Opis

Topole su ručno slikana reprodukcija Monetova platna iz 1891.: četiri vitka stabla dižu se preko cijele visine kvadratnog platna, a iza njih se drvored uz rijeku Epte kraj Givernyja povlači u daljinu. Izvornik mjeri 81,6 x 81,9 cm, ulje je na platnu, dolje lijevo potpisano i datirano »Claude Monet 91«, a čuva ga Metropolitan Museum of Art u New Yorku pod inventarnim brojem 29.100.110. Kod nas nastaje u osam kvadratnih mjera od 60 x 60 cm do 180 x 180 cm ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.
| Naslov: | Topole |
| Drugi naslovi: | The Four Trees · Les Quatre Arbres |
| Slikar: | Claude Monet (1840–1926) |
| Godina nastanka: | 1891., potpis »Claude Monet 91« dolje lijevo |
| Izvorna veličina: | 81,6 cm x 81,9 cm |
| Izvorna tehnika: | Ulje na platnu |
| Stil slikanja: | Impresionizam |
| Nalazi se: | Metropolitan Museum of Art, New York (inv. br. 29.100.110) |
| Naša reprodukcija: | Ručno slikano ulje na platnu, osam kvadratnih mjera ili po mjeri |
Topole – Claude Monet
Što je na platnu?
Platno je kvadratno; preko cijele visine dižu se četiri vrlo vitka stabla, razmaknuta gotovo jednako. Naslikana su kao uske tamnosmeđe i ljubičaste okomice uz koje se drže plavkasti čuperci lišća; nijedno ne staje ispod gornjeg ruba — sva četiri idu preko. Nebo iza njih blijedo je plavozeleno i nije glatko: naneseno je kratkim, jasno vidljivim potezima. Lijevo u pozadini je masa zlatnožutog jesenskog lišća, jedina topla ploha prizora. Preko donje polovice teče širok kosi pojas tamnoplavih i ljubičastih poteza koji se prema desno spušta: to je isti drvored koji se u daljini povlači uz rijeku. Ispod njega je voda, blijedozelena i ružičasta, u kojoj se debla nastavljaju prema dolje kao mekše okomice; dolje na sredini stoji mali zeleni grm.
Gdje i kada je prizor nastao?
Uz rijeku Epte kraj Givernyja, ljeti i u jesen 1891., na otvorenom i pred motivom — en plein air. Metropolitan u svojem zapisu navodi da je Monet tog ljeta i te jeseni naslikao cijeli niz pogleda na te topole; neka je platna radio s obale, a ovo iz plitkog čamca posebno opremljenog utorima za više platna odjednom. Muzejski zvučni vodič dodaje da je takvih pogleda dvadeset i četiri. Način rada bio je nemilosrdan: na jednom je platnu radio samo dok je trajao učinak koji je lovio, zatim bi ga odložio i uzeo sljedeće. Zato je svako platno drugi trenutak te sezone. Upravo taj serijski postupak ono je što impresionistička slika donosi slikarstvu: ne motiv, nego vrijeme.
Zašto je ovo platno važno?
Zbog dviju stvari, obje zapisane u muzejskim izvorima. Prva je sudbina samih stabala: selo Limetz na drugoj obali Epte odlučilo je topole prodati na dražbi za drvo, a slikar se umiješao kako bi niz mogao dovršiti. Metropolitan piše da je platio mjesnom trgovcu drvom da stabla ostanu stajati dok on ne završi; Scottish National Gallery u Edinburghu, koja čuva drugo platno iz istog niza, isti događaj opisuje malo drukčije — da je Monet stabla u partnerstvu s trgovcem drvom kupio na dražbi. Navodimo oba zapisa upravo zato što se razlikuju. Druga je stvar izložbena: topole su, kao i stogovi sijena, prvi put pokazane kao niz, a petnaest ih je 1892. izloženo u Parizu. Reprodukcija slike kakvu slikamo potječe, dakle, iz jednog od prvih ciklusa u kojima je vrijedila cjelina.
Što prizor znači?
Isti je drvored na platnu dvaput i u dva mjerila istodobno. Četiri debla sprijeda pojedinačna su, mjerljiva, gotovo arhitektonska; isti niz stabala u pozadini samo je još pojas boje bez pojedinačnih oblika. Upravo zato prizor djeluje dublje nego što bi se od kvadrata očekivalo — udaljenost nosi razlika između crteža i mase, a ne perspektiva i ne obzor. Nebo nije pozadina nego ravnopravna ploha, naslikana jednakom gustoćom poteza kao lišće. Kako se stabla nastavljaju u odrazu, donja je polovica jednako gusta kao gornja i oko nema gdje otpočinuti. Takva je uljana slika stoga i vježba iz ravnoteže toplog i hladnog: zlatnožuto lijevo, plavoljubičasto preko sredine, blijedozeleno gore.
Put djela od slikara do Metropolitana
Muzejski zapis navodi četiri postaje prije ostavštine — dvije trgovine i dva privatna vlasnika — i nijednu više. Prva je trgovina Knoedler u New Yorku, koja je djelo držala do 1893. pod skladišnim brojem 7287; na njezinoj dražbi kod American Art Association u New Yorku 14. travnja 1893. prodano je pod naslovom »The Four Trees (Poplar Series)« za 1.175 dolara. Kupac je bila galerija Durand-Ruel u New Yorku, koja je platno vodila pod skladišnim brojem 1063 i 12. siječnja 1895. prodala ga Havemeyerovima. Gospodin i gospođa H. O. Havemeyer imali su ga od 1895. do njegove smrti 1907., a zatim Louisine W. Havemeyer sama do svoje smrti 1929. Iste je godine njezinom ostavštinom došlo u Metropolitan, gdje je danas izloženo u dvorani 819. Gdje je bilo prije 1893., zapis ne kaže, pa to ne kažemo ni mi.
Topole među ostalim motivima sa stablima kod nas
Iz istog niza i s istog dijela rijeke jest platno »Poplars on the Epte«, koje čuva Scottish National Gallery u Edinburghu pod inventarnim brojem NG 1651; mjeri 82 x 81,4 cm, dakle gotovo je jednako kvadratno kao ovo, i baš ih je zato najlakše zamijeniti. Drugi pogled na isti drvored — uspravan, s veće udaljenosti i s vidljivim zavojem — nosi Red topola. Stabla uz vodu kao skupina prikazana su u djelu Vrbe, a pojedinačno stablo u djelu Žalosna vrba. Kad voda preuzme glavnu ulogu, a drveće ostane samo odraz, nastaje Jutro na Seini kraj Givernyja.
Kako nastaje naša ručno slikana verzija?
Ovo je slika na platnu koja nastaje kistom i uljanim bojama, a ne pisačem. Na prvoj fotografiji dovršeno platno stoji na drvenom stalku u našoj radionici, među uzorcima okvira s obje strane: još neuokvireno i već napeto, neposredno prije posljednjeg pregleda; jednako nastaje i jednako se prije otpreme fotografira i vaš primjerak. Vidi se i ono što tisak ne može. Plavi pojas krošanja nanesen je debelo i razigrano, a nebo tanjim, smirenijim potezima, pa se pojas krošanja pri prolasku mijenja više nego nebo. Tisak polaže boju u jednako tanak sloj i zato je posvuda jednako gladak. Budući da je riječ o ručnom radu, svaki se primjerak malo razlikuje i svaka je ručno slikana kopija svoja.
Koja mjera za koji zid?
Kratak odgovor: 82 x 82 cm ako želite mjeru izvornika, a 100 x 100 cm iznad kauča. Na raspolaganju je osam kvadratnih mjera. 60 x 60 cm i 70 x 70 cm idu u hodnik, na stubište ili na uži zid među vratima; 82 x 82 cm najbliže je izvorniku, koji mjeri 81,6 x 81,9 cm, i stoga je najvjernije rješenje; 90 x 90 cm i 100 x 100 cm uobičajene su iznad komode ili uz blagovaonički stol i najčešća su slika za dnevni boravak; 120 x 120 cm, 150 x 150 cm i 180 x 180 cm namijenjene su velikim zidovima na kojima okomice dobivaju svoju pravu visinu. Kvadrat ne traži širok zid, nego sredinu. Kako su plava i zlatna jake, takva umjetnička slika podnosi i obojen zid, a najbolje djeluje na bijelom. Kao zidna slika najmirnija je na sredini svojega zida.
Izrada po mjeri, podokvir i okvir
Ako nijedna od osam mjera ne odgovara vašem prostoru, djelo slikamo u mjeri koju sami odredite — pošaljite širinu i visinu, pa vam javimo cijenu i rok. Izrada po mjeri zadržava omjer stranica: rastegne li se kvadrat u širinu, debla prestaju biti vitka. Platno je napeto na drveni podokvir, a rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Za izbor okvira dostupna je 3D aplikacija — namijenjena je isključivo izboru okvira i djelo u vašem prostoru ne prikazuje. Pogled na djelo baš na vašem zidu zasebna je usluga smještaja u prostor.
Dostava i jamstvo
Djelo nastaje po narudžbi u našem ateljeu, pa je rok izrade 15 do 45 dana, kod najvećih mjera bliže gornjoj granici. Otpremamo ga napeto na podokvir, zamotano u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, uokvireno ako ste okvir odabrali. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu: ako na njoj nešto ne odgovara, ispravljamo dok je djelo još kod nas. Za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratima. Ostale Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikaru i izboru motiva pišemo na našem blogu.
Često postavljana pitanja
Gdje je izvornik?
U Metropolitan Museum of Art u New Yorku, inventarni broj 29.100.110, izložen u dvorani 819.
Je li na platnu netko od ljudi?
Nije. Samo četiri topole, drvored, voda s odrazima i mali grm — nijedna osoba i nijedna građevina.
Je li »The Four Trees« isto djelo?
Jest. Tako ga vodi Metropolitan, a na izložbi kod Durand-Ruela 1892. navedeno je kao »Les 4 Arbres«. Jedno platno, više imena.
Je li ovo tisak?
Nije. Svako platno slikamo uljanim bojama po narudžbi; potezi kista se vide i opipaju, a pojas krošanja stoji iznad tkanja platna.
Koja je mjera prava za mene?
82 x 82 cm poklapa se s izvornikom, 100 x 100 cm ide iznad kauča, 60 x 60 cm u hodnik. Prije narudžbe izmjerite širinu namještaja ispod njega.
Je li moguća mjera koje nema na popisu?
Jest. Pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta započnemo.
Kako djelo stiže do mene?
Napeto na podokvir, zamotano u zaštitnu foliju i u čvrstoj ambalaži, na vašu adresu. Ako ste naručili okvir, djelo uokvirujemo kod nas.
Što djelo kaže u jednoj rečenici?
Da je isti drvored na jednom platnu dvaput — sprijeda kao četiri crtane okomice, u pozadini kao pojas boje bez oblika.
Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?
Nije na prodaju; od 1929. je u javnoj zbirci. Jedina cijena koju muzejski zapis navodi potječe iz 1893., kada je platno u New Yorku prodano za 1.175 dolara; današnje tržišne cijene nema.
Kako visoko objesiti djelo?
Sredinu platna 145 do 150 cm od poda, iznad kauča 15 do 25 cm iznad naslona.
Je li djelo prikladno za poklon?
Jest, osobito za nekoga s kvadratnim zidom. Ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon bon — obdareni motiv i mjeru bira sam.
- Motiv. Četiri vitka debla preko cijele visine kvadratnog platna, kosi plavoljubičasti pojas krošanja preko sredine, dolje voda s odrazima.
- Izvornik. Ulje na platnu, 81,6 x 81,9 cm, 1891., potpisano dolje lijevo, Metropolitan Museum of Art, inv. br. 29.100.110.
- Naše. Osam kvadratnih mjera od 60 x 60 do 180 x 180 cm ili djelo po mjeri; 82 x 82 cm gotovo je jedan naprama jedan s izvornikom.
- Vrijedi znati. Selo Limetz odlučilo je topole prodati na dražbi za drvo, a slikar se umiješao kako bi niz mogao dovršiti.









































