Claude Monet – Stijene kod Port-Goulphara

Stijene kod Port-Goulphara: ručno slikana reprodukcija Monetove marine iz 1886. Iz lijevog donjeg kuta prodire svijetla struja pjene među crvenkaste litice, a pod njom leži gusto, tamnozeleno more. Izvornik mjeri 81,8 x 66 cm, ulje je na platnu i čuva ga Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1964.210, izložen u dvorani 240. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela poslanu na potvrdu prije otpreme.

Stijene kod Port-Goulphara – Claude Monet

Što je na platnu?

Donja polovica pripada moru, gustom i tamnom, satkanom od kratkih zelenih, plavih i ljubičastih poteza. Kroz njega iz lijevog donjeg kuta prodire svijetla struja pjene, jedino uistinu bijelo ovdje, i sužava se prema sredini gdje nestaje iza stijene. Sredinu drži velika smeđecrvena stjenovita masa, gledana malo odozgo, tako da joj se vide travnata leđa. Lijevo i desno uzdižu se litice u ljubičastosmeđim i zelenim tonovima, nigdje s tvrdim obrisom. Među njima ostaju dva uska otvora, a kroz svaki se vidi blijedo otvoreno more: jedan tik lijevo od sredine, drugi desno. Te dvije svijetle pukotine daju prizoru dubinu. Nad svime stoji nebo, sivoplavo i teško, s oblacima koji leže vodoravno uz gornji rub. Obzor je postavljen visoko, pa je vode mnogo, a neba malo.

Gdje je Port-Goulphar?

Port-Goulphar je uska uvala na jugozapadnoj strani Belle-Îlea, najvećeg bretonskog otoka, u Atlantiku južno od poluotoka Quiberon. Tu stranu zovu divljom obalom: kopno se ondje ne spušta prema vodi preko plaže, nego se lomi i pada ravno u more, a među liticama ostaju tijesne uvale u koje valovi ulaze svom snagom. Monet nije slikao pogled sa sigurne visine. Postavio se tako da gledamo u grlo uvale i dolje na vodu, pa prizor nema mirnog prednjeg ruba na koji bi oko moglo stupiti. Počinje već u pjeni.

Zašto je Monet otišao na Belle-Île?

U jesen 1886. ostavio je riječni krajolik po kojem je tada već bio poznat i otišao na otok slikati more po lošem vremenu. Promjena se vidi u potezu. Gdje je u Argenteuilu boju nanosio dugim, mekim povlačenjima, ovdje je polaže kraće, gušće i više unakrsno, dok površina ne postane gotovo hrapava. S istoga puta potječu i druge marine, među njima Oluja na obali Belle-Îlea, koja pokazuje istu obalu po još lošijem vremenu. Za istog slikara uz glađu vodu usporedite Zeleni val, gdje je more otvoreno i valovito umjesto stisnuto među stijene, ili Ribarski brodovi na plaži u Étrétatu, gdje se obala spušta do pijeska.

Što kaže potpis?

Zapis muzeja pod svojom rubrikom za natpise navodi: potpisano dolje desno, »Claude Monet 86«. Potpis je doista ondje i može se pročitati i na fotografiji koju muzej sam objavljuje: crveni potez u donjem desnom kutu, položen preko već osušenog plavetnila mora, a iza imena dvije znamenke. Godina na ovoj stranici stoji dakle na platnu, a ne na katalogu ni na pretpostavci. Monet je djelo sam datirao, a muzej navodi istu godinu i u svojim podacima o nastanku, bez riječi poput »oko« i bez raspona.

Što kaže zapis muzeja?

Djelo čuva Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1964.210 i vodi ga kao Rocks at Port-Goulphar, Belle-Île, ulje na platnu, 1886. Mjere navodi redoslijedom visina puta širina, 66 x 81,8 cm; naša tablica stavlja širinu na prvo mjesto, pa kod nas čitamo 81,8 x 66 cm. Riječ je o istim dvjema brojkama obrnutim redom. Zapis navodi i darovatelje, supružnike Chauncey B. Borland, te dvoranu 240. Njegova bibliografija upućuje na Wildensteinov katalog pod brojem 1095 i na dva slikarova pisma.

Put slike od Moneta do Chicaga

Muzej objavljuje i cijelu povijest vlasništva, kod ovog platna neuobičajeno dobro potkrijepljenu. Djelo je ostalo kod slikara sve dok ga 21. prosinca 1892. nije kupila pariška galerija Durand-Ruel za 4.500 franaka. Odande je otišlo u njujoršku podružnicu iste kuće, i tu je zapis pošten na način kakav si muzeji rijetko dopuštaju: pariška i njujorška trgovačka knjiga navode različite datume, 19. prosinca 1895. i 4. siječnja 1896., a muzej tiska tu nepodudarnost umjesto da odabere jedan. U njujorškoj je knjizi djelo upisano kao Belle Isle. Šestog ožujka 1897. kupila ga je gospođa Harriet Borland iz Chicaga za 2.000 dolara; 1933. prešlo je na njezina sina Chaunceyja Blaira Borlanda; a od 1964. Borlandovi su ga muzeju darovali u nepodijeljenim dijelovima, posljednji 1973. Obje su cijene muzejske i potvrdio ih je arhiv Durand-Ruel; sadašnju vrijednost ne navodimo.

Dva platna s gotovo istim imenom

Kod ovog je motiva zamjena lako moguća, pa je razrješavamo ovdje. Monet je Port-Goulphar slikao više puta, a drugo poznato platno s tim imenom čuva Art Gallery of New South Wales u Sydneyju pod brojem 8356. To je djelo uspravno, mjeri 81 x 65 cm i potječe iz 1887.; galerija ga vodi i kao Seascape, a kupila ga je 1949. Razlika se vidi na prvi pogled: platno iz Sydneya gleda u uvalu izdaleka i s veće visine, voda zauzima donje dvije trećine i na njoj nema bijele struje pjene, a stjenovita masa stoji nasred prizora, odvojena od obiju obala. Naše je položeno i gledano izbliza. Najpouzdanija je razlika u potpisu: oba su platna potpisana dolje desno i oba crvenom, ali ono iz Sydneya nosi godinu 87, a naše 86.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svaku narudžbu slikar slika zasebno, uljem, na pamuk ili lan. Slika na platnu kod nas nastaje bez tiska, bez prijenosa i bez strojnog međukoraka. Slikar radi prema muzejskoj fotografiji i prema našoj referenci boje, a počinje od ustroja prizora: najprije odnos neba, stijene i vode, zatim velike tamne plohe litica, i tek na kraju pjena i svijetle pukotine otvorenog mora, koje moraju ostati čiste. Motiv je zahtjevan jer gotovo nema ravnih crta i jer potez mora ostati kratak i gust, inače voda postane staklasta. Zato je svaka uljana slika koja napusti našu radionicu pomalo svoja; dvije narudžbe istog motiva nikad se ne poklope do u tančine.

Koja veličina za koji zid?

Na raspolaganju je osam veličina, od 45 x 38 do 150 x 120 cm. Kako je izvornik širok 81,8 cm i visok 66 cm, po veličini mu je najbliža mjera 80 x 60 cm, a po omjeru stranica 50 x 40 i 150 x 120 cm. Iznad kauča ili komode bolje pristaju veće mjere, jer stijena i voda trebaju prostora: ispod 60 x 50 cm sitan potez mora stapa se u jedinstvenu plohu. Kao umjetnička slika u blagovaonici ili kao slika za dnevni boravak iznad dužeg komada namještaja, 120 x 100 cm djeluje mirno. Više iz istog razdoblja naći ćete u galeriji Claude Monet; po motivu je srodna Šetnja liticom u Pourvilleu, gdje isti slikar liticu pokazuje odozgo.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Nijedna od osam veličina ne ponavlja omjer izvornika točno, jer 81,8 prema 66 nije omjer nijedne od njih. Želite li baš taj omjer, izrada po mjeri jedini je put: pošaljite širinu i visinu u centimetrima. Platno može stići napeto na drveni podokvir i spremno za vješanje, ili smotano u tuljcu, ako ga kanite dati uokviriti sami. Okvir nije uključen u cijenu. Ovom prizoru pristaje jednostavan taman ili prirodan drveni okvir; širok zlatni okvir ga stišće, jer je motiv i sam gust i taman.

Dostava i jamstvo

Slikanje u pravilu traje dva do tri tjedna, a kod najvećih mjera nekoliko dana dulje, jer se ulje između slojeva mora prosušiti. Napeta platna putuju u tvrdoj kutiji sa zaštićenim kutovima, smotana u tuljcu. Stigne li djelo oštećeno ili se osjetno razlikuje od potvrđene fotografije, zamjenjujemo ga ili vraćamo novac. Ručno slikana kopija nije tvornički proizvod i male su razlike u potezu očekivane; oštećenje ili pogrešan motiv nisu, i njih rješavamo mi.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Chicagu, u Art Institute of Chicago, pod inventarnim brojem 1964.210, izložen u dvorani 240.

Gdje se točno nalazi Port-Goulphar?

Na Belle-Îleu, u Atlantiku južno od poluotoka Quiberon u Bretanji. Uska je uvala na jugozapadnoj, izloženoj strani otoka.

Je li djelo iz Sydneya sa sličnim naslovom isto platno?

Nije. Ono iz Sydneya uspravno je, 81 x 65 cm, iz 1887. i potpisano godinom 87. Naše je položeno, 81,8 x 66 cm, iz 1886. i potpisano s 86.

Je li ovo tisak?

Nije. Reprodukcija slike kod nas je uvijek slikana rukom, uljem na platnu. Tiskana ni strojno prenesena djela ne prodajemo.

Koja je veličina prava za mene?

Izmjerite širinu zida ili namještaja pod njim i odaberite platno koje zauzima otprilike dvije trećine te širine. Ovdje radije veću mjeru, jer sitan potez vode pri malim mjerama gubi razlučivost.

Koje su mjere moguće izvan popisa?

Sve, u granicama podokvira. Izrada po vašoj mjeri kod nas je uobičajena i jedina čuva omjer izvornika, 81,8 prema 66.

Kako djelo putuje do mene?

Napeto na podokvir u tvrdoj kutiji ili smotano u tuljcu, po vašem izboru, uz praćenje pošiljke. Prije toga primate fotografiju dovršenog djela.

Što slika kaže u jednoj rečenici?

Da je more kod Port-Goulphara ono što se giba, a stijena ono što ne uzmiče, i da je Monet tu razliku naslikao potezom, a ne crtežom.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju; od 1973. u cijelosti pripada Art Institute of Chicago. Muzej navodi 4.500 franaka 1892. i 2.000 dolara 1897.; sadašnju vrijednost ne navodimo.

Kako visoko objesiti djelo?

Sredina neka bude oko 145 cm iznad poda, a iznad namještaja neka donji rub bude 20 do 30 cm iznad njega. O postavljanju više pišemo na našem blogu.

Je li djelo prikladno za dar?

Jest, a ako ne znate koju biste mjeru odabrali, postoji poklon-bon, kojim mjeru i motiv bira onaj tko ga dobije.

• Motiv. Bijela struja pjene među crvenkastim liticama, tamnozeleno more preko donje polovice i iza njega dvije svijetle pukotine otvorenog mora, sve gledano malo odozgo.
• Izvornik. Ulje na platnu, 81,8 x 66 cm, 1886., potpisano i datirano dolje desno; Art Institute of Chicago, inv. br. 1964.210, dar supružnika Chauncey B. Borland.
• Naše. Osam veličina od 45 x 38 do 150 x 120 cm ili izrada po vašoj mjeri, koja jedina čuva omjer izvornika.
• Vrijedi znati. Galerija u Sydneyju čuva drugo Monetovo djelo s ovim mjestom u naslovu; razlikuje ih godina u potpisu, 86 na našem i 87 na onom.