Egon Schiele – Pustinjaci

Pustinjaci su djelo Egona Schielea iz 1912.: dvojica muškaraca u tamnim haljama, priljubljenih tako tijesno da se halje stapaju u jednu masu, stoje na pojasu smeđe zemlje pred blijedom pozadinom, a dolje lijevo je mali crveni cvijet. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 466; velik je 181 x 181 cm, kvadrat, i dolje lijevo je triput signiran i datiran. Slikamo ga ručno, uljanim bojama, u petnaest veličina ili po vašoj mjeri, a prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje.

Pustinjaci – Egon Schiele

Tko je na slici?

Dvojica muškaraca, a ime ima samo jedan. Lijevi lik, onaj pognute glave, prema zapisu muzeja Leopold samoprikaz je: to je austrijski slikar Egon Schiele (1890.–1918.). Osobu koja stoji iza njega nije moguće pouzdano odrediti. Muzej navodi tri mogućnosti: još jedan Schieleov autoportret, njegov mentor Gustav Klimt (1862.–1918.) ili njegov otac Adolf. Navodi da je to otvoreno pitanje potaknulo mnoga različita tumačenja dvostrukoga portreta i ne bira među njima. Ne biramo ni mi.

Što je na platnu?

Dva lika gledana sprijeda, priljubljena jedan uz drugoga. Njihove halje, gotovo crne s tamnozelenim i smeđim tonovima, stapaju se u jednu veliku masu koja ispunjava sredinu kvadrata od gornjega ruba gotovo do donjega. Lijevi muškarac spušta glavu naprijed i u stranu, oborena pogleda. Preko halje u visini struka leži mu šaka s raširenim prstima, a uz nju druga šaka hvata tkaninu. Iza njega, desno, uz njegovu se glavu naginje druga glava, napola skrivena, s jednim širom otvorenim okom i trakom sitnoga šarenog cvijeća u kosi. Na rukavima su dvije mrlje boje: mala blijeda na lijevoj ruci i, na desnom ramenu, veći trokut crvene, narančaste, plave i žute. Dolje ispod halje viri bosa noga, a muškarci stoje na pojasu smeđe zemlje nanesene širokim, ukrštenim potezima. Dolje lijevo tanka stabljika sa zelenim listovima nosi sitne crvene cvjetove, a uz nju je u zemlju blijedim slovima upisan potpis. Pozadina je mrljasta sivosmeđa, oko cvijeta svjetlija i presječena tankim bijelim crtama.

Zašto je ova slika važna?

Iz tri razloga. Prvi je mjerilo: platno je 181 cm u svakom smjeru, a muzej obojicu muškaraca opisuje kao približno u prirodnoj veličini. Drugi je da je Schiele djelo sam objasnio. U pismu svojemu kolekcionaru Carlu Reininghausu (1857.–1929.), koje muzej navodi, zapisao je što su likovi, boje pa i cvijet trebali reći. Treći je veza koju muzej povlači s drugim djelom iz iste godine, Autoportretom s pognutom glavom: u zapisu o tom djelu piše da se držanje glave i kretnja široko raširenih prstiju odražavaju u lijevom liku ove slike.

Što slika znači?

Na to je odgovorio sam Schiele, u pismu koje navodi muzej. Prema njegovim riječima na slici nije sivo nebo, nego svijet u žalosti u kojem se kreću dva tijela; cijeli taj svijet zajedno s likovima treba prikazati prolaznost svega. Lijevi je lik onaj koji se klanja pred tako ozbiljnim svijetom. Izblijedjele su boje namjerne, a likovi su zamišljeni kao urušeni u sebe – tijela ljudi umornih od života, ali tijela ljudi koji osjećaju. Promatrača je molio da ih vidi kao oblak prašine koji se želi uzdići, a mora se nemoćno srušiti. Cvijeću spletenom u vijence na objema glavama, koje je trebalo djelovati hladno i ugaslo, suprotstavio je jednu jedinu uvelu ružu koja izdiše svoju bijelu nevinost: mali cvijet dolje lijevo.

Odakle djelo dolazi i što muzej objavljuje?

Mrežni zapis muzeja Leopold, povezan u tablici gore, vodi djelo pod engleskim naslovom Hermits i ima odjeljak o podrijetlu koji redom navodi četiri vlasnika. Posljednji je među njima Privatna zaklada Leopold Museum (Leopold Museum-Privatstiftung) u Beču, koja sliku ima od 1994. i čuva je pod inventarnim brojem 466. Među izvorima muzej navodi Nirensteinov katalog iz 1930., u kojem je djelo pod brojem 106. Zapis ne sadrži nikakvu napomenu o restituciji ili odštetnom zahtjevu. Vlasnici prije zaklade navedeni su u bilješci ispod.

Podrijetlo

Iz Schieleove ostavštine (1918.) slika je prešla Arthuru Stemmeru (Beč/London, 1918.–1953.), a zatim Rudolfu Leopoldu (1953.–1994.); danas je u Leopold Museumu u Beču.

Gdje je ovo djelo među Schieleovim radovima?

Uz druge slike u kojima Schiele postavlja zajedno dva lika. Dvije takve slike, kako pokazuju već njihovi naslovi, nalaze se u našoj ponudi: slika Samovidioc II (Smrt i čovjek) i slika Kardinal i redovnica (Milovanje). Slikamo i djelo Lirski pjesnik. Sva Schieleova umjetnička djela iz naše ponude nalaze se u galeriji Egon Schiele, a više o umjetnikovu životu u našem članku o Egonu Schieleu.

Kako nastaje naša ručno naslikana inačica?

Svako platno uljanim bojama slika slikar, potez po potez – ne strojni tisak, nego kopija ručno slikana za vašu narudžbu. Ovdje su dva mjesta najzahtjevnija. Prvo je halja: izdaleka djeluje crno, ali je građena od tamnozelenih, smeđih i gotovo crnih tonova; ako se naslika kao jedna ravna crna ploha, dvojica muškaraca postaju silueta. Drugo je blijeda pozadina s tankim bijelim crtama, koja mora ostati svijetla, tanka i blago neujednačena – Schieleov svijet u žalosti, ne prazan zid. Izvornik je naslikan uljanim bojama na platnu, kao i naša kopija. Kad je slika gotova, fotografiramo je i šaljemo vam fotografiju na odobrenje, a tek onda kreće na put. Ovo djelo još nije fotografirano u našoj radionici; fotografije ćemo dodati na ovu stranicu kad ih budemo imali. Kao svaka umjetnička slika iz naše radionice, može stići napeta na drveni podokvir; to birate kod opcije Slijepi ram.

Koja veličina za koji zid?

Kratak odgovor: velik, taman kvadrat traži sredinu zida i prostor oko sebe. Nijedna naša veličina ne odgovara izvorniku od 181 x 181 cm. Najbliža je 170 x 170 cm, koja je 11 cm uža i 11 cm niža; sljedeća veća je naša najveća veličina, 200 x 200 cm, 19 cm šira i 19 cm viša. Svih je petnaest veličina kvadratno, kao i djelo, pa birate samo veličinu, ne oblik. Za hodnik ili uz krevet pristaju 50 x 50 cm ili 60 x 60 cm, iznad komode ili radnog stola 70 x 70 cm ili 80 x 80 cm, u dnevni boravak iznad kauča 100 x 100 cm ili 120 x 120 cm, a na velik zid, stubište ili u visoku prostoriju 150 x 150 cm i više. Slika tako tamnih tonova traži svjetlo i udaljenost: s nekoliko metara halja se čita kao jedna masa. Ručno naslikana slika najbolje visi sa središtem u visini očiju, otprilike 145–150 cm od poda; iznad kauča 15–25 cm iznad naslona.

Veličina po mjeri, podokvir i okvir

Ako vašem zidu ne odgovara nijedna od petnaest veličina, djelo slikamo i po mjeri, uključujući veličinu izvornika, 181 x 181 cm. Ako kod opcije Slijepi ram odaberete „Sa podokvirom“, platno stiže napeto na drveni podokvir, spremno za vješanje. Naša 3D aplikacija služi samo za izbor okvira, ne za prikaz djela na vašem zidu; prikaz na vašem zidu zasebna je usluga. Okvir birate zasebno i nije obvezan dio narudžbe.

Dostava i jamstvo

Slikamo po narudžbi i dostavljamo u Hrvatsku i još petnaest zemalja Europske unije, među njima u Sloveniju, Austriju, Italiju, Mađarsku i Njemačku. Prije slanja šaljemo vam fotografiju gotovog djela na odobrenje. Vrijeme izrade ovisi o veličini i o opterećenosti radionice. Za svaku narudžbu vrijede naša Pravila o povratu robe i povratu novca.

Česta pitanja

Tko su dvojica muškaraca na slici Pustinjaci?

Lijevi lik pognute glave prema zapisu Leopold Museuma je sam Schiele. Muškarca iza njega nije moguće pouzdano prepoznati: muzej kao mogućnosti navodi još jedan autoportret, Schieleova mentora Gustava Klimta ili njegova oca Adolfa. To otvoreno pitanje potaknulo je mnoga različita tumačenja dvostrukog portreta.

Što znači Schieleova slika Pustinjaci?

Schiele ju je sam objasnio u pismu kolekcionaru Carlu Reininghausu: na njoj nije sivo nebo, nego svijet u žalosti u kojem se kreću dva tijela, a cijeli taj svijet treba prikazati prolaznost svega. Likovi su urušeni u sebe, tijela ljudi umornih od života, ali ljudi koji osjećaju. Vijencima na njihovim glavama suprotstavio je jednu jedinu uvelu ružu, mali cvijet dolje lijevo.

Kada je Schiele naslikao Pustinjake?

Godine 1912.; platno je dolje lijevo triput potpisano i datirano. Schiele ga je već 27. veljače 1912. branio u pismu Carlu Reininghausu, koji je kritizirao kompoziciju. U istom je pismu napisao da je djelo nastalo iz doživljaja nakon očeve smrti.

Gdje se slika Pustinjaci nalazi danas?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 466. Iz Schieleove ostavštine prešla je Arthuru Stemmeru, zatim Rudolfu Leopoldu (od 1953.), a od 1994. čuva je zaklada Leopold Museum-Privatstiftung.

Je li Eremiten isto djelo kao Pustinjaci?

Jest: Eremiten je Schieleov njemački naslov, a engleski zapis Leopold Museuma isto platno vodi kao Hermits. Riječ je o kvadratnom djelu od 181 x 181 cm s dvojicom muškaraca približno u prirodnoj veličini, koje Schiele i u pismu Reininghausu naziva „Eremiten“.

Je li prikladna za dar?

Jest; ako niste sigurni u pogledu veličine, na raspolaganju je poklon-bon.

• Motiv: dvojica muškaraca u tamnim haljama koje se stapaju u jednu, lijevi je Schiele, dolje lijevo mali crveni cvijet.
• Izvornik: 1912., ulje na platnu, 181 x 181 cm, triput signirano i datirano dolje lijevo, Leopold Museum, Beč, inv. br. 466.
• Naša inačica: ručno slikana uljem, 15 kvadratnih veličina ili po mjeri, na podokviru po izboru (Slijepi ram: „Sa podokvirom“).
• Vrijedi znati: Schiele je sliku sam opisao, u pismu Carlu Reininghausu koje navodi muzej.