Claude Monet – Lokvanje – Vedro jutro s vrbama

Lokvanje – Vedro jutro s vrbama naša su ručno slikana reprodukcija jednog od najvećih zidnih panoa iz Monetova ciklusa Nymphéas: pojas ribnjaka u Givernyju širok dvanaest i tri četvrt metra, preko kojeg s gornjeg ruba vise vrbove grane, dva debla stoje svako uz svoju stranu, a sredina ostaje otvorena voda bez neba i obzora. Izvornik mjeri 1275 x 200 cm, sastavljen je od tri spojena panoa ulja na platnu zalijepljenom na zid, a muzej ga datira između 1914. i 1926. i čuva pod inventarnim brojem INV 20106 u muzeju musée de l’Orangerie u Parizu. Slikamo ga u četiri veličine ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Lokvanje – Vedro jutro s vrbama – Claude Monet

Što je na platnu?

Platno je iznimno dugo i nisko: širina je otprilike šest i pol puta veća od visine. Vidi se samo vodena površina, gledana odozgo i pomalo ukoso. S gornjeg ruba cijelom dužinom vise vrbove grane — tanki nizovi maslinastozelenih i sivoplavih poteza koji padaju poput zavjese i pri dnu se rasprše u vodu. Kroz tu zavjesu rastu dva debla. Prvo stoji otprilike na petini dužine od lijevog ruba, vitko je i blago nagnuto, naslikano u smeđim, ljubičastim i sivim pojasevima. Drugo stoji bliže desnom rubu, deblje je i razgranato, a jedna se grana odvaja prema gore i ulijevo. Između njih se otvara široka, gotovo prazna ploha vode u blijedoplavoj, lila i bjelkastoj boji. Listovi lokvanja skupljaju se u tri gnijezda: dolje lijevo uz prvo deblo, u tankoj vodoravnoj crti preko sredine i dolje desno. Među listovima sjede pojedinačni cvjetovi, bijeli i blijedoružičasti, svaki nanesen kao kratak, debeo dodir boje. Ova uljana slika nema ni neba ni obale, pa oko nema ničega čime bi izmjerilo dubinu.

Zašto je sredina platna prazna?

Zato što upravo praznina drži prizor na okupu. Debla su postavljena blizu obaju krajeva i djeluju kao okomita omeđenja; sve između njih otvorena je voda. Da ih je više i da stoje ravnomjerno, platno bi se raspalo u niz jednakih prizora. Kako ih je dva i stoje razmaknuto, gledatelj između njih putuje — a to putovanje traje onoliko koliko je platno dugo. Vrbove grane pritom rade drugi posao: padaju s gornjeg ruba i zatvaraju prizor odozgo, tako da se pogled ne može podignuti prema nebu, kojeg ionako nema. Ostaje neobičan dojam da gledamo ravno dolje u vodu i istodobno kroz nešto što visi pred nama. Umjetnička slika s takvim rasporedom djeluje smireno, a ne prazno.

Čega na ovom platnu nema?

Nema neba, nema obzora, nema obale, nema mosta, nema čamca i nema čovjeka. Muzej u svojem zapisu djelo označava jednostavno kao sliku i među materijalima navodi uljanu boju, drvo i platno — nigdje se ne spominje nijedna osoba ni nijedna građevina. Odsutnost je ovdje odluka, a ne manjak. Kad je Monet uklonio sve što bi moglo poslužiti kao mjerilo — kuću, put, figuru, crtu obzora — ostala je samo površina na kojoj se ne može prosuditi koliko je što daleko. Impresionistička slika koja gledatelju oduzme sva mjerila prisiljava ga da gleda samo tu površinu. Vrbe su jedini trag svijeta izvan vode, a i njih vidimo samo kao grane i kao debla koja voda okružuje sa svih strana.

Podaci iz muzejskog zapisa

Djelo je u pariškom muzeju Orangerie zavedeno pod inventarnim brojem INV 20106 i izloženo u dvorani 03. U inventaru nosi naslov »Le Matin clair aux saules«, a kao drugi naslov navedeno je »Les Nymphéas«. Mjere su zapisane kao visina 200 i dužina 1275 cm; kod nas je u tablici prva širina. Opis kaže da je riječ o tri uljana panoa spojena jedan uz drugi, na platnu zalijepljenom na zid. Usporedni zapis vodi Wikidata pod oznakom Q28797618 i s muzejem se slaže u inventarnom broju, u zbirci, u slikaru i u objema mjerama do milimetra; djelo nosi i oznaku Joconde 000PE003982. Godinu namjerno ne navodimo. Muzej sam piše raspon »između 1914. i 1926.«, dok je Wikidatina godina zapisana s točnošću stoljeća, a ne godine; njezine su granice upravo 1914. i 1926. Gdje se izvori ne slažu oko godine, navodimo raspon koji ustanova tvrdi, a ne godinu koju ne tvrdi nitko.

Put djela od slikara do Orangerie

Muzejski zapis navodi tri postaje i nijednu više. Godine 1922. djelo je prešlo u vlasništvo francuske države kao slikarova donacija; darovnica je od 12. travnja 1922., a odluka o odobrenju od 14. lipnja iste godine. Zatim je zabilježen musée du Luxembourg u Parizu. Godine 1927. djelo je prešlo u musée de l’Orangerie, gdje je i danas. Ono što među tim postajama nedostaje — kada su točno panoi napustili slikarevu radionicu i gdje su bili u međuvremenu — zapis ne kaže, pa to ne kažemo ni mi.

Motiv među Monetovim djelima kod nas

Iz istog ciklusa i iste pariške zbirke jesu Lokvanje – Zeleni odrazi; muzej ih vodi pod brojem INV 20102, mjere 850 x 200 cm i sastavljene su od dva spojena panoa, što je vidljivo iz njihova muzejskog zapisa. Oprez s imenom: muzej u istoj zbirci vodi i pano naslovljen »Le Matin aux saules«, dakle bez riječi clair, a to nije isto djelo. Samo stablo, bez ribnjaka oko njega, prikazuje Žalosna vrba. Isti ribnjak u kvadratnom formatu nudi platno Lokvanje, a prizor s arhitekturom Ribnjak s lokvanjima (Japanski most).

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Na prvoj fotografiji djelo visi na bijelom zidu, snimljeno ukoso slijeva, tako da se platno udaljava u dubinu i vidi se koliko je pojas doista dug; gore desno u snimku ulazi drveni strop. Na drugoj fotografiji ista je postava snimljena sa suprotne strane, ukoso zdesna — dva stajališta, isto platno, i tek obje zajedno govore kako se tako dugo djelo ponaša na stvarnom zidu. Na trećoj fotografiji izbliza je snimljen ugao: sivosmeđi plutajući okvir, tamna pukotina između okvira i platna te obojeni rub platna. Na četvrtoj fotografiji površina je snimljena sasvim izbliza — tkanje platna, potezi debla u smeđoj, oker i ljubičastoj boji, sa strana listovi i ružičasti cvijet koji stoji iznad podloge. Tiskana reprodukcija slike to ne može. Sve četiri fotografije pokazuju ono što dobivate: platno naslikano kistom i fotografirano prije otpreme.

Koja veličina za koji zid?

Kratak odgovor: 250 x 39 cm iznad dvosjeda, 300 x 47 cm iznad duže garniture, 200 x 31 cm u hodnik. Dostupne su četiri veličine: najmanja je uski naglasak iznad komode ili u prolazu, srednje dvije uobičajene su mjere iznad sjedeće garniture, a 350 x 55 cm namijenjena je velikom praznom zidu. Sve četiri zadržavaju omjer izvornika, pa i najveća ostaje pojas i ne postaje obična slika za dnevni boravak. Zidna slika takvog omjera traži svijetlu podlogu: na tamnom zidu blijeda voda gubi upravo ono svjetlo po kojem je prizor dobio ime.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Ako nijedna od četiri veličine ne odgovara vašem prostoru, djelo slikamo u mjeri koju odredite sami — pošaljite širinu i visinu, pa vam javljamo cijenu i rok. Rad po mjeri zadržava omjer stranica, što je kod ovako izduženog formata važnije nego inače: već nekoliko centimetara veće visine i pojas vode pretvara se u običan krajolik. Platno je napeto na drveni podokvir i rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Pristaje mu uska siva ili tamna letvica, kakvu vidite na našim snimkama; širok okvir vodi oduzima svjetlo.

Dostava i jamstvo

Slika na platnu putuje u šesnaest država Europske unije — među ostalima u Sloveniju, Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Italiju i Mađarsku — zamotana u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, kod najvećih mjera u dovoljno dugoj kutiji. Rok izrade je 15 do 45 dana, kod najvećih mjera bliže gornjoj granici. Fotografiju dovršenog platna dobivate prije otpreme: ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo dok je djelo još u radionici. Druge Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikanju pišemo na našem blogu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U muzeju Orangerie u Parizu, inventarni broj INV 20106, dvorana 03. Budući da je platno zalijepljeno na zid, muzej ga ne pomiče kao djelo na štafelaju.

Ima li na platnu ljudi?

Nema. Muzejski zapis navodi samo sliku, uljanu boju, drvo i platno; nijednu osobu, nijednu građevinu i nijednu životinju.

Je li »Le Matin clair aux saules« isto djelo?

Jest — to je naslov pod kojim je djelo zapisano u muzejskom inventaru. Muzej navodi i »Les Nymphéas« kao drugi naslov. Jedno platno, tri imena.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako je djelo ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena po narudžbi. Razlika se vidi na cvjetovima: boja stoji iznad platna i baca sitnu sjenu.

Koju veličinu odabrati?

Iznad dvosjeda 250 x 39 cm, iznad duže garniture 300 x 47 cm, za veliki prazan zid 350 x 55 cm. Prije narudžbe izmjerite širinu namještaja iznad kojeg će djelo visjeti.

Mogu li dobiti veličinu koje nema na popisu?

Možete. Pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta započnemo.

Kako djelo stiže do mene?

Napeto na podokvir, zamotano u foliju i u čvrstoj ambalaži, na vašu adresu. Ako ste naručili okvir, djelo uokvirujemo kod nas.

Što slika kaže u jednoj rečenici?

Da je Monet između dvije vrbe uhvatio gotovo trinaest metara vodene površine i uklonio sve čime bi se ona mogla izmjeriti.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju. Od 1922. u državnom je vlasništvu jer ga je slikar darovao Francuskoj, pa za njega nema tržišne cijene koju bismo mogli navesti.

Koliko visoko objesiti djelo?

Sredinu platna nešto niže od uobičajenih 150 cm, otprilike u visini pogleda osobe koja sjedi: prizor je gledan nadolje na vodu i bolje djeluje ispod razine očiju.

Je li djelo prikladno za poklon?

Jest, osobito za nekoga sa širokim zidom. Ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon bon — obdareni sam bira motiv i veličinu.

• Motiv. Pojas ribnjaka u Givernyju širok gotovo trinaest metara: vrbove grane s gornjeg ruba, dva debla uz strane, između njih otvorena voda s listovima i cvjetovima.
• Izvornik. Ulje na platnu, tri spojena panoa, 1275 x 200 cm, između 1914. i 1926., musée de l’Orangerie, inv. INV 20106.
• Naše. Četiri veličine ili izrada po vašoj mjeri, od 200 x 31 do 350 x 55 cm; i najveća je kraća od trećine izvornika.
• Vrijedi znati. Muzej ne navodi godinu — zapisuje raspon između 1914. i 1926., i taj raspon navodimo i mi. Pazite i na gotovo jednak naslov bez riječi clair, koji pripada drugom panou.