Claude Monet – Makovi kod Argenteuila

Makovi kod Argenteuila Monetovo je platno iz 1873.: obronak posut crvenim makovima, žena s plavim suncobranom i dijete koji prolaze kroz njega, a nad svime visoko nebo s raspršenim oblacima. Izvornik čuva Musée d’Orsay u Parizu. Kod nas je to ručno slikana reprodukcija, ulje na platnu, u devet mjera ili po vašoj mjeri, s fotografijom dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Makovi kod Argenteuila – Claude Monet

Što je prikazano?

Ljetno poslijepodne na livadi iznad Argenteuila, gdje je Monet tada živio. Niz obronak se od lijevog ruba spušta polje makova, a njime silaze dvije prilike: žena s tamnoplavim suncobranom i dijete sa slamnatim šeširom ispred nje. Desno se prostire svijetla trava, uz obzor red stabala i među njima kuća s crvenim krovom. Ova uljana slika nema ni događaja ni priče — zapis je jedne šetnje, i upravo je zato muzej vodi i pod drugim imenom, La promenade. Argenteuil je tada bio vikend-mjesto četvrt sata vlakom od Pariza, i upravo su zato prilike na livadi odjevene za šetnju, a ne za rad: ovo nije selo nego izlet.

Što je na platnu?

Gore lijevo, na rubu obronka, stoje još dvije prilike, manje od prvih: ista žena i isto dijete, naslikani drugi put, više i dalje. Zbog toga se livada čita kao put, a ne kao ploha — oko ide od gornjeg para prema donjem i time prijeđe udaljenost. Makovi nisu nacrtani nego naneseni kao pojedini crveni dodiri, gušći dolje lijevo i rjeđi prema sredini; među njima je trava zelena, žuta i mjestimice plavkasta. Nebo zauzima gornju trećinu i slikano je širokim bijelim i plavim potezima. Impresionistička slika ovdje je sastavljena od dviju suprotnosti: mirne vodoravnice obzora i nemirnog, raspršenog crvenila pod njom. Mak je inače korov: raste sam uz rubove žitnih polja i ne sadi se. Ono što vidimo dakle nije vrt nego ono što se na njivi pojavi bez čovjeka — i upravo je zato polje neravnomjerno.

Zašto je ova slika važna?

Zato što je bila među onima koje je Monet izložio na prvoj impresionističkoj izložbi. Tada je to bila neobična slika: bez dovršenih lica, bez crteža, s cvijećem koje je tek crvena točka. Umjetnička slika koja ne pripovijeda i ne dovršava bila je posjetitelju 1874. teška; danas je upravo ta lakoća razlog zbog kojeg motiv djeluje opušteno, a ne staro. Izložba na kojoj je prvi put prikazana bila je ona koja je pokretu dala ime — u proljeće 1874., u Nadarovu ateljeu u Parizu, bez žirija i bez nagrada. Od tridesetak izlagača gotovo nitko nije prodao ništa.

Tko su prilike na livadi?

Muzej ih imenuje, ali s ogradom koja je njegova, a ne naša: mlada žena sa suncobranom i dijete u prvom planu prema muzejskom zapisu su »sans doute«, dakle vjerojatno, Camille, slikareva supruga, i njihov sin Jean. Više od toga muzej ne kaže, pa nećemo ni mi. Sigurno je nešto drugo: prilike su na platnu dvaput, dolje velike i gore male, i upravo ta ponovljenost slici daje kretanje. Reprodukcija slike zato ne smije oba para naslikati jednako izrazito — gornji mora ostati tek naznačen.

Koji je ovo Monetov Argenteuil?

Argenteuil je Monetovo najviše slikano mjesto: u sedam godina ondje nastalo je više stotina platna. Šetnja uz rijeku jest — Šetalište kod Argenteuila; cestovni most preko Seine jest — Most u Argenteuilu; jedrilice u zaljevu jesu — Bazen u Argenteuilu. Kasnije se u Givernyju makovima vratio u drugom mjerilu — Makovo polje (Giverny). Oprez pri traženju: Makova polja kod Argenteuila u Metropolitanu drugo su platno, dvije godine mlađe i bez prilika u prvom planu. Monetov vrt u Argenteuilu 1872., s mladom ženom koja čita u travi dok sunce pada kroz lišće, je Proljeće.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Prvo ide nebo, zatim trava, i tek na kraju makovi — svaki kao vlastiti dodir, bez crteža ispod. Upravo se tu ručne kopije razlikuju: ako su makovi ravnomjerno raspoređeni, polje postaje uzorak; ako su raspoređeni kao na izvorniku, u gnijezdima i prazninama, ostaje livada. Na prvoj fotografiji dovršeno djelo stoji u sivosmeđoj letvici sa širokim krem unutarnjim rubom, još zamotano u zaštitnu foliju, na stolu u našoj radionici — tako vidite kako motiv djeluje s okvirom i kako je spreman za otpremu.

Svaka je slika ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena posebno za narudžbu. Na fotografiji se vidi da potezi stoje iznad površine; tiskana je reprodukcija glatka.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: za dnevni boravak uzmite 100 x 80 cm, za manji zid 65 x 50 cm, koje je od izvornika uže za 3 mm, a za veliki zid 130 x 100 ili 150 x 120 cm. Slika za dnevni boravak neka zauzme otprilike dvije trećine širine kauča ili komode. Srednje mjere 80 x 60, 90 x 70 i 110 x 90 cm pokrivaju većinu spavaćih soba i blagovaonica. Slika s ovim motivom svijetla je i prijazna, pa podnosi i uski hodnik, gdje je gledatelj vidi izbliza i primjećuje pojedine dodire.

Koliko visoko objesiti sliku: sredinu platna postavite otprilike 150 cm iznad poda. Motiv je vodoravan i miran, pa ga nemojte objesiti previsoko.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako nijedna od navedenih mjera ne odgovara, sliku radimo po mjeri — pošaljite širinu i visinu i javljamo cijenu i rok. Izvornik mjeri 65,3 x 50 cm, dakle omjer je otprilike 1,31 : 1. Slika na platnu napeta je na drveni podokvir, rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Na fotografiji je djelo u sivosmeđoj letvici s krem rubom; uz ovaj motiv dobro stoje i svijetle prirodne letvice.

Dostava i jamstvo

Naslikano djelo šaljemo u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Italiju i Mađarsku, umotano u zaštitnu foliju i u tvrdoj kutiji — upravo onako kako je na fotografiji. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog djela; ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo prije nego što izađe iz radionice. Ostale Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikanju i izboru motiva pišemo na našem blogu.

Ako sliku ne birate za sebe i niste sigurni koja će veličina odgovarati, na raspolaganju je poklon-bon: primatelj sam bira veličinu i motiv.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Musée d’Orsay u Parizu, pod inventarnim brojem RF 1676. Muzej ga je dobio 1906. donacijom Étiennea Moreau-Nélatona.

Iz koje je godine?

Iz 1873. Muzej navodi i mjeru, 50 cm visine i 65,3 cm širine, te tehniku, ulje na platnu.

Zašto su prilike na slici dvaput?

Zato što Monet nije slikao prizor nego put kroza nj. Donji je par blizu i velik, gornji daleko i malen; među njima je udaljenost koju oko prijeđe. Da je par samo jedan, livada bi bila ploha.

Što slika znači?

Ne pripovijeda priču i ne predstavlja ništa izvan sebe. Monet je naslikao svjetlo i boju ljetnog poslijepodneva na livadi iznad Argenteuila, gdje je tada živio; prilike na livadi manje su važne od crvenih dodira makova oko njih.

• Ručno slikano. Ulje na platnu, bez tiska i bez strojnog nanosa.
• Devet mjera ili po mjeri. Od 50 x 40 do 150 x 120 cm, među njima 65 x 50 cm, koje je od izvornika uže za 3 mm.
• Fotografija prije otpreme. Djelo vidite dovršeno i uokvireno prije nego što napusti radionicu.
• Podaci iz muzeja. Godina, mjera i inventarni broj zapisani su onako kako ih vodi Musée d’Orsay.