Claude Monet – Makovi kod Argenteuila

Makovi kod Argenteuila Monetovo je platno iz 1873.: obronak posut crvenim makovima, žena s plavim suncobranom i dijete koji prolaze kroz njega, a nad svime visoko nebo s raspršenim oblacima. Izvornik čuva Musée d’Orsay u Parizu. Kod nas je to ručno slikana reprodukcija, ulje na platnu, u devet mjera ili po vašoj mjeri, s fotografijom dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Makovi kod Argenteuila – Claude Monet

Što je prikazano?

Ljetno poslijepodne na livadi iznad Argenteuila, gdje je Monet tada živio. Niz obronak se od lijevog ruba spušta polje makova, a njime silaze dvije prilike: žena s tamnoplavim suncobranom i dijete sa slamnatim šeširom ispred nje. Desno se prostire svijetla trava, uz obzor red stabala i među njima kuća s crvenim krovom. Ova uljana slika nema ni događaja ni priče — zapis je jedne šetnje, i upravo je zato muzej vodi i pod drugim imenom, La promenade. Argenteuil je tada bio vikend-mjesto četvrt sata vlakom od Pariza, i upravo su zato prilike na livadi odjevene za šetnju, a ne za rad: ovo nije selo nego izlet.

Što je na platnu?

Gore lijevo, na rubu obronka, stoje još dvije prilike, manje od prvih: ista žena i isto dijete, naslikani drugi put, više i dalje. Zbog toga se livada čita kao put, a ne kao ploha — oko ide od gornjeg para prema donjem i time prijeđe udaljenost. Makovi nisu nacrtani nego naneseni kao pojedini crveni dodiri, gušći dolje lijevo i rjeđi prema sredini; među njima je trava zelena, žuta i mjestimice plavkasta. Nebo zauzima gornju trećinu i slikano je širokim bijelim i plavim potezima. Impresionistička slika ovdje je sastavljena od dviju suprotnosti: mirne vodoravnice obzora i nemirnog, raspršenog crvenila pod njom. Mak je inače korov: raste sam uz rubove žitnih polja i ne sadi se. Ono što vidimo dakle nije vrt nego ono što se na njivi pojavi bez čovjeka — i upravo je zato polje neravnomjerno.

Zašto je ova slika važna?

Zato što je bila među onima koje je Monet izložio na prvoj impresionističkoj izložbi. Tada je to bila neobična slika: bez dovršenih lica, bez crteža, s cvijećem koje je tek crvena točka. Umjetnička slika koja ne pripovijeda i ne dovršava bila je posjetitelju 1874. teška; danas je upravo ta lakoća razlog zbog kojeg motiv djeluje opušteno, a ne staro. Izložba na kojoj je prvi put prikazana bila je ona koja je pokretu dala ime — u proljeće 1874., u Nadarovu ateljeu u Parizu, bez žirija i bez nagrada. Od tridesetak izlagača gotovo nitko nije prodao ništa.

Tko su prilike na livadi?

Muzej ih imenuje, ali s ogradom koja je njegova, a ne naša: mlada žena sa suncobranom i dijete u prvom planu prema muzejskom zapisu su »sans doute«, dakle vjerojatno, Camille, slikareva supruga, i njihov sin Jean. Više od toga muzej ne kaže, pa nećemo ni mi. Sigurno je nešto drugo: prilike su na platnu dvaput, dolje velike i gore male, i upravo ta ponovljenost slici daje kretanje. Reprodukcija slike zato ne smije oba para naslikati jednako izrazito — gornji mora ostati tek naznačen.

Koji je ovo Monetov Argenteuil?

Argenteuil je Monetovo najviše slikano mjesto: u sedam godina ondje nastalo je više stotina platna. Šetnja uz rijeku jest — Šetalište kod Argenteuila; željezni most preko Seine jest — Most u Argenteuilu; jedrilice u zaljevu jesu — Bazen u Argenteuilu. Kasnije se u Givernyju makovima vratio u drugom mjerilu — Makovo polje (Giverny). Oprez pri traženju: Makova polja kod Argenteuila u Metropolitanu drugo su platno, dvije godine mlađe i bez prilika u prvom planu.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Prvo ide nebo, zatim trava, i tek na kraju makovi — svaki kao vlastiti dodir, bez crteža ispod. Upravo se tu ručne kopije razlikuju: ako su makovi ravnomjerno raspoređeni, polje postaje uzorak; ako su raspoređeni kao na izvorniku, u gnijezdima i prazninama, ostaje livada. Na prvoj fotografiji dovršeno djelo stoji u sivosmeđoj letvici sa širokim krem unutarnjim rubom, još zamotano u zaštitnu foliju, na stolu u našoj radionici — tako vidite kako motiv djeluje s okvirom i kako je spreman za otpremu.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: za dnevni boravak uzmite 100 x 80 cm, za manji zid 65 x 50 cm, što je ujedno mjera izvornika, a za veliki zid 130 x 100 ili 150 x 120 cm. Slika za dnevni boravak neka zauzme otprilike dvije trećine širine kauča ili komode. Srednje mjere 80 x 60, 90 x 70 i 110 x 90 cm pokrivaju većinu spavaćih soba i blagovaonica. Zidna slika s ovim motivom svijetla je i prijazna, pa podnosi i uski hodnik, gdje je gledatelj vidi izbliza i primjećuje pojedine dodire.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako nijedna od navedenih mjera ne odgovara, sliku radimo po mjeri — pošaljite širinu i visinu i javljamo cijenu i rok. Izvornik mjeri 65,3 x 50 cm, dakle omjer je otprilike 1,31 : 1. Slika na platnu napeta je na drveni podokvir, rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Na fotografiji je djelo u sivosmeđoj letvici s krem rubom; uz ovaj motiv dobro stoje i svijetle prirodne letvice.

Dostava i jamstvo

Naslikano djelo šaljemo u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Italiju i Mađarsku, umotano u zaštitnu foliju i u tvrdoj kutiji — upravo onako kako je na fotografiji. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog djela; ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo prije nego što izađe iz radionice. Ostale Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikanju i izboru motiva pišemo na našem blogu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Musée d’Orsay u Parizu, pod inventarnim brojem RF 1676. Muzej ga je dobio 1906. donacijom Étiennea Moreau-Nélatona.

Iz koje je godine?

Iz 1873. Muzej navodi i mjeru, 50 cm visine i 65,3 cm širine, te tehniku, ulje na platnu.

Je li »Coquelicots ; La promenade« ista slika?

Jest, i to je službeno ime koje vodi muzej: djelo ima dva naslova istodobno. Na engleskom je Poppies near Argenteuil, na njemačkom Mohnfeld bei Argenteuil, na talijanskom Papaveri vicino ad Argenteuil, a na mađarskom Pipacsmező Argenteuil közelében.

Je li ovo tisak?

Nije. Svaka je slika ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena posebno za narudžbu. Na fotografiji se vidi da potezi stoje iznad površine; tiskana je reprodukcija glatka.

Koju mjeru odabrati?

Želite li djelo u veličini izvornika, odaberite 65 x 50 cm. Inače izmjerite širinu namještaja ispod zida i uzmite otprilike dvije trećine te širine.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Rad po mjeri kod nas je uobičajen; pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta počnemo.

Kako se slika dostavlja?

Napeta na podokviru, umotana u zaštitnu foliju i u tvrdoj kutiji. Ako ste naručili okvir, djelo je uokvireno već kod nas, kao na fotografiji.

Zašto su prilike na slici dvaput?

Zato što Monet nije slikao prizor nego put kroza nj. Donji je par blizu i velik, gornji daleko i malen; među njima je udaljenost koju oko prijeđe. Da je par samo jedan, livada bi bila ploha.

Koliko visoko objesiti sliku?

Sredinu platna postavite otprilike 150 cm iznad poda. Motiv je vodoravan i miran, pa ga nemojte objesiti previsoko.

Jesu li makovi doista samo točke?

Jesu — izbliza su pojedini crveni dodiri bez oblika. Tek s dva metra udaljenosti slažu se u cvijeće, i upravo je to 1874. kod ove slike bilo najspornije.

Je li slika prikladna za dar?

Jest, a ako ne znate koju mjeru odabrati, postoji poklon-bon — obdareni motiv i mjeru bira sam.

• Ručno slikano. Ulje na platnu, bez tiska i bez strojnog nanosa.
• Devet mjera ili po mjeri. Od 50 x 40 do 150 x 120 cm, među njima 65 x 50 cm, mjera izvornika.
• Fotografija prije otpreme. Djelo vidite dovršeno i uokvireno prije nego što napusti radionicu.
• Podaci iz muzeja. Godina, mjera i inventarni broj zapisani su onako kako ih vodi Musée d’Orsay.