Claude Monet – Lokvanje – Zeleni odrazi

Lokvanje – Zeleni odrazi ručno su slikana reprodukcija jednoga od velikih zidnih panela iz Monetova ciklusa Nymphéas: nizak, osam i pol metara širok isječak ribnjaka u Givernyju, bez neba, obale i obzora, na kojemu se listovi i cvjetovi zgušnjavaju uz oba kraja, dok sredina ostaje otvorena tamna voda. Izvornik mjeri 850 x 200 cm, nastao je od dva spojena panela ulja na platnu koje je zalijepljeno na zid, a muzej ga datira između 1914. i 1926. te ga pod inventarnim brojem INV 20102 čuva musée de l’Orangerie u Parizu. Slikamo ga u šest mjera ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenoga djela na potvrdu prije otpreme.

Lokvanje – Zeleni odrazi – Claude Monet

Što je na platnu?

Platno je iznimno izduženo i nisko: širina je otprilike četiri i pol puta veća od visine. Vidi se samo vodena površina, gledana odozgo i pomalo ukoso. Uz lijevi rub listovi se zgušnjavaju u tamnu masu, donjim se pojasom vuku dalje prema sredini, a uz desni se rub ponovno skupljaju u širok otok. Između njih ostaje velika, gotovo prazna ploha otvorene vode, najtamnija u gornjoj polovici, gdje prelazi u modrikastu crninu. Preko lijeve trećine padaju dugi okomiti pojasevi hladnije plave — to su odrazi vrba koje rastu uz obalu, naslikani tako da se sama obala uopće ne vidi. Cvjetovi su razasuti pojedinačno: bijeli, blijedo ružičasti i nekoliko žutih, svaki nanesen kao kratak, debeo dodir boje koji stoji iznad platna. Ova uljana slika nema ni obzor ni rub ribnjaka, pa oko nema ničega prema čemu bi mjerilo udaljenost.

Zašto je platno tako široko?

Zato što nije bilo zamišljeno kao slika na zidu, nego kao sam zid. Muzejski to zapis kaže neobično precizno: riječ je o dva uljana panela, spojena jedan uz drugi, na platnu zalijepljenom na zid. Monet je takve panele slikao za prostor koji je za njih tek trebalo sagraditi te ih je 1922. darovao francuskoj državi. Osam i pol metara stoga je mjera arhitekture, a ne štafelaja. Za dom to znači dvoje. Prvo, omjer stranica valja sačuvati jer se inače gubi cijeli učinak — upravo duljina prisiljava gledatelja da prizor čita polako, od jednoga kraja prema drugome, umjesto da ga obuhvati jednim pogledom. Drugo, i naša najveća mjera, 350 cm, još je uvijek manja od polovice izvorne duljine, pa je naša inačica zgusnut isječak prizora, a ne kopija u naravnoj veličini.

Čega na ovom platnu nema?

Nema neba, nema obzora, nema obale, nema čamca, nema mosta i nema čovjeka. Muzej u svojemu kazalu sadržaja navodi krajolik, cvijet, lokvanj, vodu, vrt, raslinje, ribnjak i odraz — među nabrojenim nema nijedne osobe. To nije slučajnost niti nedovršenost: umjetnička slika koja oduzme sve orijentire prisiljava gledatelja da gleda samo površinu. Odrazi vrba pritom su ključni. Oni su jedini trag svijeta izvan vode, a ipak su naslikani kao dio vode, a ne kao odraz nečega drugoga. Ono što bi na uobičajenom prizoru bila pozadina ovdje je gurnuto u istu plohu kao i prednji plan, i upravo zato prizor djeluje više kao pogled ravno prema dolje nego kao krajolik.

Podaci iz muzejskog zapisa

Djelo je u pariškom muzeju Orangerie zavedeno pod inventarnim brojem INV 20102. U inventaru nosi naslov „Reflets verts“, a kao drugi je naslov naveden „Les Nymphéas“. Mjere su zapisane kao visina 200 i duljina 850 cm; kod nas je u tablici prva širina. Kao materijal navedeni su uljana boja, drvo i platno, a kao prikazano mjesto Giverny. Usporedni zapis vodi Wikidata pod oznakom Q28797619 i podudara se s muzejem u inventarnom broju, u zbirci i u objema mjerama do milimetra, dakle 2000 i 8500 mm. Godinu namjerno ne navodimo. Muzej sam piše raspon „između 1914. i 1926.“, Wikidatina je godina zapisana s preciznošću stoljeća, a ne godine, dok su njezine granične vrijednosti upravo 1914. i 1926. Kada se izvori ne slažu oko godine, navodimo raspon koji tvrdi ustanova, a ne godinu koju ne tvrdi nitko.

Put djela od slikara do Orangerie

Muzejski zapis navodi tri postaje i nijednu više. Godine 1922. djelo je postalo vlasništvo francuske države kao slikarova donacija; darovnica nosi nadnevak 12. travnja 1922., a uredba o odobrenju donacije 14. lipnja iste godine. Zatim je zabilježen musée du Luxembourg u Parizu. Godine 1927. djelo je prešlo u musée de l’Orangerie, gdje je i danas. Način stjecanja zapisan je kao donacija, a godina stjecanja 1922. Ono što među tim postajama nedostaje — kada su točno paneli napustili slikarevu radionicu i gdje su bili u međuvremenu — zapis ne kaže, pa to ne kažemo ni mi.

Motiv među Monetovim djelima kod nas

Iz istoga ciklusa i iste pariške zbirke potječu Lokvanje – Vedro jutro s vrbama; muzej ih vodi pod inventarnim brojem INV 20106, mjere 1275 x 200 cm i sastavljene su od tri spojena panela, što je vidljivo iz njihova muzejskog zapisa. Isti ribnjak u kvadratnom formatu i s gušćim lišćem pokazuje platno Lokvanje. Ljubičastu inačicu s okomitim odrazima vrba nude Plave lokvanje. Kada je u prizoru i arhitektura, nastaje Ribnjak s lokvanjima (Japanski most).

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Na prvoj fotografiji površina je snimljena izbliza: boja stoji iznad tkanja platna, a cvjetovi su vidljivo deblji od vode oko njih. Tiskana reprodukcija slike to ne postiže. Na drugoj fotografiji isto djelo visi u blagovaonskom kutu, snimljeno ukoso slijeva, tako da se okvir povlači u dubinu: širok taman okvir s uskom zlatnom letvicom uz platno, pokraj njega zidni sat i osvijetljena vitrina s čašama. Na trećoj fotografiji ista je postava snimljena sprijeda, preko blagovaoničkoga stola, a pred platnom vise dvije viseće svjetiljke — ista slika, dva stajališta, i tek obje zajedno pokazuju kako se ovako dugačko djelo ponaša na stvarnome zidu. Sve tri fotografije pokazuju ono što dobivate: ručno slikana reprodukcija, naslikana kistom i fotografirana prije otpreme.

Priloženi pedesetsekundni snimak pokazuje dovršeno, već uokvireno platno ovoga motiva na drvenom stalku u našoj radionici, među uzorcima okvira.

Koja mjera za koji zid?

Kratak odgovor: 216 x 50 cm iznad trosjeda, 260 x 60 cm iznad šire sofe, 130 x 30 cm u hodnik. Na raspolaganju je šest mjera. Mjere 130 x 30 cm i 175 x 40 cm vodoravni su naglasci iznad užega kreveta ili u prolazu; 216 x 50 cm i 260 x 60 cm uobičajene su mjere iznad sjedeće garniture; 305 x 70 cm i 350 x 80 cm namijenjene su velikom praznom zidu. Zidna slika s ovim motivom podnosi, pa čak i traži niže vješanje od uobičajenoga jer se prizor gleda odozgo prema dolje. Budući da je kolorit taman i hladan, treba svijetao zid i radije toplu nego hladnu rasvjetu; u nedovoljno osvijetljenu kutu pojedinačni se cvjetovi stope s vodom i ostaje samo tamna ploha.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Ako nijedna od šest mjera ne odgovara vašemu prostoru, djelo naslikamo u mjeri koju odredite sami — pošaljite širinu i visinu, a mi vam javljamo cijenu i rok. Rad po mjeri zadržava omjer stranica, što je kod ovako izduženoga formata važnije nego kod bilo kojega drugog: poveća li se visina samo za nekoliko centimetara, prizor odmah prestaje djelovati kao pojas vode i počinje djelovati kao obični krajolik. Platno je napeto na drveni podokvir, a rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Pristaje mu uska tamna letvica ili tamnozelena sa zlatnom unutarnjom letvicom, kakvu vidite na našim snimkama; širok svijetao okvir kod ovoga motiva oduzima vodi dubinu.

Dostava i jamstvo

Djelo putuje u šesnaest država Europske unije — među ostalima u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku i Italiju te u Mađarsku — zamotano u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, kod najvećih mjera u odgovarajuće dugačkom sanduku. Rok izrade je 15 do 45 dana, kod najvećih mjera bliže gornjoj granici. Fotografiju dovršenoga platna dobivate prije otpreme: ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo dok je djelo još u radionici. Ostale Monetove motive naći ćete unutar galerije Claude Monet, a o slikanju i odabiru motiva pišemo na našem blogu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U muzeju Orangerie u Parizu, inventarni broj INV 20102. Budući da je platno zalijepljeno na zid, muzej ga ne premješta kao uobičajeno djelo na štafelaju.

Ima li na platnu ljudi?

Nema. Muzejsko kazalo sadržaja navodi krajolik, cvijet, lokvanj, vodu, vrt, raslinje, ribnjak i odraz — nijednu osobu i nijednu građevinu.

Je li „Reflets verts“ isto djelo?

Jest — to je naslov pod kojim je djelo zapisano u muzejskom inventaru. Muzej navodi i „Les Nymphéas“ kao drugi naslov. Jedno platno, tri imena.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako je djelo ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena po narudžbi. Razlika se najbolje vidi na cvjetovima: boja stoji iznad platna i baca sitnu sjenu.

Koju mjeru da odaberem?

Iznad trosjeda 216 x 50 cm, iznad šire sofe 260 x 60 cm, za velik prazan zid 305 x 70 cm. Prije narudžbe izmjerite širinu namještaja iznad kojega će djelo visjeti.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta započnemo.

Kako mi djelo stiže?

Napeto na podokvir, zamotano u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, na vašu adresu. Ako ste naručili okvir, djelo uokvirujemo kod nas.

Što djelo kaže u jednoj rečenici?

Da je Monet iz ribnjaka izrezao osam i pol metara vodene površine i uklonio sve prema čemu bismo je mogli izmjeriti.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju. Od 1922. u državnom je vlasništvu jer ga je slikar darovao Francuskoj, pa za njega nema tržišne cijene koju bismo mogli navesti.

Koliko visoko da objesim djelo?

Sredinu platna nešto niže od uobičajenih 150 cm, otprilike u visini pogleda osobe koja sjedi. Prizor se gleda prema dolje na vodu, pa djeluje bolje ispod razine očiju nego iznad nje.

Je li djelo prikladno kao dar?

Jest, osobito za nekoga sa širokim, praznim zidom. Ako niste sigurni glede mjere, postoji poklon bon — obdareni motiv i mjeru bira sam.

• Motiv. Osam i pol metara širok isječak ribnjaka u Givernyju: lišće uz oba kraja, otvorena tamna voda u sredini, okomiti odrazi vrba preko lijeve trećine.
• Izvornik. Ulje na platnu, dva spojena panela, 850 x 200 cm, između 1914. i 1926., musée de l’Orangerie, inv. INV 20102.
• Naše. Šest mjera ili izrada po mjeri, od 130 x 30 do 350 x 80 cm; najveća je i dalje kraća od polovice izvornika.
• Vrijedi znati. Muzej ne navodi godinu — zapisuje raspon između 1914. i 1926., pa taj raspon navodimo i mi.