Claude Monet – Katedrala u Rouenu, portal i toranj Saint-Romain

Katedrala u Rouenu, portal i toranj Saint-Romain jest ručno slikana reprodukcija Monetova platna iz pariškog Musée d’Orsay: lijevu polovicu platna zauzima toranj Saint-Romain, kojemu gornji rub odsijeca vrh, desno od njega stoji portal s velikim šiljastim lukom, blijedom rozetom i strmim zabatom, a dolje lijevo uz podnožje stoji niska kuća s crvenkastom tendom i plavim kapcima. Izvornik je ulje na platnu, mjeri 73,2 x 106,5 cm i nosi inventarni broj RF 2001. Muzej ga datira u 1893., a potpis dolje lijevo čitamo kao »Claude Monet 94«. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Katedrala u Rouenu, portal i toranj Saint-Romain – Claude Monet

Što je na platnu?

Lijevu polovicu platna zauzima toranj Saint-Romain, sjeverni zvonik katedrale. Raste iz donjeg ruba i nestaje preko gornjega, pa mu vrh ne vidimo; ostaje visok uspravan zid, građen od ljubičastih, plavosivih i kremastih nanosa, s nekoliko toplijih ružičastih mrlja visoko gore, kamo pada jutarnje svjetlo.

Desno od tornja stoji portal. Veliki šiljasti luk najtamnije je mjesto na platnu, iznad njega je blijeda rozeta kao ujednačen krug, a još više strm zabat s tornjićima i kamenom čipkom koju slikar slaže od samih sitnih točaka. Desni rub platna presijeca pročelje, tako da drugoga zvonika na platnu nema, a nebo je tek uzak kremast pojas uz gornji lijevi rub.

Ovdje je prvi ispravak. Naš je stariji opis tvrdio da se uz portal vidi i sjeverni toranj, kao da je toranj dodatak portalu. Na platnu je obrnuto: toranj drži cijelu lijevu polovicu, a portal je onaj koji ne stane i kojemu desni rub odsijeca kraj. To smo provjerili na našoj snimci izvornika i na muzejskoj vlastitoj ploči.

Što piše na platnu?

Dolje lijevo, preko tamnog kamena uz podnožje tornja, stoji potpis u tankim tamnim potezima. Ime se čita bez muke, Claude Monet, a za njim su dvije znamenke koje također čitamo: 9 i 4.

Pogledali smo ga na našoj snimci izvornika, koja mjeri 1619 puta 2449 točaka, i na ploči koju objavljuje muzej. Na objema je isto. Zapis muzeja o natpisima na platnu ne govori ništa, pa ovdje ne ispravljamo muzej, nego govorimo samo što smo vidjeli.

Zašto muzej navodi 1893., a platno nosi 94?

Zato što su to dva različita izvora i razilaze se. Muzej djelo datira u 1893., bez ograde i bez raspona, i ta godina ide i u našu tablicu; na platnu pak piše 94.

Razilaženje nije osobitost ovoga platna. Musée d’Orsay čuva pet Monetovih rouenskih katedrala i nijednu od njih ne datira u 1894.: dvije nose godinu 1892., a tri godinu 1893. Kod dviju smo isti nesklad na svojim stranicama već zapisali, kod sivog vremena i kod portala sprijeda; obje muzej datira u 1892. i obje nose potpis s godinom 94.

Zašto se godine razilaze, ne tvrdimo, jer toga u zapisu muzeja nema. Navodimo obje i navodimo odakle je koja. Godina u tablici je muzejska, godina na platnu slikareva.

Što o veličini kaže zapis muzeja?

Djelo čuva Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 2001. Mjere objavljuje redom visina puta širina, 106,5 x 73,2 cm; naša tablica širinu stavlja na prvo mjesto, pa ovdje čitate 73,2 x 106,5 cm. S okvirom mjeri 83,8 x 117 cm, jednako presloženo.

Ovdje je drugi ispravak. Naš je stariji opis navodio 106 x 73 cm. Te dvije brojke nisu muzejske, nego zaokružene, i upravo ih u tom obliku objavljuje Zbirka Wikidata pod natuknicom Q3820706. Razlika je pola centimetra u visini i dvije desetinke u širini, što je malo; izvor pak nije isti i to je ono što se broji.

Gdje se zapis muzeja i zbirka podataka ne slažu, vrijedi muzej, jer djelo čuva i jer ga je izmjerio. U svemu se ostalom zbirka s muzejem slaže, kod godine 1893. i kod broja 1346 u katalogu Wildenstein.

Po čemu se ovo platno razlikuje od svojega blizanca?

Po satu. Musée d’Orsay čuva dva platna s istim kadrom, s portalom i tornjem Saint-Romain, i oba su iz 1893. Naše u naslovu muzeja ima dodatak effet du matin ; Harmonie blanche, jutarnji učinak i bijela harmonija, a drugo platno u istom muzeju, RF 2002, plein soleil ; Harmonie bleue et or, puno sunce te plava i zlatna harmonija. To drugo prodajemo kao Katedralu u Rouenu, portal i toranj Saint-Romain na punom suncu.

Po mjeri ih gotovo nije moguće razlikovati. Naše mjeri 73,2 x 106,5 cm, a sunčano 73,5 x 107 cm, dakle tri milimetra razlike u širini i pola centimetra u visini. Tko ih želi razlikovati, mora gledati svjetlo, a ne brojke: kod nas je kamen blijed i hladan, a ondje se plavetnilo povlači pred zlatom.

Ovdje je treći ispravak. Naš je stariji opis tvrdio da ovo platno obuhvaća više građevine od ostalih platna iz serije. Provjeriti smo mogli samo pet platna koja čuva ovaj muzej, i ondje tvrdnja stoji: dva u naslovu muzeja imaju i toranj, a tri samo portal. Serija je veća od tih pet i ostala nismo brojili, pa tvrdnju o cijeloj seriji ne ponavljamo.

Kako su stigle u Pariz?

Svih pet katedrala nije u muzej stiglo istim putem i zapis muzeja to kaže kod svakoga djela posebno. Četiri od njih, među njima i naša, u muzej su stigle jednom jedinom ostavštinom: legs comte Isaac de Camondo, 1911, dakle ostavštinom grofa Isaaca de Camonda.

Peto je platno muzej kupio izravno od slikara 1907., četiri godine prije te ostavštine i petnaest godina nakon što je naslikano. To je portal sprijeda, u zapisu muzeja Harmonie brune. Zato su rouenske katedrale u Parizu zajedno, premda nisu zajedno stigle.

Koje još rouenske katedrale prodajemo?

U našoj se galeriji Claude Monet rouensko pročelje ponavlja šest puta i svaki je put drugo svjetlo. Uz sunčanog blizanca tu su još dva platna iz iste pariške zbirke, Katedrala u Rouenu, jutarnje sunce pod brojem RF 2000 i Katedrala u Rouenu, sivo vrijeme pod brojem RF 1999, obje bez tornja u naslovu.

Šesta nije iz Pariza. Katedrala u Rouenu, portal je iz National Gallery of Art u Washingtonu, pod inventarnim brojem 1963.10.49, i pokazuje isto pročelje izbliza.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svaku narudžbu slika slikar zasebno, uljem na pamučno ili laneno platno. Takve su sve naše slike na platnu, bez tiska i bez strojnog koraka. Ova je umjetnička slika zahtjevna u kamenu, koji nigdje nije siv: složen je od ljubičastih, plavih, oker i kremastih nanosa koji se izbliza raspadaju u pojedine točke.

Druga je kušnja debljina nanosa. Monet je kamen gradio tako gusto da boja stoji nad platnom i svjetlo hvata već sama površina; zagladi li se taj nanos, pročelje se ukoči u crtež. Takva impresionistička slika ne podnosi visok sjaj, pa uljana slika kod nas ostaje mat.

Koja veličina za koji zid?

Na raspolaganju je osam veličina, od 38 x 55 do 120 x 170 cm, a odgovora su dva. Po veličini je izvorniku najbliža 70 x 100 cm, 3,2 cm uža i 6,5 cm niža od platna u Parizu. Po omjeru stranica najbliža je 38 x 55 cm, s 1,4474 prema izvornikovih 1,4549, dok 70 x 100 cm ima omjer 1,4286.

Odgovori se ovdje razilaze više nego kod većine motiva, jer najbliži omjer pripada najmanjoj mjeri na popisu. To je podatak o ljestvici, a ne preporuka: za sobu srednje veličine prava je 70 x 100 cm, za visok prostor ili stubište 80 x 120 cm, a 38 x 55 cm mala je mjera koju birate zbog cijene ili zbog uske niše. Kao slika za dnevni boravak motiv djeluje jer je sav u blijedim tonovima i ne vuče pogled na sebe.

Mjere po narudžbi, podokvir i okvir

Želite li mjeru koje nema na popisu, mjere po narudžbi jedini su put; javite nam širinu i visinu u centimetrima. Platno može stići napeto na drveni podokvir ili smotano u tuljcu. Okvir nije uključen u cijenu; ovom motivu pristaje uska svijetla letvica, dok širok taman okvir kamen gura u sjenu.

Dostava i jamstvo

Izrada traje dva do tri tjedna, kod najvećih mjera nekoliko dana više, jer se ulje mora osušiti među slojevima. Napeta platna putuju u krutoj kutiji, smotana u tuljcu. Ako djelo stigne oštećeno ili se vidljivo razlikuje od potvrđene fotografije, mijenjamo ga ili vraćamo cijenu. Ručno slikana kopija nije tvornički proizvod i male su razlike u potezu očekivane; oštećenje nije.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Parizu, u Musée d’Orsay, pod inventarnim brojem RF 2001.

Zašto u tablici stoji 1893., a na platnu 94?

Zato što se izvori razilaze. 1893. je godina iz zapisa muzeja, a 94 je godina koju čitamo na platnu.

Je li ovo isto djelo kao portal i toranj na punom suncu?

Nije. Ovo je jutarnja inačica istoga kadra, pod inventarnim brojem RF 2001; sunčana nosi broj RF 2002.

Što znači Harmonie blanche?

Bijela harmonija. Taj je dodatak dio naslova koji objavljuje muzej i govori u kakvu je svjetlu platno naslikano.

Je li ovo tisak?

Nije. Reprodukcija slike kod nas uvijek nastaje ručno, uljem na platnu; tiskana djela ne prodajemo.

Koju veličinu odabrati?

70 x 100 cm za veličinu izvornika; 38 x 55 cm najbliža je po omjeru, ali je ujedno i najmanja na popisu.

Mogu li dobiti veličinu koje nema na popisu?

Možete. Djelo po vašoj mjeri kod nas je uobičajeno i daje vam omjer izvornika pri bilo kojoj širini.

Kako mi djelo stiže?

Napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, uz praćenje pošiljke.

Koliko visoko objesiti?

Sredina otprilike 150 cm iznad poda, jer je platno visoko i donji rub ne smije pasti preblizu namještaju.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju jer je dio muzejske zbirke. Vrijednost ne navodimo; muzej nijednu cijenu ne zapisuje.

Je li prikladno za dar?

Jest, a niste li sigurni u mjeru, postoji vrijednosni bon pri kojem obdareni bira sam.

• Motiv. Toranj Saint-Romain preko lijeve polovice, portal desno od njega, dolje lijevo niska kuća s crvenkastom tendom.
• Izvornik. Ulje na platnu, 73,2 x 106,5 cm, 1893.; Musée d’Orsay, Pariz, inv. br. RF 2001.
• Naša izvedba. Osam veličina; 70 x 100 cm najbliža je po veličini, 38 x 55 cm po omjeru.
• Vrijedno znati. Muzej djelo datira u 1893., a potpis na platnu čitamo kao »Claude Monet 94«.