Claude Monet – Stijene kod Port-Goulphara

Stijene kod Port-Goulphara: ručno slikana reprodukcija Monetove marine iz 1886. Iz lijevog donjeg kuta prodire svijetla struja pjene među crvenkaste litice, a pod njom leži gusto, tamnozeleno more. Izvornik mjeri 81,8 x 66 cm, ulje je na platnu i čuva ga Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1964.210, izložen u dvorani 240. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela poslanu na potvrdu prije otpreme.

Stijene kod Port-Goulphara – Claude Monet

Što je na platnu?

Donja polovica pripada moru, gustom i tamnom, satkanom od kratkih zelenih, plavih i ljubičastih poteza. Kroz njega iz lijevog donjeg kuta prodire svijetla struja pjene, jedino uistinu bijelo ovdje, i sužava se prema sredini gdje nestaje iza stijene. Sredinu drži velika smeđecrvena stjenovita masa, gledana malo odozgo, tako da joj se vide travnata leđa. Lijevo i desno uzdižu se litice u ljubičastosmeđim i zelenim tonovima, nigdje s tvrdim obrisom. Među njima ostaju dva uska otvora, a kroz svaki se vidi blijedo otvoreno more: jedan tik lijevo od sredine, drugi desno. Te dvije svijetle pukotine daju prizoru dubinu. Nad svime stoji nebo, sivoplavo i teško, s oblacima koji leže vodoravno uz gornji rub. Obzor je postavljen visoko, pa je vode mnogo, a neba malo.

Gdje je Port-Goulphar?

Port-Goulphar je uska uvala na jugozapadnoj strani Belle-Îlea, najvećeg bretonskog otoka, u Atlantiku južno od poluotoka Quiberon. Tu stranu zovu divljom obalom: kopno se ondje ne spušta prema vodi preko plaže, nego se lomi i pada ravno u more, a među liticama ostaju tijesne uvale u koje valovi ulaze svom snagom. Monet nije slikao pogled sa sigurne visine. Postavio se tako da gledamo u grlo uvale i dolje na vodu, pa prizor nema mirnog prednjeg ruba na koji bi oko moglo stupiti. Počinje već u pjeni.

Zašto je Monet otišao na Belle-Île?

U jesen 1886. ostavio je riječni krajolik po kojem je tada već bio poznat i otišao na otok slikati more po lošem vremenu. Promjena se vidi u potezu. Gdje je u Argenteuilu boju nanosio dugim, mekim povlačenjima, ovdje je polaže kraće, gušće i više unakrsno, dok površina ne postane gotovo hrapava. S istoga puta potječu i druge marine, među njima Oluja na obali Belle-Îlea, koja pokazuje istu obalu po još lošijem vremenu. Za istog slikara uz glađu vodu usporedite Zeleni val, gdje je more otvoreno i valovito umjesto stisnuto među stijene, ili Ribarski brodovi na plaži u Étrétatu, gdje se obala spušta do pijeska.

Što kaže potpis?

Zapis muzeja pod svojom rubrikom za natpise navodi: potpisano dolje desno, »Claude Monet 86«. Potpis je doista ondje i može se pročitati i na fotografiji koju muzej sam objavljuje: crveni potez u donjem desnom kutu, položen preko već osušenog plavetnila mora, a iza imena dvije znamenke. Monet je djelo sam datirao, a muzej navodi istu godinu i u svojim podacima o nastanku, bez riječi poput »oko« i bez raspona.

Što kaže zapis muzeja?

Djelo čuva Art Institute of Chicago pod inventarnim brojem 1964.210 i vodi ga kao Rocks at Port-Goulphar, Belle-Île, ulje na platnu, 1886. Mjere navodi redoslijedom visina puta širina, 66 x 81,8 cm; naša tablica stavlja širinu na prvo mjesto, pa kod nas čitamo 81,8 x 66 cm. Riječ je o istim dvjema brojkama obrnutim redom. Zapis navodi i darovatelje, supružnike Chauncey B. Borland, te dvoranu 240. Njegova bibliografija upućuje na Wildensteinov katalog pod brojem 1095 i na dva slikarova pisma.

Put slike od Moneta do Chicaga

Muzej objavljuje i cijelu povijest vlasništva, kod ovog platna neuobičajeno dobro potkrijepljenu. Djelo je ostalo kod slikara sve dok ga 21. prosinca 1892. nije kupila pariška galerija Durand-Ruel za 4.500 franaka. Odande je otišlo u njujoršku podružnicu iste kuće, i tu je zapis pošten na način kakav si muzeji rijetko dopuštaju: pariška i njujorška trgovačka knjiga navode različite datume, 19. prosinca 1895. i 4. siječnja 1896., a muzej tiska tu nepodudarnost umjesto da odabere jedan. U njujorškoj je knjizi djelo upisano kao Belle Isle. Šestog ožujka 1897. kupila ga je gospođa Harriet Borland iz Chicaga za 2.000 dolara; 1933. prešlo je na njezina sina Chaunceyja Blaira Borlanda; a od 1964. Borlandovi su ga muzeju darovali u nepodijeljenim dijelovima, posljednji 1973. Obje su cijene muzejske i potvrdio ih je arhiv Durand-Ruel; sadašnju vrijednost ne navodimo.

Dva platna s gotovo istim imenom

Kod ovog je motiva zamjena lako moguća, pa je razrješavamo ovdje. Monet je Port-Goulphar slikao više puta, a drugo poznato platno s tim imenom čuva Art Gallery of New South Wales u Sydneyju pod brojem 8356. To je djelo uspravno, mjeri 81 x 65 cm i potječe iz 1887.; galerija ga vodi i kao Seascape, a kupila ga je 1949. Razlika se vidi na prvi pogled: platno iz Sydneya gleda u uvalu izdaleka i s veće visine, voda zauzima donje dvije trećine i na njoj nema bijele struje pjene, a stjenovita masa stoji nasred prizora, odvojena od obiju obala. Naše je položeno i gledano izbliza. Najpouzdanija je razlika u potpisu: oba su platna potpisana dolje desno i oba crvenom, ali ono iz Sydneya nosi godinu 87, a naše 86.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svaku narudžbu slikar slika zasebno, uljem, na pamuk ili lan. Slika na platnu kod nas nastaje bez tiska, bez prijenosa i bez strojnog međukoraka. Slikar radi prema muzejskoj fotografiji i prema našoj referenci boje, a počinje od ustroja prizora: najprije odnos neba, stijene i vode, zatim velike tamne plohe litica, i tek na kraju pjena i svijetle pukotine otvorenog mora, koje moraju ostati čiste. Motiv je zahtjevan jer gotovo nema ravnih crta i jer potez mora ostati kratak i gust, inače voda postane staklasta. Zato je svaka uljana slika koja napusti našu radionicu pomalo svoja; dvije narudžbe istog motiva nikad se ne poklope do u tančine.

Napeto na podokvir u tvrdoj kutiji ili smotano u tuljcu, po vašem izboru, uz praćenje pošiljke. Prije toga primate fotografiju dovršenog djela.

Koja veličina za koji zid?

Na raspolaganju je osam veličina, od 45 x 38 do 150 x 120 cm. Kako je izvornik širok 81,8 cm i visok 66 cm, po veličini mu je najbliža mjera 80 x 60 cm, a po omjeru stranica 50 x 40 i 150 x 120 cm. Iznad kauča ili komode bolje pristaju veće mjere, jer stijena i voda trebaju prostora: ispod 60 x 50 cm sitan potez mora stapa se u jedinstvenu plohu. Kao umjetnička slika u blagovaonici ili kao slika za dnevni boravak iznad dužeg komada namještaja, 120 x 100 cm djeluje mirno. Više iz istog razdoblja naći ćete u galeriji Claude Monet; po motivu je srodna Šetnja liticom u Pourvilleu, gdje isti slikar liticu pokazuje odozgo.

Koliko visoko objesiti sliku: sredina neka bude oko 145 cm iznad poda, a iznad namještaja neka donji rub bude 20 do 30 cm iznad njega. O postavljanju više pišemo na našem blogu.

Izrada po mjeri, podokvir i okvir

Nijedna od osam veličina ne ponavlja omjer izvornika točno, jer 81,8 prema 66 nije omjer nijedne od njih. Želite li baš taj omjer, izrada po mjeri jedini je put: pošaljite širinu i visinu u centimetrima. Platno može stići napeto na drveni podokvir i spremno za vješanje, ili smotano u tuljcu, ako ga kanite dati uokviriti sami. Okvir nije uključen u cijenu. Ovom prizoru pristaje jednostavan taman ili prirodan drveni okvir; širok zlatni okvir ga stišće, jer je motiv i sam gust i taman.

Dostava i jamstvo

Slikanje u pravilu traje dva do tri tjedna, a kod najvećih mjera nekoliko dana dulje, jer se ulje između slojeva mora prosušiti. Napeta platna putuju u tvrdoj kutiji sa zaštićenim kutovima, a smotana u tuljcu. Stigne li djelo oštećeno ili se osjetno razlikuje od potvrđene fotografije, zamjenjujemo ga ili vraćamo novac. Ručno slikana kopija nije tvornički proizvod i male su razlike u potezu očekivane; oštećenje ili pogrešan motiv nisu, i njih rješavamo mi.

Ako sliku ne birate za sebe i niste sigurni koja će veličina odgovarati, na raspolaganju je poklon-bon: primatelj sam bira veličinu i motiv.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Chicagu, u Art Institute of Chicago, pod inventarnim brojem 1964.210, izložen u dvorani 240.

Gdje se točno nalazi Port-Goulphar?

Na Belle-Îleu, u Atlantiku južno od poluotoka Quiberon u Bretanji. Uska je uvala na jugozapadnoj, izloženoj strani otoka.

Što slika kaže u jednoj rečenici?

Da je more kod Port-Goulphara ono što se giba, a stijena ono što ne uzmiče, i da je Monet tu razliku naslikao potezom, a ne crtežom.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju; od 1973. u cijelosti pripada Art Institute of Chicago. Muzej navodi 4.500 franaka 1892. i 2.000 dolara 1897.; sadašnju vrijednost ne navodimo.

• Motiv. Bijela struja pjene među crvenkastim liticama, tamnozeleno more preko donje polovice i iza njega dvije svijetle pukotine otvorenog mora, sve gledano malo odozgo.
• Izvornik. Ulje na platnu, 81,8 x 66 cm, 1886., potpisano i datirano dolje desno; Art Institute of Chicago, inv. br. 1964.210, dar supružnika Chauncey B. Borland.
• Naše. Osam veličina od 45 x 38 do 150 x 120 cm ili izrada po vašoj mjeri, koja jedina čuva omjer izvornika.
• Vrijedi znati. Galerija u Sydneyju čuva drugo Monetovo djelo s ovim mjestom u naslovu; razlikuje ih godina u potpisu, 86 na našem i 87 na onom.