Edvard Munch – Za večerom

Za večerom

Za večerom Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1883.–1884., koju pod inventarnim brojem MM.M.00621 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 59,5 x 49 cm i leži poprijeko. Prizor je večernji: obitelj sjedi za stolom uz svjetlo jedne jedine svjetiljke.

Lijevo sprijeda sjedi mlada žena, okrenuta u profil prema sredini. Nosi tamnu haljinu, crvenkastosmeđa joj kosa pada niz leđa, a ruke počivaju na stolu. Njezina je prilika najveći i najtamniji oblik na slici i zatvara prizor slijeva poput zastora.

Iza stola, u sredini, sjedi stariji bradati muškarac svijetle kose, okrenut prema nama. Njegovo je lice najjače osvijetljeno mjesto cijeloga djela; svjetlo pada na nj sa strane i podiže ga iz tamne pozadine. Lagano se naginje naprijed, kao da sluša ili je upravo progovorio.

Gore desno stoji treća prilika, gotovo tek silueta: tamna odjeća, pognuta glava, jedva naznačeno lice. Ne sudjeluje u razgovoru, nego sjedi sa strane i zatvara krug oko stola.

Izvor svjetla petrolejka je sa svijetlim staklenim sjenilom, na stolu zdesna od sredine. Odande dolazi sve svjetlo prizora: bijeli stolnjak svijetli, lica izranjaju iz tame, a rubovi prostorije ostaju u plavosivom sumraku.

Stol je pokriven bijelim stolnjakom, a na njemu su tanjuri, nož i nekoliko čaša, položeni s nekoliko brzih poteza. Gore lijevo prozor svijetlih okana i crvenosmeđega okvira jedini je otvor u inače zatvorenoj prostoriji.

Boja se kreće između plavosive, smeđe i crne, a između njih se pale topli crvenkasti tonovi na zidu i u kosi mlade žene. Rukopis je širok i mokar, mjestimice tako tanak da se kroza nj vidi tkanje platna. To je rani Munch, jedva dvadesetogodišnjak.

Muzej djelo vodi kao nepotpisano i datira ga u 1883. i 1884.; katalog ga navodi kao Woll M 106. Među osobama na platnu navodi slikarevu sestru Inger i oca Christiana Muncha, pa je riječ o prizoru iz njegova vlastitog doma.

Građa počiva na dijagonali stola koja teče iz donjega lijevog ugla nadesno i na trima glavama raspoređenima u luku oko svjetiljke. Oko kreće od tamne prilike sprijeda, prelazi bijelim stolnjakom do osvijetljenog lica i zaustavlja se na plamenu.

Upravo suzdržanost čini prizor snažnim. Nitko nikoga ne gleda, nitko ne govori glasno; djelo hvata onaj tihi, pomalo umorni sat nakon jela koji poznaje svaki dom. Munch je takve domaće prizore slikao cijeloga života, a ovdje ih započinje.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez, po narudžbi i nikada tiskom. Budući da svaka nastaje za svoju narudžbu, nijedne se dvije ne podudaraju do pojedinosti, a male su razlike znak ruke. Najteži je dio svjetlo svjetiljke, koje mora ostati meko, a ne postati bijela mrlja.

Format je položen, a ugođaj topao i domaći, pa se slika dobro uklapa u blagovaonicu, kuhinju sa stolom ili dnevni boravak. Najbolje joj služi miran svijetao zid, jer je samo djelo tamno.

Za tako rano djelo iznenađuje koliko je Munch već tada vjerovao tami. Velik dio površine ostaje gotovo bez crteža, samo široke tamne plohe iz kojih se dižu bijeli stolnjak i jedno jedino osvijetljeno lice. Upravo ta hrabrost – da lik radije nestane u sumraku nego da ga umjetno osvijetli – najavljuje slikara kasnijih noćnih prizora.

Zanimljivo je i da nijedno od triju lica nije dovršeno. Djevojku vidimo u profilu i bez pojedinosti, treća je prilika tek obris, a i očevo je lice više mrlja svjetla nego portret. Munch ovdje ne slika ljude, nego doba dana.

Na raspolaganju je deset veličina, od 45 x 38 cm do 165 x 130 cm, te mjera po želji, s okvirom ili bez njega. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.