Henri Rousseau – Sastanak u šumi

Sastanak u šumi, 1889.

Europska šuma, a ne džungla

Ovo nije jedna od Rousseauovih tropskih slika. Pred nama je europska šuma u kasnu jesen: tanke
se grane šire u gustu mrežu pred blijedim sivoplavim nebom, gore desno stoji velik kremast oblak,
a maslinastosmeđe se raslinje prostire donjim dvjema trećinama platna. Kromatska je ljestvica
gotovo jednobojna, sastavljena od sivih, maslinastih i smeđih tonova, bez jakih kontrasta.

Par na sredini

Malo ispod sredine, među stablima, stoji par u nošnji 18. stoljeća: muškarac s trorogim šeširom
i žena u svijetloj haljini, okrenuti jedno prema drugome. Slijeva od njih vidi se glava bijeloga
konja. Figure su malene i uhvaćene u mrežu grana, pa ih gledatelj pronalazi tek nakon trenutka;
prizor je prisan, ali naslikan bez sentimentalnosti. Rousseau je potpisao donji desni kut.

Godina 1889.

Platno potječe iz 1889., godine pariške svjetske izložbe, i znatno je ranije od velikih džungla.
U tom je razdoblju Rousseau slikao ponajprije pariška predgrađa, gradske vedute i šumske prizore;
zvijeri i tropsko raslinje došli su poslije. Usporedivo rano djelo jest Obale Bièvrea kraj Bicêtrea.

Mreža grana kao gradbeni element

Najupečatljivije je ovdje postupanje s granama. Rousseau ih ne naznačuje, nego svaku crta
zasebno, list po list, dok gusta čipka ne prekrije cijelu površinu. Ista se preciznost poslije
vraća u lišću njegovih džungla, samo što ondje djeluje bujno, a ovdje suho i zimski. Jednako
precizno iscrtano raslinje prikazuje Slap.

Zbirka i muzej

Sliku čuva National Gallery of Art u Washingtonu, koja ju je primila kao dar Zaklade W. Averella
Harrimana. Inventarni broj jest 1972.9.20, a mjere su 73,0 x 92,0 cm. Američke su zbirke rano
otkrile Rousseaua, pa se zato danas toliko njegovih ključnih djela nalazi izvan Francuske. Druga
veduta gradskoga ruba jest Jardin du Luxembourg.

Carinik koji to nije bio

Godine 1889. Rousseau je još bio zaposlen u pariškoj trošarini i slikao je slobodnim danima;
službu je napustio tek 1893., u četrdeset devetoj godini. Nadimak Le Douanier, carinik,
stoga je netočan, a 1910. ga je u razgovoru za list Comoedia sam ispravio: radio je za gradsku
trošarinu, a ne za carinu. Nadimak mu je dao pisac Alfred Jarry, i ostao mu je. Taj podatak nije tek anegdota:
objašnjava zašto su njegova rana platna, među njima i ovo, nastajala polako i u slobodno vrijeme,
te zašto je prvu ozbiljnu pozornost kritike dobio tek nakon pedesete godine.

Naša reprodukcija

Ovu sliku izrađujemo kao ručno slikanu reprodukciju u ulju na platnu, po narudžbi i u veličini
koju odaberete. Budući da je riječ o ručnom radu, svaki se primjerak neznatno razlikuje od
prethodnoga; nije riječ o tisku. Platno napinjemo na drveni okvir i isporučujemo spremno za
vješanje. Za usporedbu s njegovim tropskim prizorima vidjeti Izviđači koje napada tigar. Ostala djela ovog slikara pronađite u galeriji Henri Rousseau.