Egon Schiele – Žena u ležećem položaju

Žena u ležećem položaju slika je Egona Schielea iz 1917.: ženski akt na razbacanim bijelim plahtama, gledan odozgo, pred glatkom zlatnožutom pozadinom. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 626 i prema muzejskom zapisu izložen je na katu OG3; mjeri 96 x 171 cm, dakle gotovo je dvostruko širi nego viši. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na lanu, u trinaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Žena u ležećem položaju – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Ženu koja leži na razbacanim bijelim plahtama, gledanu odozgo. Tijelo teče dijagonalno preko vrlo širokoga platna: glava je desno, stopala lijevo. Kosa je tamna, gusta i kovrčava te se razlijeva po tkanini; lice je okrenuto ravno prema gledatelju, usne su crvene, pogled miran. Jedna je ruka podignuta iznad glave raširenih prstiju, druga leži uz tijelo, također raširenih prstiju. Koža je blijeda, gotovo sivkasta, obrubljena tankom tamnomodrom crtom koja teče bez prekida; crveno je tek nekoliko sitnih mjesta. Preko bokova je navučena plahta. Izvan plahti pozadina je glatka i zlatnožuta, bez predmeta.

Tko je pozirao za ovo djelo?

Prema muzejskom zapisu najvjerojatnije slikareva supruga Edith. Muzej to zaključuje iz crteža iz 1916., nastaloga kao studija za ovo platno, i dodaje da je glava poslije bila promijenjena. Zapis, dakle, ne tvrdi sa sigurnošću: navodi pretpostavku i razlog za nju, i tako je ovdje i prenosimo. Kako je Schiele naslikao Edith godinu dana poslije, kad je sjedila odjevena i mirna, pokazuje Portret umjetnikove supruge, Edith Schiele iz 1918.

Zašto je pozadina prazna?

Jer u njoj nema ničega što bi prizor objasnilo. Muzejski opis to kaže izravno: ni neodređena zlatnožuta pozadina ni bijela nabrana plahta ne nude pripovjedni okvir. Nema sobe, nema namještaja, nema prozora — ostaju tijelo na tkanini i obojena ploha oko njega. Upravo zato djelo toliko ovisi o crtežu.

Kako je građena kompozicija?

Simetričnije nego što se na prvi pogled čini. Muzejski opis govori o pogledu odozgo pri kojem se položaj raširenih nogu zrcali u rukama uz glavu, tako da se prizor dijeli na dvije suprotne, otprilike jednake polovice. Kad se to jednom uoči, slika se čita drukčije: građena je oko vlastite sredine, ondje gdje tkanina leži preko tijela — a zapis dodaje da upravo ta tkanina pozornost pojačava umjesto da je smiruje.

Gdje je potpis?

Desno, u donjoj polovici platna. Muzejski zapis navodi: signirano i datirano ondje, „EGON SCHIELE 1917“. Na platnu potpis stoji u malenom pravokutnom polju oker boje, kakvo je slikar upotrebljavao kao znak: nije, dakle, ispisan preko boje nego zatvoren u okvirić uz donji rub, gdje ga je na prvi pogled lako previdjeti.

Kakav je format – uspravan ili ležeći?

Ležeći, i to izrazito. Muzejski zapis navodi 96 x 171 cm, a muzejski opis kaže da je slikar za ovaj prizor odabrao upravo ležeći format i iskoristio ga cijelom dužinom. Naše stope to slijede: sve su šire nego više, od 70 x 40 cm do 210 x 120 cm. Za zid to znači da djelo traži dužinu, a ne visinu.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

Da, a po želji i veću. Izvornik mjeri 96 x 171 cm; naša stopa 170 x 95 cm od njega je udaljena po jedan centimetar u svakom smjeru i najbliže je poklapanje u cijeloj ljestvici. Kod ovoga djela izvornik nije ni premalen ni prevelik za našu ponudu: iznad te stope još su 180 x 102 cm, 190 x 110 cm i 210 x 120 cm, pa se djelo može naručiti i veće nego što je izvornik. Izvornik je prema muzejskom zapisu naslikan uljanim bojama na platnu; naša reprodukcija nastaje uljanim bojama na lanu, što je naš izbor nositelja, a ne podatak o izvorniku.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Zapis o podrijetlu koji ova stranica nosi otprije slijedi neposredno ispod i čuvamo ga doslovno, nepromijenjen. On pokriva sredinu lanca: Bruna Grimschitza između 1939. i 1948. te povrat Frederiku Knizeu 1948. Muzej objavljuje dulji lanac. Prije Grimschitza navodi Karla Grünwalda i Richarda Lanyija (obojica Beč), Otta Kranza (Beč, prije 1925.) i Friedricha (Fritza) Wolffa (Beč i New York, prije 1928. do 1939.). Od 1949. djelo je bilo kod Annie Knize u New Yorku, i tu muzej bilježi podatak kojega u našem prenesenom zapisu nema: izvoznu dozvolu Savezni ured za zaštitu spomenika i ministarstvo prosvjete nisu izdali. Slijede Fritz Kamm iz Zuga i bečka galerija Würthle, potom Rudolf Leopold (Beč, prije 1959. do 1994.) i 1994. Privatna zaklada Leopold Museum. Među navedenim izvorima jesu Nirensteinov katalog iz 1930. i dosje Sonje Niederacher od 16. svibnja 2011. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 626 i prema zapisu izloženo; cijela Schieleova zbirka kuće predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Podrijetlo i povrat

Između 1939. i 1948. — dakle za vrijeme nacizma — slika je bila kod bečkoga povjesničara umjetnosti Bruna Grimschitza. Godine 1948. vraćena je Frederiku Knizeu u New Yorku i poslije prodana; danas je čuva Leopold Museum u Beču.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među kasna, velika platna: 1917., dvije godine nakon Kućnoga zida uz rijeku i Levitacije (Slijepi II), šest godina nakon Lirika, sve tri iz iste zbirke. U proljeće 1918. djelo je bilo izloženo na 49. izložbi Bečke secesije, za koju je Schiele osmislio i poznati list s okruglim stolom; upravo mu je ta izložba donijela prvi veći financijski uspjeh u gradu, a nekoliko mjeseci poslije je umro. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika ovo je jedno od njegovih najvećih i najpoznatijih platna.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku — pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena posebno za vašu narudžbu. Kod ovoga motiva najzahtjevnija su tri mjesta. Prvo su plahte: velika bijela ploha koja mora ostati bijela, a ipak raščlanjena, inače se sredina slike urušava u blijedu mrlju. Drugo je obris tijela, jedna jedina tamna crta koja teče od stopala do glave; ako zastane ili se udvostruči, djelo gubi svoje uporište. Treće je zlatnožuta pozadina, ujednačena, ali ne glatka poput laka. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija — djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad bude sljedeći put naslikano, bit će fotografirano i snimke će biti dodane na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir i spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: ovaj motiv traži dužinu, a ne visinu. Iznad kauča ili kreveta dobro djeluju 150 x 85 cm i 170 x 95 cm, za manji zid dovoljni su 90 x 50 cm ili 100 x 55 cm, a za velik prostor tu su 190 x 110 cm i 210 x 120 cm. Naša je najmanja dimenzija 70 x 40 cm. Kao umjetnička slika u velikom mjerilu traži udaljenost: nabori i obris tijela slože se tek s nekoliko metara.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju na potvrdu; ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Budući da svako nastaje posebno, rok izrade razlikuje se prema dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Leopold Museumu u Beču, inventarni broj 626; prema muzejskom zapisu izložen u OG3.

Tko je model?

Prema muzejskom zapisu najvjerojatnije Edith Schiele; glava je poslije bila promijenjena.

Kako je djelo označeno?

Desno u donjoj polovici, potpisom i godinom „EGON SCHIELE 1917“.

Koliko je veliko izvorno platno?

96 x 171 cm, dakle gotovo dvostruko šire nego više.

Koja je naša dimenzija najbliža izvorniku?

170 x 95 cm; od izvornika je udaljena po jedan centimetar u svakom smjeru.

Mogu li dobiti sliku veću od izvornika?

Možete; najveća je stopa 210 x 120 cm.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako platno slikar slika uljanim bojama rukom.

Kada je djelo nastalo?

Godine 1917., godinu dana prije slikareve smrti.

Kako se slika dostavlja?

Napeta na drveni podokvir i zaštitno pakirana; okvir je po izboru.

Je li izvornik na prodaju?

Nije na prodaju; u zbirci je Leopold Museuma i nije na tržištu.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: ženski akt na bijelim plahtama, gledan odozgo, pred glatkom zlatnožutom pozadinom.
• Izvornik: 1917., ulje na platnu, 96 x 171 cm, potpisano desno u donjoj polovici, Leopold Museum, Beč, inv. 626.
• Naše: ručno slikana uljana slika na lanu, 13 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: naša stopa 170 x 95 cm od izvornika je udaljena po jedan centimetar u svakom smjeru.