2 x 33,7 cm i stavlja visinu prije širine: djelo je dakle široko 33,7 cm, a visoko 42,2 cm. To je gotovo točno veličina Malog stabla u kasnu jesen iz prethodne godine, koje mjeri 42 x 33,5 cm i također je naslikano na drvenoj dasci. Kod ovog motiva uspravni format pritišće glavu i ramena uz gornji rub, tako da pognuti vrat ispunjava sredinu. Naše su stope sve uspravne, od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

U veličini izvornika ne, u njegovu omjeru vrlo precizno. Izvornik je malen: širok 33,7 cm i visok 42,2 cm, dakle manji od naše najmanje stope 50 x 65 cm, pa je svaka naša stopa veća od njega. Omjer stranica izvornika je 1 : 1,252, a naše stope 60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm imaju omjer 1 : 1,25 – pri širini od 60 cm to je razlika od otprilike jednog milimetra u visinu. Razlikuje se i nosilac: izvornik je prema muzejskom zapisu naslikan uljenim bojama na drvu, a naša reprodukcija uljenim bojama na lanu. To ne izjednačujemo: daska i napeto platno ponašaju se različito.

Odakle djelo dolazi i gdje je danas?

Ova stranica dosad nije nosila zapis o provenijenciji – kod ovog djela ga nije bilo, što kažemo otvoreno umjesto da tiho ponudimo zamjenu. Ono što slijedi lanac je kakav objavljuje muzej i kratak je: Margarethe Scheider, u Beču i Solunu, od 1917. do najmanje 1960.; zatim Rudolf Leopold, Beč, od prije 1964. do 1994.; a od 1994. Privatna zaklada Muzej Leopold. Dvije stvari u tom zapisu zaslužuju pozornost. Prvo, godine između 1960. i 1964. nisu pokrivene – muzej kod prve vlasnice piše „najmanje“, a kod sljedećeg „prije“, a to su oprezne oznake, a ne datumi. Drugo, djelo je kod iste vlasnice ostalo više od četrdeset godina, i to se vjerojatno vidi u popisu kataloga. Muzej ih kod ovog djela navodi samo tri, svi su kasni; dvaju najstarijih, koji se pojavljuju kod susjednih djela iz iste zbirke – Nirensteinova iz 1930. i Kallirova iz 1966. – među njima nema. Među izvorima navodi i dopis iz muzejskog arhiva od 16. ožujka 2018. te dosje Sonje Niederacher od 16. siječnja 2012. Djelo je danas u Muzeju Leopold pod inventarnim brojem 462; cijela Schieleova zbirka te kuće predstavljena je na stranici Muzeja Leopold o Egonu Schieleu.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među autoportrete, koje je slikao u serijama. Godinu prije nastali su Samovidac II i Lirik, oba velika kvadratna platna iz iste zbirke; iz iste godine kao ova daska je Majka i dijete, također ulje na drvu. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta, a bečka secesija bila je sredina iz koje je izašao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika ovo je jedan od njegovih najpoznatijih autoportreta; velika platna te zbirke su ulje na platnu, a ova daska nije.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljenim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku – pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena posebno za vašu narudžbu. Kod ovog su motiva dva mjesta najzahtjevnija. Prvo su bjeloočnice: dva sitna svijetla srpa ispod tamnih obrva, a cijeli učinak slike ovisi upravo o njima; poveća li ih slikar ili omekša, pogled prestaje biti suprotan držanju glave. Drugo je granica između bijele halje i bijele pozadine, koja je namjerno jedva vidljiva – ucrta li je slikar, lik se odlijepi od pozadine i slika dobiva obris kakav izvornik nema. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek potom ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija – djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad sljedeći put bude naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika stiže napeta na drveni podokvir, spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: riječ je o licu, pa dimenzija odlučuje koliko će biti blizu. Za uži zid ili između prozora dobro rade 50 x 65 cm i 60 x 75 cm, za dnevni boravak 80 x 100 cm ili 100 x 130 cm, a za veliku prostoriju tu su 140 x 180 cm i 160 x 205 cm. Naša je najmanja dimenzija 50 x 65 cm. Umjetnička slika u velikom mjerilu traži udaljenost: potezi u kosi i na licu izbliza se čitaju pojedinačno, a pogled se sastavlja tek s nekoliko metara.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, sliku slikamo prema vašoj mjeri. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, a ne prikazu slike na vašem zidu. Okvir birate zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Sliku izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest zemalja Europske unije, među njima u Hrvatsku, Njemačku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade razlikuje se prema dimenziji i trenutačnoj zauzetosti ateljea.

Česta pitanja

Gdje se čuva izvornik?

U Muzeju Leopold u Beču, inventarni broj 462; prema zapisu izložen u OG3.

Tko je prikazan?

Sam slikar, pognute glave i s pogledom usmjerenim gore i prema van.

Na čemu je izvornik naslikan?

Na drvu, ne na platnu; naša je reprodukcija naslikana uljenim bojama na lanu.

Koliko je veliko izvorno djelo?

Široko 33,7 cm i visoko 42,2 cm – otprilike veličine lista A3.

Mogu li ga dobiti u veličini izvornika?

Ne; izvornik je manji od naše najmanje stope 50 x 65 cm.

Koja je naša dimenzija najbliža njegovu omjeru?

60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm; omjer 1 : 1,25 prema 1 : 1,252 kod izvornika.

Kako je djelo označeno?

Dolje desno, potpisom i godinom „EGON SCHIELE 1912“.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako platno slikar slika rukom, uljenim bojama.

Koliko je autoportreta naslikao?

Prema muzejskom zapisu oko dvjesto, najviše između 1910. i 1914.

Kako slika stiže?

Napeta na drveni podokvir i zaštitno pakirana; okvir je po izboru.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako niste sigurni koju dimenziju odabrati, postoji poklon bon.

• Motiv: autoportret pognute glave, s pogledom prema gore i van te rukom raširenih prstiju preko prsa.
• Izvornik: 1912., ulje na drvu, 42,2 x 33,7 cm, potpisano dolje desno, Muzej Leopold, Beč, inv. 462.
• Naše: ručno slikano uljenim bojama na lanu, 13 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: kod ovog djela stranica nije nosila zapis o provenijenciji; lanac navodimo onako kako ga objavljuje muzej.