Egon Schiele – Malo stablo u kasnu jesen

Malo stablo u kasnu jesen slika je Egona Schielea iz 1911.: jedno jedino golo stabalce sa svijetlim, oštro prelomljenim deblom na nasipu tamne zemlje, pred gotovo bijelom pozadinom. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 459 i prema muzejskom zapisu izložen je na katu OG3; mjeri 42 x 33,5 cm, dakle širok je 33,5 cm, a visok 42 cm. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na lanu, u trinaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Malo stablo u kasnu jesen – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Jedno jedino golo stabalce. Deblo je svijetlo, gotovo bijelo, i penje se iz donje sredine u oštrim koljenima — najprije ulijevo, zatim udesno i naviše — kao da je bilo prelomljeno pa opet uspravljeno. Njime i jednom granom teče tamna modrocrna žila. Grane se razapinju ispod vrha i udesno, tanke, smeđe i hrđavocrvene, s nekoliko sitnih tamnih znakova; više ih odsijeca rub ploče. Donju petinu zauzima nasip zemlje — tamnosmeđ, oker i crn, nanesen kratkim gustim potezima i vrlo debelim slojem. Sve je ostalo blijeda sivobijela pozadina sa širokim vidljivim potezima i jedva razaznatljivim svjetlijim mrljama.

Zašto muzej kaže da ovo nije prava krajina?

Jer prema njegovu čitanju stablo nije prizor nego stanje. Muzejski opis kaže izravno da Malo stablo u kasnu jesen — kao i Jesensko stablo u uzburkanu zraku — nije prava krajina; stablo u svojoj golotinji i osamljenosti utjelovljuje osjećaj izloženosti i samoće, a istodobno i volju za preživljavanjem. To je čitanje kuće koja djelo čuva i navodimo ga kao njezino.

Što je sam slikar rekao o stablima?

Muzej navodi njegovo pismo sakupljaču Franzu Haueru (1867.–1914.) iz ljeta 1913.: „Sada promatram ponajprije tjelesne pokrete planina, vode, stabala i cvijeća. Sve podsjeća na slične pokrete u ljudskom tijelu, na slične uzbude radosti i patnje u biljkama.“ Pismo je dvije godine mlađe od ove slike, a muzej ga navodi kao ključ za Schieleove krajine općenito, ne kao komentar baš ove ploče — tako ga prenosimo i mi.

Zašto mala ploča djeluje veliko?

Jer stablo na nju ne stane. Grane su odsječene rubom lijevo, desno i gore, pa ih gledatelj dovršava sam, a stablo se na kraju čini većim od podloge na kojoj stoji. Muzejski opis to naziva monumentalnim prikazom na maloj ploči i dodaje da nije riječ o „plesnom“ stablu na vjetru, nego o rastu i ustrajnosti prirode — a time i čovjeka — usprkos nepovoljnim prilikama.

Kakav je format – uspravan ili ležeći?

Uspravan, što kod motiva iz prirode vrijedi reći naglas. Zapis navodi 42 x 33,5 cm, visinu prije širine: djelo je dakle široko 33,5 cm i visoko 42 cm. Kod stabla to ima smisla: uspravni format ostavlja mjesta deblu koje se penje kroz cijelu visinu i grane tjera prema rubovima. Naše su stope sve uspravne, od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

U veličini izvornika ne, u njegovu omjeru gotovo točno. Izvornik je malen — širok 33,5 cm i visok 42 cm, dakle manji od naše najmanje stope 50 x 65 cm, pa je svaka naša stopa veća. Omjer stranica izvornika je 1 : 1,254, a naše stope 60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm imaju omjer 1 : 1,25 — pri širini od 60 cm to je razlika od otprilike dva milimetra u visinu. Razlikuje se i nosilac: izvornik je prema zapisu naslikan uljanim bojama na drvu, a naša reprodukcija uljanim bojama na lanu. To ne izjednačujemo: ploča i napeto platno ponašaju se različito.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Zapis o podrijetlu koji ova stranica nosi otprije slijedi neposredno ispod i čuvamo ga doslovno, nepromijenjen. Muzejski ga lanac potvrđuje i dodaje mu izvore te jednu pojedinost koju vrijedi pročitati polako. Prvi je vlasnik bio Arthur Roessler, bečki kritičar i Schieleov rani zagovornik. Poslije je djelo bilo kod Otta Nirensteina u Beču — do 1938. — a od 1939. u galeriji St. Etienne u New Yorku. To su isti čovjek i njegova nova galerija: nakon iseljenja Nirenstein se potpisivao kao Otto Kallir, a muzej katalog iz 1930., u kojem je ovo djelo pod brojem 95, navodi upravo pod tim dvostrukim imenom, „O. Kallir (Nirenstein)“. Godine 1938. i 1939. u lancu dakle nisu slučajne. Među ostalim izvorima je dosje Sonje Niederacher od 30. lipnja 2010. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 459; cijela Schieleova zbirka kuće predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Podrijetlo

Slika je bila u vlasništvu Arthura Roesslera u Beču, zatim Richarda Lanyija i Otta Nirensteina u Beču (prije 1930. do 1938.); od 1939. do 1954. bila je u galeriji St. Etienne u New Yorku, a potom kod Rudolfa Leopolda (1954.–1994.); danas je u Leopold Museumu u Beču.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među krajine iz 1911., iste godine kao Samovidioc II i Lirik, oba velika kvadratna platna iz iste zbirke. Kako je slikao zidove umjesto stabala, pokazuje Kućni zid uz rijeku; na drvenoj je ploči naslikana i Majka i dijete. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika ovo je jedna od njegovih najpoznatijih krajina; velika djela te zbirke jesu ulje na platnu, a ova ploča nije.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku — pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena za vašu narudžbu. Ovdje su najteža dva mjesta. Prvo je zemlja: nanesena je vrlo debelo, kratkim potezima koji moraju ostati čitljivi kao pojedinačni potezi, inače se donja petina slike pretvori u smeđu plohu. Drugo je deblo, koje je zapravo svjetlije od neba iza njega — kod stabla neobično, i slikara lako navede da ga potamni; čim deblo postane tamnije od pozadine, djelo gubi ono po čemu je čudno. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija — djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad bude sljedeći put naslikano, bit će fotografirano i snimke dodane ovdje. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir, spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: motiv je miran i svijetao, pa podnosi i velik zid a da ne postane težak. Za uži zid ili između prozora djeluju 50 x 65 cm i 60 x 75 cm, za dnevni boravak 80 x 100 cm ili 100 x 130 cm, za velik prostor 140 x 180 cm i 160 x 205 cm. Naša je najmanja dimenzija 50 x 65 cm. Kao umjetnička slika u velikom mjerilu traži udaljenost: potezi u zemlji izbliza se čitaju pojedinačno, a stablo se slaže tek s nekoliko metara.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Leopold Museumu u Beču, inventarni broj 459; prema zapisu izložen u OG3.

Što je na slici?

Jedno jedino golo stablo na nasipu zemlje, pred blijedom pozadinom.

Na čemu je izvornik naslikan?

Na drvu, ne na platnu; naša reprodukcija nastaje uljanim bojama na lanu.

Koliko je veliko izvorno djelo?

Široko 33,5 cm i visoko 42 cm — otprilike veličine lista A3.

Mogu li ga dobiti u veličini izvornika?

Ne; izvornik je manji od naše najmanje stope 50 x 65 cm.

Koja je naša dimenzija najbliža njegovu omjeru?

60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm; omjer 1 : 1,25 prema izvornikovih 1 : 1,254.

Kako je djelo označeno?

Dolje desno, potpisom i godinom „EGON SCHIELE 1911“.

Je li ovo tisak?

Nije. Svako platno slikar slika uljanim bojama rukom.

Kada je djelo nastalo?

Godine 1911., iste godine kao Samovidioc II i Lirik.

Kako se slika dostavlja?

Napeta na drveni podokvir i zaštitno pakirana; okvir je po izboru.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: golo stabalce sa svijetlim, prelomljenim deblom na nasipu tamne zemlje.
• Izvornik: 1911., ulje na drvu, 42 x 33,5 cm, potpisano dolje desno, Leopold Museum, Beč, inv. 459.
• Naše: ručno slikana uljana slika na lanu, 13 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: prema muzejskom opisu ovo nije prava krajina, nego slika izloženosti i ustrajnosti.