Georges Seurat – Port-en-Bessin, ulaz u luku

Port-en-Bessin, ulaz u luku nastao je 1888., kada je Seurat ljeto proveo u maloj normandijskoj luci. Izvornik mjeri 65,1 x 54,9 centimetra, ulje na platnu, a u New Yorku ga čuva Museum of Modern Art pod inventarnim brojem 126.1934. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika, u osam dimenzija ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.

Port-en-Bessin, ulaz u luku – Georges Seurat

Što je na slici – i što muzej ne kaže?

Naslov kaže ulaz u luku. Port-en-Bessin je mala ribarska luka u Normandiji, gdje je Seurat proveo ljeto 1888., a muzej djelo datira u istu godinu.

Ovdje se moramo zaustaviti. Museum of Modern Art o ovoj slici objavljuje naslov, godinu, tehniku, mjere, način stjecanja, odjel, izložbe i niz vlasnika – opis ne objavljuje. Zato ni mi prizor ne opisujemo podrobnije nego što ga imenuje muzejski naslov. Pojedinosti koje muzej ne objavljuje – što je točno u prvom planu i gdje su jedrilice – zato ne navodimo.

Ono što o njoj znamo iz metode pouzdano je. Umjetnička slika iz 1888. nastala je kada je pointilizam već posve izgrađen: boja stoji u sitnim točkama koje se miješaju tek u oku promatrača, i upravo zato svjetlo nad vodom ima onu ujednačenu, mirnu vrijednost. U tim je obalnim platnima metoda najdosljednija.

Ljeto 1888. u Normandiji

Seurat je svako ljeto odlazio na sjever, na more, i odande donosio obalna platna. Godine 1888. bio je u Port-en-Bessinu; muzej u Washingtonu čuva još jednu sliku iz tog istog ljeta.

Na ovoj ih je polici više: Morski krajolik kod Port-en-Bessina, Normandija iz iste je luke i iste godine, Brodice za oseke, Grandcamp s obale je gdje je Seuratovo more počelo, a Večer, Honfleur iz normandijske je luke dvije godine ranije.

Dvije godine poslije isto je radio uz kanal u Gravelinesu. Kanal kod Gravelinesa, uvečer čuva isti muzej u New Yorku kao i ovu sliku, Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe London, a Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe Indianapolis. Sva su to umjetnička djela s iste obale.

Niz vlasnika, kako ga objavljuje muzej

Museum of Modern Art i ovu sliku uvrštava u svoj projekt istraživanja podrijetla i objavljuje cijeli niz vlasnika sa sedam bilježaka. Budući da ga objavljuje, ovdje ga sažimamo – i sve što slijedi zapis je muzeja, a ne naš zaključak.

Nakon slikareve smrti 1891. slika je bila kod njegove majke Ernestine Seurat u Parizu. Godine 1899. naslijedio ju je Léon Appert, slikarev šurjak, a 1925. njegov sin Maurice Appert. Ostala je dakle četvrt stoljeća u obitelji.

Zatim ju je kupio pariški trgovac Etienne Bignou, a 1926. londonska kuća Alexandre Reid & Lefevre. To ime u našoj galeriji susrećemo već treći put: u muzejskim zapisima obaju gravelineskih platna nastupa ista londonska kuća.

1926. – 1934.: iz Londona u New York i u muzej

U prosincu 1926. slika je bila u suvlasništvu kuća Reid & Lefevre i njujorške Knoedler & Co. Godine 1927. Knoedler ju je prodao Lillie P. Bliss u New Yorku, a 1934. je s njezinom zbirkom došla u Museum of Modern Art. Muzej je otada vodi u sklopu zbirke Lillie P. Bliss.

Muzej u bilješkama navodi i obje izložbe tih godina: kod Lefevre Galleries u travnju i svibnju 1926. i kod Knoedlera u siječnju 1927. Za drugu navodi čak i trgovčev skladišni broj.

Ovu povijest navodimo zato što je ustanova koja djelo čuva objavljuje sama. Slika koju prodajemo kao kopiju ima taj put iza sebe, i pravo je da to piše i ovdje.

Naslov koji muzej sam označuje kao pogrešan

Najzanimljivija je pojedinost ove slike muzejska bilješka. Godine 1892., godinu dana nakon Seuratove smrti, slika je bila izložena dvaput: na Salonu nezavisnih u Parizu pod brojem 1100 i kod skupine Les XX u Bruxellesu pod brojem 12. Oba puta pod naslovom Port-en-Bessin, L’avant-port, marée haute, i oba puta posudila ju je slikareva majka.

Muzej taj naslov navodi – i uz njega zapisuje da je pogrešan. Pred sobom dakle imamo ustanovu koja objavljuje stari podatak i istodobno kaže da ne stoji. Upravo to u našoj galeriji radimo sa svojim podacima.

Zato taj stari naslov navodimo u tablici među drugim naslovima, s godinom i s muzejskim upozorenjem. Neoimpresionizam je tada bio star tek nekoliko godina i imena djela još nisu bila ustaljena; upravo zato vrijedi muzejski katalog, a ne izložbeni listić.

Gdje je bila izložena?

Muzej je na fotografijama svojih postava prepoznao ovu sliku i objavljuje popis. U studenome i prosincu 1929. bila je na izložbi Cezanne, Gauguin, Seurat, van Gogh; od svibnja do listopada 1931. na spomen-izložbi zbirke pokojne Lillie P. Bliss; u proljeće 1958. na izložbi Seurat Paintings and Drawings.

Slijede 1964., postav Painting & Sculpture II između 2004. i 2005. te dvorana 502, posvećena Lillie P. Bliss, od jeseni 2021. do proljeća 2023.

Prva je godina na tom popisu starija od muzejskog vlasništva. U studenome 1929. slika još nije bila muzejeva – bila je još uvijek u vlasništvu Lillie P. Bliss. Dva se muzejska zapisa ovdje ne razilaze, nego dopunjuju, i oba su objavljena. Danas slika nije izložena; muzej za ovo djelo navodi da trenutačno nije izloženo.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Rukom i kistom, nikada pisačem. Naš slikar radi uljanim bojama na platnu, a kod ovog je motiva najteže zadržati ujednačenost: prizor je sazdan od mirnih vodoravnih pojasa, i ako se jedan od njih razigra, ruši se cijela ravnoteža. Zato je svaka ručno slikana kopija svoja i nijedne dvije nisu posve jednake.

Za ovaj motiv trenutačno nemamo vlastitih fotografija gotovog djela iz atelijera. Kada ga idući put naslikamo, fotografirat ćemo ga i snimke će se pojaviti na ovoj stranici. Do tada vrijedi ono što vrijedi za sve naše slike na platnu: prije otpreme dobivate fotografiju upravo onog platna koje je naslikano za vas, a mi ga otpremamo tek kada ga potvrdite. Tako nastaju i sve naše reprodukcije poznatih slikara.

Koja veličina za koji zid?

Izvornik mjeri 65,1 x 54,9 centimetra, dakle najprije širina pa visina, kako mjere navodimo posvuda kod nas. Format je vodoravan i tek neznatno izdužen.

Kod ovog se djela naša najmanja mjera izvorniku približava više nego kod ijednog drugog u našoj galeriji: 70 x 55 cm šire je 4,9 centimetara i tek jedan milimetar više. Nije isti broj, pa ga tako i ne zovemo – to je samo mjera koja na ovu sliku gotovo točno pristaje. Za dnevni boravak preporučujemo 100 x 80 ili 120 x 100 cm; 140 x 110 i 160 x 130 cm ispunjavaju veći zid; 180 x 140, 200 x 160 i 246 x 197 cm za prostore su u kojima se točke mogu razmaknuti i odahnuti.

Mjera po vašoj želji, podokvir i okvir

Ako nijedna od osam mjera ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer izvornika, tako da prizor nikada nije razvučen; to je naša slika po mjeri. Svaki primjerak stiže napet na drveni podokvir i spreman za vješanje.

Okvir birate u našoj 3D aplikaciji. Kod prizora koji živi od vodoravnih pojasa širok okvir brzo postane jači od slike: uzak i nenametljiv ostavit će joj prostor. Kako će izgledati na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga smještaja u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem atelijeru u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana ovisno o veličini. Šaljemo ga napetog i zaštićenog, uokvirenog ako ste okvir odabrali, unutar Europske unije bez carine. Prije otpreme potvrđujete fotografiju, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijela ponuda ovog slikara nalazi se u galeriji Georges Seurat, a o njegovu radu piše naš članak o Georgesu Seuratu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U New Yorku, u Museum of Modern Art, pod inventarnim brojem 126.1934. U muzej je došao 1934. sa zbirkom Lillie P. Bliss.

Iz koje je godine?

Muzej navodi 1888. – jednu jedinu godinu, pa je tako bilježimo i mi.

Koliko je izvornik velik?

Muzej navodi 54,9 x 65,1 centimetara po visini i širini, što je ako se piše širina pa visina 65,1 x 54,9 cm.

Zašto sliku ne opisujete podrobnije?

Zato što muzej o njoj ne objavljuje opis. Objavljuje naslov, godinu, tehniku, mjere, izložbe i niz vlasnika, a opis ne, pa ga ni mi ne dodajemo.

Je li slika izložena?

Nije. Muzej za ovo djelo navodi da trenutačno nije na uvid, ali objavljuje popis izložbi na kojima je bila.

Zašto u tablici stoji drugi naslov?

Zato što je slika 1892. dvaput bila izložena pod naslovom Port-en-Bessin, L’avant-port, marée haute. Muzej taj naslov navodi i uz njega zapisuje da je pogrešan.

Tko je bila Lillie P. Bliss?

Sakupljačica koja je sliku kupila 1927.; s njezinom je zbirkom 1934. došla u muzej. Muzej po njoj ima nazvanu i dvoranu.

Koju veličinu odabrati?

Za dnevni boravak 100 x 80 cm. Izvorniku je najbliža 70 x 55 cm, koja je tek nekoliko centimetara šira i milimetar viša.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da. Slikamo po vašoj mjeri i zadržavamo omjer stranica izvornika.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo je naslikano rukom i uljanim bojama; potezi se vide i mogu se opipati, što tisak ne može oponašati.

Je li prikladno za dar?

Jest. Motiv je miran i svijetao, pa podnosi svaki prostor. Želite li izbor prepustiti onome koga darujete, postoji poklon bon.

• Motiv: ulaz u luku Port-en-Bessin, normandijsko ljeto 1888.
• Izvornik: 65,1 x 54,9 cm, ulje, Museum of Modern Art, New York (126.1934)
• Naša izvedba: ručno slikano platno, osam mjera od 70 x 55 do 246 x 197 cm
• Zanimljivo: francuski slikar istu je luku naslikao više puta – jedno od tih platna također je kod nas