Edgar Degas – Pralje

Pralje su malo platno s dvjema ženskim glavama i jednom jedinom gestom, koju objašnjava sam muzejski naslov. Lijeva je viđena iz profila, okrenuta udesno; preko tamne kose ima navučenu svijetlu maramu i odjevena je u tamno. Desna ima svjetliju, raspuštenu kosu i nagnutu glavu, a obraz naslanja na podignutu ruku, poluzatvorenih očiju. Muzej djelo vodi pod naslovom Studija dviju ženskih glava; pralja koju bole zubi — gesta dakle nije umor nego zubobolja. Pozadina je tek blijedo sivobijela, na brzinu razmazana, bez sobe i bez predmeta; boja je tanka i mjestimice se vidi podloga. Izvornik je sitan, 21 x 15 cm, nastao između 1870. i 1872. Vlasništvo je Musée d’Orsay pod brojem RF 1953 8, a izložen je u Le Havreu. Kod nas nastaje ručno, u osam mjera od 50 x 40 do 150 x 110 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Pralje – Edgar Degas

Tko je na prizoru?

Dvije žene, nijedna imenovana. Muzejski ih zapis ne imenuje, ali kaže nešto drugo, presudno za razumijevanje slike. Lijeva je viđena iz profila, okrenuta udesno; preko tamne kose ima navučenu svijetlu maramu, odjevena je u tamno i mirno gleda pred sebe. Desna je okrenuta više prema nama, ima svjetliju, raspuštenu kosu, glavu nagnutu ustranu i obraz naslonjen na podignutu ruku; oči su joj poluzatvorene, usta blago napeta. Upravo je ta druga gesta jezgra slike, a muzej je imenuje izravno: djelo vodi pod naslovom Studija dviju ženskih glava; pralja koju bole zubi. Nije dakle riječ o umoru nakon dugoga radnog dana nego o zuboblji, i mi to ne tumačimo drukčije nego zapis.

Što je na platnu?

Dvije glave i ništa drugo. Pozadina je blijedo sivobijela, nanesena na brzinu i razmazana širokim potezom; nema sobe, nema pokućstva, nema košare s rubljem i nema nijednog predmeta koji bi rekao gdje su te dvije žene. Boja je vrlo tanka i mjestimice se vidi podloga, što je kod djela ove veličine očekivano: platno mjeri 21 x 15 cm, manje od lista formata A5. Upravo zbog te sitnosti potezi su kratki i odlučni; dva su lica sagrađena od nekolicine njih, a ruka desne žene od još manje. Raspon boja je uzak — bijela marama, tamna haljina, tonovi puti i sivilo iza njih — pa svu težinu nose nagib glave i par poluzatvorenih očiju. Potpis stoji gore desno.

Zašto je baš ovaj prizor važan?

Zato što je to radni list, a ne prizor. Degas nije naslikao praonicu nego dvije glave, onako kako ih je vidio, i ostavio ih bez okoline; studija koja je ostala samostalna slika. Drugi je razlog izbor trenutka. Slikarstvo toga doba rado je radnice prikazivalo ili vrijednima ili slikovito bijednima; ovdje nema ni jednoga ni drugoga, nego konkretna tjelesna tegoba koja s moralom rada nema veze. Treći je razlog mjerilo. Na dvadeset i jednom centimetru širine Degas je napravio prizor koji podnosi povećanje na metar, a to je rijetko: većina se sitnih studija pri povećanju raspadne.

Što prizor znači?

Da rad ima tijelo. Impresionizam kod Degasa znači promatranje ljudi na poslu, a ovdje je promatranje toliko blizu da hvata bol koja s poslom nema nikakve veze. Kao umjetnička slika djeluje drukčije od velikih prizora: malena po podrijetlu, tiha, i traži da priđete bliže. Budući da su boje suzdržane — bijela, siva, tamna haljina i tonovi puti — nenametljiva je slika za dnevni boravak, kuhinju ili hodnik. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira zbog čovjeka, a ne zbog motiva. Naša reprodukcija slike građena je oko toga da ta gesta ostane čitljiva.

Ukradena 1974., pronađena 2010.

Povijest ovoga platna najneobičnija je na ovoj polici, a katalog je donosi u cijelosti. Nakon Degasova ateljea djelo je bilo kod gospođe Jeantaud u Parizu, zatim kod Carlea Dreyfusa, također u Parizu, do 1953. Te je godine došlo u Musée du Louvre; muzejski zapis stjecanje navodi kao ostavštinu Carlea Dreyfusa, 1953. Godine 1961. dano je u depozit muzeju u Le Havreu. Godine 1974. ukradeno je iz toga muzeja. Pronađeno je tek 2010. i tada dodijeljeno Musée d’Orsay; katalog uz to navodi da se našlo na dražbi 3. studenoga 2010. pod brojem 142 i da je s nje povučeno. Godine 2011. vratilo se u Le Havre, u Musée André Malraux, opet kao depozit. Između krađe i povratka prošlo je trideset i šest godina.

Motiv među Degasovim djelima

Pralje i glačarice zaokupljale su Degasa godinama i kod nas ih ima više. Ovom su platnu najbliže Pralja i Žena koja glača, obje prizori iz istoga svijeta rada. Posebno valja izdvojiti Gospođu Jeantaud pred zrcalom: prema katalogu upravo je gospođa Jeantaud, portretirana na toj slici, nekoć imala ovo platno u vlasništvu. Ovo je djelo u Schulmanovu katalogu zavedeno kao MS 1198, s datacijom 1870.–1872. i potpisom gore desno, a vlasnik je Musée d’Orsay, koji ga vodi pod RF 1953 8.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteže je mjerilo. Izvornik mjeri 21 x 15 cm, a naša najmanja mjera 50 x 40 cm, pa je svaka naša izvedba barem dva i pol puta šira od izvornika. Potezi koji su na izvorniku dugi nekoliko milimetara pri povećanju ne smiju postati široki pojasi boje; zato ih rastavljamo na više kraćih poteza i čuvamo isti smjer, a ne istu debljinu. Drugi je teški dio poluzatvoreno oko i napeta usta desne žene: naslikaju li se premekano, izraz nestaje i ostaje samo naslonjena glava. Treći je pozadina, koja mora ostati razmazana i prazna; tko ondje naslika sobu, od studije napravi prizor. Svaka izvedba nastaje iznova i dvije nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija stoga svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 70 x 50 cm — i to nije nasumičan izbor. Omjer izvornika je 1,40, a mjera 70 x 50 cm daje točno 1,40; poklapanje je savršeno i prizor se ne stišće ni po visini ni po širini. Treba reći i drugo: izvornik je manji od svih naših mjera, jer mjeri jedva 21 x 15 cm, pa je svaka naša izvedba znatno veća od djela koje oponaša. 50 x 40 i 60 x 40 cm prikladne su za uski zid, policu ili kuhinju i ostaju blizu intimnosti izvornika. 70 x 50 i 80 x 60 cm pravi su izbor iznad komode ili radnoga stola, prva zbog omjera. 90 x 60 i 100 x 80 cm traže nešto odmaka; pri njima su lica gotovo u prirodnoj veličini. Pri 120 x 90 i 150 x 110 cm velike slike ove vrste već su znatno povećane i potez je vidljivo razložen; to je učinak koji neki traže, a drugi ne, i pošteno je to reći unaprijed. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Ako nijedna od osam mjera ne odgovara, slikamo po vašoj mjeri i pritom čuvamo omjer 1,40 i razmak među glavama, da desna žena ne dođe pretijesno uz rub; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje sve letvice koje imamo – zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo – i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koja je ovo slika?

Degasovo ulje koje kod nas vodimo kao Pralje. Muzejski je naslov dulji: Studija dviju ženskih glava; pralja koju bole zubi. Mjeri 21 x 15 cm, a vlasništvo je Musée d’Orsay pod brojem RF 1953 8.

Zašto desna žena drži obraz?

Zato što je bole zubi. To nije naša pretpostavka: muzej djelo vodi pod naslovom koji to kaže izravno. Upravo ta pojedinost odvaja prizor od uobičajenih prikaza umornih radnica.

Kada je slika nastala?

Između 1870. i 1872. Isti raspon navode muzej i Schulmanov katalog; ne skraćujemo ga u jednu godinu.

Koliko je velik izvornik?

Vrlo malen: 21 cm širok i 15 cm visok, manji od lista A5. S okvirom muzej navodi 38 x 32,5 cm. Sve su naše mjere veće od izvornika.

Je li izvornik na platnu ili na kartonu?

Izvori se razilaze. Musée d’Orsay, koji je vlasnik, navodi ulje slikano na platnu; Schulmanov katalog kao nosilac navodi karton. Držimo se muzeja koji djelo posjeduje, a razliku ovdje kažemo umjesto da je prešutimo.

Gdje ga se može vidjeti?

U Le Havreu, u Musée André Malraux, gdje je u depozitu pod brojem DA 61.98. Vlasnik ostaje Musée d’Orsay u Parizu.

Je li istina da je slika bila ukradena?

Jest. Prema katalogu ukradena je 1974. iz muzeja u Le Havreu, pronađena 2010. i tada dodijeljena Musée d’Orsay; 2011. vratila se u Le Havre. Katalog navodi i da se 2010. našla na dražbi te da je s nje povučena.

Je li platno potpisano?

Jest. Schulmanov katalog navodi potpis gore desno: Degas.

Koja se vaša mjera poklapa s izvornikom?

Po omjeru 70 x 50 cm, koja daje točno 1,40 kao izvornik. Po veličini nijedna, jer je izvornik manji od svih naših mjera.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem na platnu; potezi kista vidljivi su i opipljivi, a kod ovoga su motiva zbog povećanja vidljiviji nego kod većih izvornika.

Je li prikladna za dar?

Jest, za nekoga tko voli portrete i priče iza njih; ova je neobična. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: dvije ženske glave; desna naslanja obraz na ruku jer je, prema muzejskom naslovu, bole zubi
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika, 21 x 15 cm, vlasništvo Musée d’Orsay (RF 1953 8), u depozitu u Le Havreu
• Naša izvedba: ručno slikano uljem, osam mjera od 50 x 40 do 150 x 110 cm; 70 x 50 cm poklapa se s omjerom izvornika
• Zanimljivost: platno je 1974. ukradeno iz muzeja u Le Havreu i pronađeno tek 2010.