Claude Monet – Žene u vrtu

Žene u vrtu veliko je Monetovo platno iz otprilike 1866.: četiri žene u bijelim ljetnim haljinama u sjeni stabla, jedna sjedi na travi s golemom suknjom, druga se udaljava pješčanom stazom. Izvornik, visok 2,55 metra, čuva Musée d’Orsay u Parizu. Kod nas je to ručno slikana reprodukcija, ulje na platnu, u osam mjera ili po vašoj mjeri, s fotografijom dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Žene u vrtu – Claude Monet

Što je prikazano?

Ljetno prijepodne u vrtu, četiri žene i nikakve priče. Lijevo stoji žena u bijeloj haljini sa sitnim zelenim prugama, iza nje druga u krem haljini s nizom bijelih gumba, koja buket crvenog i žutog cvijeća drži tik pred licem. U prvom planu treća sjedi na travi; njezina bijela suknja s vezenim ornamentima razlijeva se preko donje trećine platna, uz vrat ima žutu vrpcu, u ruci mali buket, a iza nje svijetli suncobran. Desno se četvrta, u bijeloj haljini s tamnim točkama, udaljava pješčanom stazom i rukom poseže za granom. Ova uljana slika nema ni prizora ni događaja: ima svjetlo, haljine i sjenu.

Kakvo je platno?

Platno je uspravno i 2,55 metara visoko, što je za vrtni prizor neobično — takav je format tada bio namijenjen povijesnim slikama i portretima važnih ljudi. Sredinu zauzima mlado stablo svijetla debla; nad njim i iza njega gusto tamno zelenilo, kroz koje se gore desno pokazuje komad plavog neba. Bijele su haljine glavni događaj: nisu naslikane bijelo, nego u sivim, plavkastim i žućkastim tonovima, jer su u sjeni, dok sunce pada tek u pojedinim mrljama. Impresionistička slika ovdje se rodila iz jednostavne zamisli — da sjena nije siva nego obojena. Kroz donji desni ugao prolazi svijetla šljunčana staza: ona je jedina crta koja gledatelja uvodi u prizor i ujedno jedino mjesto na kojem sunce pada slobodno. Dolje desno platno je potpisano.

Zašto je platno tako veliko?

Zato što je Monet htio da prizor iz svakodnevice dobije mjeru koja je pripadala slikama povijesnih tema. Platno je naslikao na otvorenom, u vrtu, a muzej sam piše što je to tražilo: da bi radio na otvorenom, trebalo je u tlu iskopati jarak i platno u njega spuštati koloturom, kako bi i gornji dio slikao s istoga gledišta. Izazov je, kaže muzejski zapis, bio dvostruk — rad na otvorenom i veliki format inače namijenjen za vrtni prizor tada nije dolazio u obzir. Sljedećeg je ljeta istu zamisao — figure u vrtu, naslikane na otvorenom — ponovio manje i svjetlije: Vrt u Sainte-Adresse u Metropolitanu — isto djelo kod nas stoji kao Terasa uz more, Sainte-Adresse.

Što se sa slikom događalo poslije?

Platno je dovršeno u ateljeu, a žiri Salona odbio ga je 1867.: uz to što slika nema priče, zamjerio joj je vidljiv potez, u kojem je vidio nemar. Put natrag do slikara i dalje do države muzej navodi redom. U svibnju 1867. sliku je od Moneta otkupio prijatelj Frédéric Bazille; nakon Bazilleove smrti bila je do 1876. kod njegovih roditelja, koji su je te godine prepustili Édouardu Manetu u zamjenu za Renoirov portret njihova sina. Od Maneta ju je iste godine dobio Monet, u zamjenu za jedno Manetovo platno, i ostala je kod njega četrdeset pet godina — između 1882. i 1887. na čuvanju kod trgovca Durand-Ruela. Godine 1921. kupila ju je francuska država, i to od Moneta, za muzej Luxembourg: »kupnja od Clauda Moneta, 1921.«. Slika koju je Salon odbio ušla je u državnu zbirku iz ruku svojega već slavnog slikara — a u Musée d’Orsay stigla je tek 1986., sto dvadeset godina nakon nastanka.

Tko su žene na slici?

Muzej to kaže izravno: za tri figure na lijevoj strani pozirala je Camille Doncieux, tada Monetova družica i poslije supruga. Za četvrtu, onu uz stazu, imena ne navodi. Lica su neodređena i, kako piše muzej, ne mogu se čitati kao portreti — Monet nije slikao ljude nego tkaninu, svjetlo i sjenu. Reprodukcija slike zato mora sačuvati upravo to: lica meka, haljine precizne. Camille se u našoj ponudi vraća još triput, dvaput za života: Ručak i Žena sa suncobranom. Kasnija žena sa suncobranom iz 1886. više nije ona nego Suzanne Hoschedé: Žena s suncobranom (okrenuta ulijevo). Posljednji put Camille Monet na smrtnoj postelji.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Ovo je među najzahtjevnijim motivima koje naručujete, i to ne zbog veličine: bijele haljine treba naslikati bez bijele boje. Slikar prvo postavlja tamno zelenilo, jer ono određuje koliko svijetle haljine smiju biti, zatim haljine u sivo-plavim i žućkastim tonovima, i tek na kraju pojedine sunčane mrlje, koje su jedino pravo bijelo na platnu. Ako se bijela nanese prerano, prizor se spljošti i sjena nestane. Upravo se po tom redoslijedu ručno slikana umjetnička slika razlikuje od otiska.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: za dnevni boravak uzmite 120 x 150 cm, za manji zid 80 x 100 cm, a za veliki otvoreni zid 160 x 200 cm. Dostupno je i 205 x 255 cm, dakle mjera izvornika — to je slika za stubište ili visok prostor, a ne za prosječnu sobu. Slika za dnevni boravak neka zauzme otprilike dvije trećine širine kauča. Zidna slika s ovim motivom uspravna je i traži visinu: iznad niskog namještaja djeluje bolje nego među policama.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako nijedna od navedenih mjera ne odgovara, sliku radimo po mjeri — pošaljite širinu i visinu i javljamo cijenu i rok. Izvornik mjeri 205 x 255 cm, dakle omjer je otprilike 1 : 1,24. Slika na platnu napeta je na drveni podokvir, rubovi su oslikani, pa ni bez okvira ne izgleda nedovršeno. Kod najvećih mjera platno možemo poslati smotano u tuljcu i napnete ga na licu mjesta; recite unaprijed da podokvir pripremimo odvojeno.

Dostava i jamstvo

Naslikano djelo šaljemo u šesnaest zemalja Europske unije, među njima u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Italiju i Mađarsku, umotano u zaštitnu foliju i u tvrdoj kutiji. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog djela; ako na njoj nešto ne odgovara, popravljamo prije nego što izađe iz radionice. Rok izrade kod velikih je mjera dulji. Ostale Monetove motive naći ćete u galeriji Claude Monet, a o slikanju i izboru motiva pišemo na našem blogu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Musée d’Orsay u Parizu, pod inventarnim brojem RF 2773. Kupila ga je 1921. francuska država, izravno od Moneta i za muzej Luxembourg; muzeju Orsay dodijeljen je tek 1986.

Iz koje je godine?

Muzej ga datira s »oko 1866.« i u zapisu dodaje da je datacija nesigurna te da je možda riječ o 1867. I mi pišemo isto, jer precizniju godinu muzej ne tvrdi.

Je li »Femmes au jardin« ista slika?

Jest, to je francusko ime istoga djela; na engleskom je Women in the Garden, na njemačkom Frauen im Garten, na talijanskom Donne in giardino, a na mađarskom Nők a kertben.

Je li ovo tisak?

Nije. Svaka je slika ručno slikana kopija, ulje na platnu, izrađena posebno za narudžbu. Bijele su haljine kod ovog motiva ispit: otisnuta ih reprodukcija izjednači, a ručno slikana zadrži razliku između sjene i sunca.

Koju mjeru odabrati?

Za običnu sobu 120 x 150 cm. Mjera izvornika, 205 x 255 cm, namijenjena je stubištu ili prostoru s visokim stropom; prije narudžbe izmjerite i vrata i stubište.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Rad po mjeri kod nas je uobičajen; pošaljite željenu širinu i visinu, a mi javljamo cijenu i rok prije nego što išta počnemo.

Kako se slika dostavlja?

Napeta na podokviru, umotana u zaštitnu foliju i u tvrdoj kutiji; kod najvećih mjera po dogovoru smotana u tuljcu.

Zašto su haljine sive, a ne bijele?

Zato što su u sjeni. Monet je bijelu tkaninu u sjeni naslikao u sivim, plavkastim i žućkastim tonovima, a čistu bijelu sačuvao za mrlje sunca. Upravo je ta odluka razlog zbog kojega slika djeluje sunčano iako je većina platna u sjeni.

Koliko visoko objesiti sliku?

Sredinu platna otprilike 150 cm iznad poda. Kod velikih uspravnih mjera bolje je da donji rub nije viši od 90 cm, inače se slika čini previsokom.

Je li izvornik potpisan?

Jest, dolje desno. Na našoj reprodukciji potpis slikamo ondje gdje je i na izvorniku, bez dodane godine.

Je li slika prikladna za dar?

Jest, ali je velika; ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon-bon — obdareni motiv i mjeru bira sam.

• Ručno slikano. Ulje na platnu, bez tiska i bez strojnog nanosa.
• Osam mjera ili po mjeri. Od 80 x 100 do 205 x 255 cm, među njima i mjera izvornika.
• Fotografija prije otpreme. Djelo vidite dovršeno prije nego što napusti radionicu.
• Podaci iz muzeja. Datacija, mjera i inventarni broj zapisani su onako kako ih vodi Musée d’Orsay — uključujući i »oko«.